Tako je Beogradska arena bila puna i kada je došla Barselona (79:87), iako su crno-bijeli prije ovog upisali pet teških poraza, tako su se aplauzi i pjesma čuli i na minus 23, iako nije bilo lako, tako je i poslije još jednog teškog, emotivno iscrpljujućeg, ko zna kog po redu neizvjesnog i stresno izgubljenog meča u posljednje dvije sezone sa tribina odjekivala pjesma.
Tako je bilo za sve, izuzev za jednog igrača.
A kad se neko sa njima dovede u takvu situaciju, onda sigurno nešto debelo ne valja, jer oni svojim igračima ne zvižde lako i bez povoda, nego biraju da budu tu, da budu podrška, međutim, nezadovoljstvo jednim od njih nisu mogli i htjeli da sakriju.
U pitanju je Brendon Dejvis, najslabija karika novog Partizana.
A ko bi rekao da će biti tako. Kada je Željko Obradović sastavio novi tim jedan od najvećih utisaka, ako ne najveći, bio je on.
Nilikina, Nakić, Lakić, Vašington… Pored njihovih imena, ime Brendona Dejvisa je sijalo. Retki su oni kojima on nije ulivao najveću sigurnost. Iskusan, prekaljen, talentovan, centar koji je igrao protiv najboljih u Evroligi i koji zna kako se to radi, kad ono…
Od početka je najslabija karika i to se ne mijenja, ili se promjeni baš kratkotrajno, na jednu četvrtinu, poluvrijeme, meč, a tome u ovom Partizanu, ali i uopšte profesionalnom sportu, nema mjesta.
Defanzivno je odmah pokazao da će biti problema. On ne uspijeva nikako da čuva reket, dok je na parketu tim dijelom terena protivnik može da radi šta hoće. Njegovi saigrači se trude da pokriju, ali to stvara neke nove rupe u odbrani, probleme na čuvanju spoljne linije…
Igrač visok 209 je na skoku neprimjetan, a taj segment je uopšteno problem ovog tima. Pored njega Karlik Džons sa 185 skače i hvata lopte koje se odbiju. Ima sjajne momente kada se izvuče i šutne, ume da napravi blok, ali je sa njim Partizanov reket ranjiv i to svi primjećuju i koriste.
Momenti u kojima je on djelovao najbolje na terenu bili su momenti kada je Obradović držao njega na pet, a Tajrika Džonsa na četiri.
Ako izuzmemo prvu četvrtinu protiv Pariza i utakmicu sa Dubijem, gdje je pokazao da mu je važno, Brendon deluje kao da je u letargiji. Ne pokazuje da ga stvari koje de dešavaju imalo dotiču.
I navijači su to vidjeli. Nisu zviždali zbog nekog promašaja, zviždali su zbog njegovog odnosa, ukupnog utiska za ova gotovo tri mjeseca od kako je stigao, a njima to baš nije manir. I zato su svi bili svesni, kada su se začuli, da to ne može da se gura pod tepih, da bode oči.
Šuška se da crno-bijeli spremaju pojačanje, što je za sada samo na nivou glasina, a navijači su poslali poruku da jedno čeka već na klupi. Prije nego što je Brendonu zviždano, sa tribina se orilo “Balša, Balša”.
Oni smatraju da je Koprivica svoju šansu zaslužilo, po cijenu da griješi, jer griješi i ovaj centar koji sada igra, a kojem se, zbog svega, teže može progledati kroz prste prenosi Sportal.
