Mnogi tvrde da je šampionat BiH dotakao samo dno i da dalje ne može. Blamaža i brukanje klubova iz BiH na međunarodnoj sceni su iz godine u godinu sve više izraženi.
Na UEFA rang listi BiH je trenutno na 37. mjestu u konkurenciji 55 država, što i ne izgleda strašno, ali je u pitanju plasman koji kroje reprezentacije. A nosioci igre reprezentacije BiH su fudbalski gastarbajteri.
Mnogi su poslije raspada Jugoslavije bili skloni tvrdnjama da će šampionat BiH biti najkvalitetniji i najneizvjesniji. To su obrazlagali tvrdnjom da u Srbiji dominiraju Crvena zvezda i Partizan, u Hrvatskoj Dinamo i Hajduk, Sloveniji Olimpija i Maribor, u Crnoj Gori dominantni su Budućnost i Sutjeska, a u Makedoniji to je bio Vardar.
U BiH podjednak kvalitet imali su Željezničar, Sarajevo, Borac, Velež, Zrinjski, Čelik, Sloboda, i to je trebao da bude garant kvaliteta i neizvjesnosti. Vrijeme je pokazalo da te tvrdnje nisu ni izbliza tačne.
Mnogo je toga uticalo na očajno stanje u šampionatu BiH. Mi ćemo navesti sedam razloga.
1. Jedan od većih problema je očajna infrastruktura na stadionima. Evropa i svijet godinama ulažu novac u terene, u treninge i stvaranje mladih igrača. U BiH i danas imamo veliki broj premijerligaških stadiona čiji travnjaci više liče na oranice nego na fudbalski teren.
2. U klubovima Bosne i Hercegovine je sve manje kvalitetnih mladih igrača. Sve je manje trenera edukovanih da rade na stvaranju mladih fudbalera. Savez i klubovi bi trebalo da rade više po ovom pitanju, a ne da domaćim fudbalerima smatra i igrače iz EU, koji nemaju bh. pasoš.
3. Česte smjene trenera u klubovima Premijer lige ne doprinose kvalitetnom radu i stvaranju igre. Treneri su u mnogim sredinama pokriće za cjelokupno loše stanje u klubovima na svim nivoima. Često dobijaju otkaze, jer uprave nemaju strpljenja da čekaju na rezultate.
Da bi se stvorila dobra ekipa i da bi stigli rezultati potrebno je vrijeme. Nema trenera koji preko noći može da donese rezultat. Stalne i česte promjene trenera više štete nego što koriste.
4. U upravama klubova većinom sjede ljudi koji nemaju mnogo dodirnih tačaka sa sportom. Politička i finansijska moć su im preporuke za ulazak u klubove i njihovo odlučivanje. Odluke koje donose uglavnom nisu dobre za klub i donose agoniju.
5. Očajno suđenje i kriterijumi kojih se (ne) drže arbitri, sve u namjeri da zaštite neke od klubova. Ovo se posebno vidi kad naši timovi igraju neke od kvalifikacija u takmičenjima UEFA. U BiH se po potrebi svira svaki kontakt među igračima, dok Evropa toleriše grublju igru, a arbitri više poštuju prednost tokom akcija.
6. Najveći problem fudbala u Bosni i Hercegovini je neregularnost. Unaprijed se znaju mnogi rezultati, nema neizvjesnosti i takmičarskog karaktera. Čak i sami igrači kažu da je neka utakmica unaprijed izgubljena, jer protivnik mora da pobijedi. Takav pristup nas košta u Evropi i zato naši timovi teško stradaju kad igraju protiv iole ozbiljnijeg tima. Da je stanje sve gore govori i činjenica da timovi iz BiH ispadaju od rivala sa Farskih ostrva i Andore, a uskoro će i oni sa Gibraltara biti strah i trepet za premijerligaše.
7. Na kraju, treba istaći još jedan problem, koji će teško biti riješen. Fudbalski savez BiH od njegovog osnivanja do danas nije vodio neki bivši i poznati fudbaler. U Srbiji Savez su vodili Dragan Stojković, pa Dragan Džajić, u Hrvatskoj je bio Vlatko Marković ranije, pa Davor Šuker. U Crnoj Gori je figurirao Dejan Savićević. Pogledajte ko je sve vodio FS BIH i ko je sjedio u tadašnjem Predsjedništvu FS BiH. Nigdje poznatog bivšeg fudbalera, čovjeka koji ima viziju i znanje da podigne reprezentaciju, ali i klupski fudbal. Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Radmilo Mihajlović, Blaž Slišković i mnogi drugi su daleko od čela Saveza i dok stvari budu takve ovaj sport će propadati sve više.
Agencije
