Igrao za Jugoslaviju i Real, a sada radi u magacinu za 400 evra

Rođen u Kragujevcu 1965 godine, Spasić je pokazao svoj rani talenat za fudbal i brzo je privukao pažnju trenera i skauta. Njegov napredak i posvećenost igri ubrzo su ga doveli do mjesta u reprezentaciji Jugoslavije, gdje je nosio dres sa ponosom. Njegova prisutnost na terenu bila je od vitalnog značaja za tim, jer je kombinovao izuzetnu tehniku sa čvrstom defanzivnom igrom.

Međutim, jedan od najupečatljivijih trenutaka u Spasićevom fudbalskom životu dogodio se tokom Svjetskog prvenstva 1990. godine. Jugoslavija se tada suočila sa Argentina u četvrtfinalu turnira, a meč je završio bez golova nakon produžetaka. Sudbina je odlučena putem izvođenja penala, a Predrag Spasić bio je dio tima koji se suočio s ovim stresnim trenucima.

Nažalost, Jugoslavija je izgubila taj ključni penal-serijal protiv Argentine, što je značilo da su završili svoj put na Svjetskom prvenstvu. Iako je taj trenutak bio izuzetno razočaravajući za Spasića i njegove saigrače, ne smije se zaboraviti da su postigli značajne uspjehe i da su dostojanstveno predstavljali svoju zemlju na međunarodnoj fudbalskoj sceni.

Predrag Spasić, nekadašnji poznati fudbaler i bivši reprezentativac, suočava se s teškom ekonomskom situacijom nakon što je izgubio sav novac koji je zaradio tokom svoje uspješne karijere u fudbalu. Nažalost, njegova priča ukazuje na izazove s kojima se mnogi sportisti susreću nakon što se povuku iz profesionalnog sporta.

Spasić je tokom svoje karijere zarađivao značajne sume novca igrajući fudbal, ali nažalost, nije uspio da očuva tu finansijsku stabilnost. Kako bi investirao svoje prihode, odlučio se za ulaganje u projekat koji se, nažalost, nije isplatio i završio je bankrotom. Ovaj neuspjeh je vjerovatno bio emotivno i finansijski težak udarac za Spasića, čija je karijera bila obilježena uspjesima na fudbalskom terenu.

„Da, lična. Posle svega toga imao sam nekih problema, uložio sam u jednu firmu neka sredstva koja su mi zbog bombardovanja i svega onoga što se dešavalo, propala, doživeo sam finansijski gubitak. Posle toga sam se razočarao. Pao sam u neku letargiju, depresiju i još neke dodatne loše stvari su se dešavale u mom životu, tako da sam se bogami jedno deset godina borio sam sa sobom i uz pomoć familije, mog brata Bojana i jedne doktorke koja mi je puno pomogla, uspeo sam da se stabilizujem i izlečim od depresije“, ispričao je Predrag Spasić za Sport klub.

„Pa, meni kada se to sve izdešavalo, malo više sam se povukao u sebe jer sam krivio samog sebe što sam dozvolio da se meni to desi. I onda sam se sklanjao od ljudi, bilo me je iskreno i sramota svega. Tako da je neko vreme prolazilo. Sada imam 59 godina, može da se desi da završim, da upišem tu trenersku, pa da vidim. Nikad nije kasno.“

Danas, Spasić se suočava s potrebom za ekonomskom podrškom i živi skromno. Njegov trenutni posao u magacinu u Kragujevcu donosi mu prihod od svega 400 evra mjesečno, što je znatno manje nego što bi se očekivalo od nekadašnjeg fudbalskog profesionalca.

Iako je suočen s ovim teškoćama, Spasić zrači izuzetnom snagom volje i odlučnošću da se suoči s izazovima. Izjavom da „treba biti jak da se sve savlada,“ pokazuje da nije izgubio svoju borbenost i optimizam.

Prije toga, Spasić se 30 godina nije pojavljivao u medijima, a nakon što je javnost saznala za ovaj slučaj, javilo mu se Udruženje veterana Real Madrida.

To udruženje pomaže bivšim igračima „kraljevskog kluba“ i nije retkost da fudbaleri koji su igrali za Real imaju finansijskih problema.

Sada su obećali da će pomoći Spasiću.

„Srećan sam zbog toga. Ponosan sam, možda sam ja kriv. Sve što mi se desilo jako me je pogodilo i nisam ni sa kim razgovarao. Živeo sam u tišini i zatvorio se u sebe“, rekao je Spasić.

Jedan od ključnih trenutaka koji će zauvijek ostati urezani u pamćenju fudbalera Predraga Spasića je autogol koji je postigao u meču protiv moćne Barselone. Taj trenutak, iako bolan za njega, ostao je neizbrisiv dio njegove karijere i njegovog sportskog nasljeđa.

Spasićeva karijera bila je obilježena izvanrednim trenucima i uspjesima, ali upravo ovaj autogol ostao je kao senka nad njegovim sportskim putem. Kada se prisjeća tog trenutka, Spasić ne krije da bi ga promijenio da može. Taj osjećaj odgovornosti za sopstveni autogol i svijest da je taj trenutak mogao promeniti tok utakmice i možda i cijelu njegovu karijeru, duboko su ga pogađali.

Opisavši sam trenutak autogola, Spasić prenosi svoje osjećaje i nerazumijevanje tog trenutka. Golman je preuzeo inicijativu i postavio se kao da će riješiti situaciju, ali to je dovelo do nesporazuma između njih dvojice. Spasić je bio zatečen, a lopta je završila u mreži, čime je Barselona povela u tom meču. Ovaj gol nije samo označio prednost Barselone, već je ostavio dubok emotivni trag na Spasiću.

„Golman je krenuo na loptu i rekao da je njegova… Zaklonio me je i ja sam bukvalno bio zatečen, da li tamo ili ovamo i ne znam, postavio sam glavu baš gde ne treba. Najgore mi je bilo kad su navijači Barselone skandirali moje ime. Pobedili su nas tada 2:1.“

Najteže za njega bilo je suočavanje s posljedicama tog trenutka na terenu i van njega. Trenutak koji je promenio tok utakmice i ispisao se kao njegov autogol ostao je zauvijek urezan u njegovoj memoriji.

Ipak, Spasićeva karijera treba da se pamti po mnogo više od tog autogola, jer je doprinjeo fudbalskom svijetu i ostavio svoj trag u istoriji igre.

(Kurir sport)