Kako su nastajali simboli Srpske i kako su ih (s)rušili: Vječna borba za Dan Republike, ime i grb

Kako su nastajali simboli Srpske i kako su ih (s)rušili: Vječna borba za Dan Republike, ime i grb

Iako je proglašena 9. januara 1992. godine, mnogi kažu da svoj rođendan ne može da slavi tog datuma, ali ga voljom naroda i danas proslavlja.

Rekli su da ne može, da je neustavno pjevati s rukom na srcu “Bože pravde”, te sad odjekuju riječi “Moja Republika”. Nestao je i dvoglavi orao. Zamijenio ga je amblem, a nemali broj puta se, i danas, staje u odbranu samog imena Republika Srpska.

Tako bi se ukratko mogao opisati trnovit put koji su do sada, kao i Srpska, prošli njeni simboli o kojima se dosta zna, ali ima i detalja o kojima još postoji nekoliko priča. Jedno je i kako je Srpska dobila ime.

Igra riječi

Malo ko se nikada nije zapitao kako je Republika Srpska zapravo dobila ime, a u njenoj istoriji ostaće zabilježeno nekoliko priča o tome.

Profesor Ljubomir Zuković, ministar obrazovanja, nauke i kulture u prvoj Vladi RS, svojevremeno je u jednom autorskom tekstu, koji je počeo upravo tim pitanjem, napisao da je on dao naziv, ako se dobro sjeća, već početkom avgusta 1992. godine. Neposredno prije toga, pojasnio je, bila je održana sjednica republičke Skupštine u Banjaluci na kojoj je odlučeno da naziv Srpska Republika BiH bude promijenjen u Srpska Republika.

On se prisjetio sastanka upriličenog u odmaralištu “Kikinda” na Palama, gdje je bio vrh tadašnje Republike, nakon kojeg je prihvaćeno da se ubuduće kaže Republika Srpska, a ne Srpska Republika, a to je kasnije prihvatila Narodna skupština na zasjedanju u Bijeljini u septembru.

Druga verzija govori da je “kum” naziva Srpske bio jedan od predratnih intelektualaca, muzički menadžer Goran Marić, poznat kao Malkolm Muharem, idejni tvorac niza predratnih sarajevskih bendova. Sam Marić je ispričao da je ime Republika Srpska njegova ideja, nastala u razgovoru sa Sonjom Karadžić i Dragoslavom Bokanom. Ideja je kasnije došla do šireg kruga ljudi u Beogradu, gdje je bila i sadašnja ministarka u Vladi Srbije Maja Gojković, za koju se ističe da je svojevrsna kuma imena Srpske. Sama je jednom prilikom, dok je bila u posjeti Narodnoj skupštini u Banjaluci, istakla “da nije samo gost u Skupštini, već i jedna od kuma Srpske”.

O svemu je za “Glas” pričala i Sonja Karadžić Jovičević prisjećajući se da je naziv Srpska Republika jako kratko egzistirao.

– Oni su prvo samo odsjekli BiH iz naziva Srpska Republika BiH, ali to je bilo problematično iz više uglova, jer se nije moglo pravno uokviriti na pravi način. Kada smo Bokan, Malkolm i ja razgovarali o tome, a to su bili nezvanični razgovori, nismo uopšte imali tu međufazu da se samo odsiječe BiH, a ostane Srpska Republika. Odmah smo predlagali Republika Srpska. Pričali smo o tome prvo sa tadašnjim ministrom informisanja Veliborom Ostojićem, pa sa mojim ocem Radovanom Karadžićem i njima se dopala i ideja i naše objašnjenje – kaže Karadžić Jovičević.

Rođendan

Skupština srpskog naroda u BiH, koja je konstituisana u oktobru 1991, 9. januara naredne godine proglasila je formiranje Republike Srpske. Od tada je u nekoliko navrata pokušano brisanje tog datuma iz njene istorije, ali je voljom naroda, izraženom i na referendumu 2016, sačuvan uz poruku da će Srpska vječno tog datuma slaviti svoj rođendan jer je tada rođena, ma kome se to sviđalo ili ne.

Ipak, mnogi su svjesni da osporavanje 9. januara, a i imena Republike još nije završeno, ali i godinama ističu da nijedan akt ni sudska odluka ne mogu promijeniti istorijske činjenice o datumu i okolnostima u kojima je proglašena Republika Srpska, što se dogodilo prije početka ratnih sukoba.

Na snazi je odluka kojom su definisani proslava i praznovanje 9. januara kao Dana Srpske nakon što je Ustavni sud BiH, u kojem ima šest domaćih sudija i tri stranca, osporio i odredbe Zakona o praznicima koje se odnose na taj datum. Zakon o Danu Republike usvojen je nakon referenduma na kojem je više od 99 odsto građana koji su izašli na biralištima 25. septembra 2015. kazalo da želi da taj datum i dalje bude Dan Republike. Sve to je uslijedilo kao reakcija na odluku Ustavnog suda BiH iz 2015. godine, kada su sudije, po apelaciji Bakira Izetbegovića, utvrdile da dio Zakona o praznicima RS, kojim je tada bilo regulisano obilježavanje 9. januara kao Dana Republike, nije u skladu s Ustavom BiH.

Amblem kao čuvar

Amblem Srpske je zvanični znak Republike od 16. juna 2007. Zamijenio je grb koji je proglašen neustavnim, a ostaće u upotrebi dok zvanično ne bude usvojen novi. A da pregovori nisu bili nimalo laki, priznaje za “Glas”  Igor Radojičić koji je u to vrijeme rukovodio Narodnom skupštinom i postao prvi među jednakima u mješovitoj komisiji koja je imala zadatak da riješi ovaj politički čvor. Za predsjednika NSRS je izabran 2006, a doslovno je u prvoj sedmici mandata stigla gotova odluka suda o poništavanju grba i himne. Ostala je zastava.

– To je bila momentalna trauma. Ipak, to je nešto što je veoma senzibilno, osjetljivo. Od prve sedmice mandata je počela borba sa tim problemom kojim su se dosta bavili predsjednici ranijih saziva Skupštine. Trebalo se politički izboriti sa tim i donijeti nešto sasvim novo ili doslovno ostaviti stare simbole. Politički, pa i populistički je najlakše bilo reći “ne” i da ćemo koristiti stare, o čemu i danas ima još rasprave, ali tu se pojavljuje veoma praktičan problem – ako bi se koristilo nešto što je proglašeno neustavnim, sva dokumenta bi izvan RS bila neupotrebljiva. Odluka je, zato, bila da se ide u izradu novih simbola, ma koliko je to bila teško – prisjetio se Radojičić.

Odluka je pala da on vodi taj posao.

– Borili smo se duže vrijeme oko amblema, grba i himne. Sve su to veoma komplikovane priče. Možda će jednog dana biti prilike da sve detaljno objasnimo, ali komisija koju sam vodio, koja je imala politički i stručni dio, morala je naći brzo rješenje jer je sud dao rok za izvršenje, odnosno datum nakon kojeg su prestajali da važe dotadašnji simboli. Od početka mi je bilo jasno da nećemo moći postići saglasnost o grbu jer ono što bi bilo prihvatljivo za Srbe, nije za Bošnjake i Hrvate i palo bi na nekom od sudova. Da li u Banjaluci ili Sarajevu. Mnogo sam čitao tih dana u potrazi za rješenjima.

Praktično s­mo tada iskoristili jedno rješenje iz Francuske jer i sama ima veoma komplikovanu istoriju nacionalnih simbola, zbog odnosa republikanske i monarhističke tradicije. Jedan od njih je i amblem. I tako smo se koristeći francusko iskustvo odlučili da nađemo brzo rješenje i maksimalno ga iskoristimo da bude nacionalno prihvatljivo, a da ne bude ono što je Ustavni sud stalno osporavao kao uvredljivo. Amblem je, po prijedlogu koji smo koncipirali i dali smjernice kako i šta treba da se uradi, dizajnirao mladi kolega iz Beograda. Mi smo rekli da treba da budu dvije krune, hrastovo lišće, naziv Republika Srpska ćirilicom i latinicom te u sredini znak RS – kazao je Radojičić.

Amblem je tako do danas ostao kao zamjenski simbol i koristi se kao grb.

– Propali su i svi kasniji pokušaji da se usvoji novi grb i bilo mi je jasno da to neće uspjeti jer sve što bismo usvojili i što bi bilo prihvatljivo za većinski srpski narod, oborilo bi Vijeće naroda ili kasnije jedan od ustavnih sudova. Slično je bilo i sa himnom. Poprilično sam zadovoljan. Ljudi su, naravno, emotivno vezani za stari grb. I danas se, posebno kada su neke svečanosti, može vidjeti, ali praktični život tada, zbog svih ljudi, nije dozvoljavao da se dalje koristi. Amblem je jedno veoma, veoma dobro rješenje u veoma komplikovanim političkim i nacionalnim odnosima i on će vjerovatno ostati da živi jako dugo dok god se potpuno ne promijeni ustavni režim i način donošenja odluka ovdje – zaključio je Radojičić.

Prije himne “Moja Republika” u upotrebi je bila himna “Bože pravde”.

(Glas Srpske)

CATEGORIES
Share This