Godinama unazad demografska slika Republike Srpske postaje sve sumornija. Smrtnost je mnogo veća od nataliteta, broj umrlih neuporedivo je veći od broja rođenih. I u tom neslavnom trendu sve je više onih koji su napustili zemlju ili će tek to da urade.
Tužna statistika
Podaci od 1996. do 2023. godine govore jednu tužnu priču. Kraj devedesetih godina prošlog vijeka i početak 2000-ih nosili sa sobom tragove obnove i nade. Ovaj period, iako obilježen ratom i njegovim posljedicama, predstavljao je svojevrsni vrhunac za broj rođenih, a onda se situacija samo pogoršavala.
Primjera radi, 1996. godine u Srpskoj rođeno je 11.939 beba, a umrlo 10.678 osoba. Od te godine, pa do 2002. rađalo se više od 13.000 beba godišnje, a umiralo manje od 13.000 ljudi. Onda je 2002. godine skoro došlo do izjednjačavanja. Te godine rođeo je 12.336 beba, a preminulo 12.980 ljudi. Nakon toga brojke se mijenjaju i imamo sve više umrli.
Od 2003. godine broj novorođenih bio je nešto veći od 10.000, ali je rapidno rastao broj preminulih. Naprimjer, 2003. godine rođeno je 10.537 beba, a preminulo 12.988 osoba. U naredne tri godine broj preminulih bio je veći od 13.000, a 2007. smo imali čak 14.146 preminulih, a 10.110 rođenih.
Od 2011. godine broj rođenih pao je ispod 10.000 godišnje, a preminulih je rastao, pa i do 19.002 osoba u 2021. godini. U 2015. preminulo je 15.059 osoba, 2019. godini 15.081, 2020. godine 16.582, a 2022. godine 16.263. Tokom 2023. godine rođeno je 9.309 beba, a preminulo je 13.508 osoba.
“Anomično društvo”
Šta nam govore ove dramatične brojke?
-Pad broja rođenih i rast broja umrlih nije slučajnost, već posljedica dugogodišnje društvene, ekonomske i kulturne klime u kojoj je život postao previše neizvjestan da bi se planirala budućnost. Ljudi ne zasnivaju porodice ne zato što ne žele, već zato što ne vide kako. Ovo je klasičan primjer onoga što sociolozi nazivaju ‘anomično društvo’, društvo u kojem su tradicionalni obrasci života narušeni, a novi nisu dovoljno stabilni da bi pružili osjećaj sigurnosti. Radna nesigurnost, nestabilna primanja, odsustvo stambene politike i podrške porodicama su neko od faktora koji mlade ljude tjeraju da odlažu ili potpuno odustanu od roditeljstva – poručuju za Srpskainfo sociolog Mirjana Čeko.
Prema njenim riječima, i nije problem samo u brojevima, već u načinu na koji ih doživljavamo.
-Društvo u kojem natalitet drastično pada, a reakcija na to je slijeganje ramenima nije društvo koje ima budućnost. A ako se ovakav trend nastavi, nećemo morati da se pitamo hoćemo li postati zemlja starih i samaca, već hoće li nas uopšte biti – naglašava ona.
Preciznih podataka o broju onih koji su napustili zemlju u potrazi za boljim životom nema. Ali, pretpostavka je da je veliki.
Populaciona politika
– Ako se sa aspekta trenutnog demografskog razvoja može reći bilo šta pozitivno, to je da se u Republici Srpskoj u posljednjih 12 godina (2011-2023) rađao prilično konstantan broj djece, u prosjeku oko 9.300 godišnje. Ovo potvrđuju i posljednji zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku po kojima je 2023. godine ukupno rođeno 9.309 djece, odnosno za 191 više nego 2022. godine, kada je do sada bilo najmanje rođenih 9.118 – poručio je za medije profesor na Katedri za društvenu geografiju, demografiju i turizam banjalučkog PMF Draško Marinković. Dodaje da bi sprovođenje pronatalitetnih mjera populacione politike u Srpskoj trebalo da bude imperativ, jer je to strateški nacionalni interes.
Primarni cilj je da se u narednim godinama zadrži broj rođene djece iznad 9.000 godišnje, što je nedovoljno, ali je od izuzetnog nacionalnog interesa. Naveo je da bi osnovna karakteristika populacione politike trebala da se zasniva na stimulisanju nataliteta, ali istovremeno i ublažavanju emigracije mladog (radno sposobnog) i reproduktivnog stanovništva.
