Bezarevića u seriji “Sablja” glumi Đorđe Erčević.
Prema optužnici, Bezarević je kao pripadnik BIA i član ličnog obezbjeđenja predsjednika Vlade, 12. marta 2003. dostavio informaciju Vukojeviću da se “vozilo premijera nalazi u dvorištu zgrade Vlade i da se može očekivati njegov pokret”.
Vukojević je, kako je navedeno u optužnici, to prenio šefovima “zemunskog klana” Dušanu Spasojeviću i Miletu Lukoviću koji su nadzirali tok “akcije”, okončane atentatom.
Bezarevićeva karijera
Policijsku karijeru Bezarević je započeo 1993. u OUP Zemun, gdje je upoznao Zorana Vukojevića Vuka, kasnije svjedoka-saradnika u ovom postupku. Potom je prešao u MUP, pa u Šestu upravu BIA na poslove obezbjeđenja ličnosti.
Dostavio ubicama maršrutu
A pripreme za ubistvo premijera počele su nepunih mjesec ranije kada su se u jednom kafiću, u blizini Ateljea 212 u centru Beograda, 19. februara 2003. sastala trojica muškaraca.
Jedan od njih bio je Dejan Milenković Bagzi, pripadnik klana i kasnije svjedok-saradnik, drugi je bio Vukojević, koji je u to vrijeme već radio u obezbjeđenju Spasojevića, i treći je bio njegov prijatelj Bezarević.
Sastanak je kao posrednik dogovorio Vukojević koji će kasnije, kao saradnik tužilaštva, o tom razgovoru reći sljedeće:
– Bagzi je pitao Bezarevića da li bi htio da nam da podatke o kretanju premijera. Bezarević je ‘onako’ pogledao u mene. Ja sam mu rekao: ‘Pričaj slobodno’. I dogovorili su se tu da hoće da daje informacije. Na sastanku je utanačeno da klan plati Bezareviću 50.000 evra. Branko je pitao šta će vam te informacije, a Bagzi mu je odgovorio: ‘Ma zveknućemo ga, ali šta to tebe briga. To tebe ne interesuje’ – rekao je Vukojević, tvrdeći da je i sam tad prvi put saznao za taj plan, koji mu je kasnije potvrdio Spasojević lično.
Dan nakon susreta sa Milenkovićem, Vukojević i Bezarević su se ponovo sastali. Prljavi policajac je tom prilikom donio informaciju da će Đindić sutradan otputovati u Banjuluku.
– Objasnio mi je koji automobil iz Đinđićeve pratnje ide i kojim putem. Depešu o Đindićevim planiranim putovanjima Bezarević je pronašao u Institutu za bezbjednost MUP Srbije. Ispričao je još da u tom centru imaju neki monitori koji su usmjereni prema rezidenciji premijera i da je odatle gledao njegovo kretanje. Tu informaciju sam prenio Spasojeviću i već narednog dana su pokušali da ubiju Đindića na autoputu Beograd-Zagreb, ali tada nisu uspjeli – otkrio je Vukojević, koga su pripadnici klana iz osvete brutalno ubili 3. juna 2006.
Bagzi je, podsjetimo, kamionom presjekao kolonu u kojoj je bio premijer, nakon čega je uhapšen, ali i ekspresno pušten na slobodu.
Za neuspeh razjašnjenja pokušaja atentata kod “Limesa” nije ključno što je njime dobrim dijelom rukovodio inspektor Slobodan Pažin, koji je kasnije osuđen na sedam godina zatvora zbog šurovanja sa “zemuncima”.
Neuspjeh je, ispostaviće se, prije bio odraz opšteg stanja u policiji koje će kulminirati uoči samog atentata. Ne samo zbog saradnika kriminalaca iznutra, nego i zato što policija objektivno nije mogla da se na pravi način suprotstavi kriminalu koji je dolazio od “zemunskog klana” i dijela JSO.
Prozvao Rodoljuba Milovića!
U svojoj završnoj riječi pred Specijalnim sudom, Bezarević je negirao da je “zemuncima” dostavljao informacije o kretanju premijera i tvrdio da svjedoci-saradnici lažu te da je njegovo priznanje tokom istrage iznuđeno, piše Kurir.
– U policiji su me jedni tukli, drugi saslušavali, treći čuvali, a četvrtim na kraju potpisao. Ovdje govorim o Rodoljubu Miloviću, čovjeku koga nisam vidio u policiji, a koji je trebalo da potpiše moju navodnu izjavu. To nije bila moja izjava, nego ju je unaprijed napisao tužilac Jovan Prijić. Izgubio sam smisao za život, savršeno razumijem porodicu premijera, zato mi se stalno nameće jedno pitanje kao čovjeku: ko je stvarno dao dojavu o kretanju premijera, ko? Ja znam da nisam, zato se nadam da će postojati oni kojima je stalo do istine, da će ovom sudu biti važna istina, jer sve vezano za mene je laž.
Srpskainfo
