Turska „slamka spasa“ za Dodika

Milorad Dodik paralelno sa radikalnim političkim odlukama na svaki način pokušava da isposluje pregovaračku poziciju. Da li će se Turska ponuditi kao novi lder u regionu da mu to omogući i kakve će biti posljedice?

Turska se očigledno pokušava nametnuti kao ključni spoljni faktor u regionu i u tom smislu se već preduzimaju odrđene diplomatske aktivnosti, pored njihovog vojnog jačanja svog kontingenta snaga u EUFOR-u.

Tako je zamjenik ministar spoljnih poslova Mehmet Kemal Bozaj ističe da Turska neće dozvoliti nikakvu eskalaciju u regionu i da će u narednim danima raditi još aktivnije na rješavanju političke krize u BiH.

– Bitno je ostati smiren i ne dozvoliti da prevladaju uskogrudni interesi, već gledati opšti interes svih građana Bosne i Hercegovine. U kontaktu smo i sa Miloradom Dodikom, ali imamo jasne crvene linije – a to su teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine – kazao je Bozaj za emisiju „Across the Balkans“ na TRT World.

Kazao je i da su turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i šef diplomatije Hakan Fidan održali brojne sastanke – kako s predstavnicima vlasti u BiH, tako i s liderima iz regije.

Zamjenik ministra vanjskih poslova Turske ističe da je predsjednik Erdogan jedan od najiskusnijih lidera u globalnoj diplomatiji i da zna kako postupati u situacijama poput ove.

– Situacija se nije zakomplikovala samo u Bosni i Hercegovini – svjedočimo velikim geopolitičkim promjenama, a BiH nije ostala imuna na njih. Zato je važno sagledati širu sliku i razmišljati trezveno – poručio je.

Turska kao lider regiona

Da podsjetimo, turska strategija prema Balkanu se počela mijenjati tokom ere Ahmeta Davutoglua, koji je bio Erdoganov savjetnik za spoljnu  politiku 2000-ih prije nego što je postao ministar spoljnih poslova.

Davutoglu je smatrao da, ako Turska želi postati veliki igrač u svijetu nakon Hladnog rata, mora obnoviti strateško prisustvo u regijama koje su bile dio Osmanskog Carstva, uključujući Balkan, a ovaj pristup podrazumijevao partnerstvo s muslimanskim zajednicama na Balkanu, prvenstveno Bošnjacima i Albancima, kako bi Turska izbjegla da je “nadigraju” Grčka i Rusija. U ovom kontekstu, to je uključivalo i angažman sa zemljama poput pravoslavne Sjeverne Makedonije, koja je bila u dugotrajnom sporu s Grčkom.

Pri tome Ankara ima i druge interese u regiji koji nadilaze bilo koju promjenu u rukovodstvu. Za Tursku, regija Balkana predstavlja ključnu geopolitičku i ekonomsku povezanost s Evropom. Takođe, svaki bezbjednosni izazov od Prvog balkanskog rata 1912. godine vodio je prilivu balkanskog stanovništva u Tursku. Davutoglu je smatrao da bi, ako Turska želi biti uticajan igrač na Bliskom Istoku i u širem evroazijskom prostoru, Balkan trebao predstavljati stabilan evropski bok sa defanzivnim perimetrom i zonom uticaja. Razlabavljena i konfuzna evropska spoljan politika joj takođe ide na ruku i Evropa bi vrlo rado da skine teret regiona sa svog vrata, jer joj je prioritet Ukrajina.

Ankara očigledno vidi Srbe i Albance kao dvije najvažnije etničke grupe na Balkanu koje žive u više zemalja u regiji, zbog čega je prisiljena održavati otvorena vrata prema Srbiji, ali i Srpskoj. U tom kontekstu treba posmatrati i relativno dobre diplomatske odnose koje sa Turskom ima i Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.

U svakom slučaju kriza koja se trenutno dešava u BiH je dobra prilika za Tursku da iskoristi svoje strateške interese u regionu i izvjesno je da je ona neće propustiti, a razvoj događaja u narednom periodu će jasno pokazati stvarne rezultate politika srpskih lidera i šta im je bio cilj.

Jer se politika mjeri po rezultatima, a ne po onome što političari govore.

ISTOK