Mladost, hrabrost, ljepota i poštenje bile su i ostale samo neke od vrlina koje su krasile mladog policajca Nikolu Krsmanovića. Tog kobnog 18. jula Srbija je zanjemila nakon vesti da je u Loznici prilikom rutinske kontrole ubijen policajac, prenosi Blic.
Posljednju poruku majci poslao dva sata prije ubistva
Njegova majka Ljiljana smogla je snage nakon četiri mjeseca da otvori dušu i u ispovijesti za Blic ispričala je kroz šta je prošla proteklih mjeseci, ali i kako je saznala da tragediju.
– Bila sam u Švajcarskoj kada se to Nidži desilo. Otišla sam po unuku i trebalo je odmah da se vratim, ali čim sam stigla, pošto je put bio dalek, legla sam da spavam. Te noći familija je javila mojoj kćerki. Ona nije htjela da me budi, tek ujutru mi je saopštila da je Nikola upucan – započinje priču potresena majka i dodaje:
– Ja sam ostala u šoku, uzela telefon da ga zovem, a onda mi je kćerka rekla: “Nemoj džabe zvati, više ga nema”. Pogledam na telefon, posljednja poruka od njega u 22:50 sati u kojoj piše “Jesi li zaspala?”. To je bila njegova posljednja poruka. Dva sata kasnije je ubijen – kaže Ljilja.
Noć kada je ubijen
Zašto je Nikola ubijen ni kriv ni dužan, neutješna majka kaže da nikada neće saznati, ali je ispričala šta je saznala da se dešavalo u noći kada je ubijen.
– Nikolin kolega koji je te noći ranjen nam je ispričao kako su se stvari odvijale. Parkirali su se na jedan sokak, odakle su posmatrali put. Nikola je vidio da je prošao automobil tutinskih tablica i pitao kolegu: “Hoćemo li za njim?”, nakon čega su upalili rotaciju i polako krenuli sa njima. Kada su ih zaustavili moj sin je rekao kolegi: “Pazi ti vozača, a ja idem sa druge strane”. Kolega je uzeo dokumenta, a Nikoli je odmah bio sumnjiv putnik koji je sjedio pozadi. Kulturno mu je rekao da izvadi sve iz džepova što ima i stavi na haubu, što je ovaj i učinio. A onda ga je moj sin pitao “A šta imaš u tom drugom džepu?”, nakon čega je taj zločinac izvadio pištolj i upucao prvo njega, pa onda Vjekoslava.Vjekoslav Ilić, iako teško ranjen u rame, uspio je da izvadi pištolj i ispali pet metaka u pravcu ubice Fatona Hajrzija, koji je krenuo da bježi. Kada je ubica već pobjegao, policajac pozvao je suprugu da joj kaže da je ranjen, i da pozove Hitnu pomoć i obavijesti stanice – rekla je ona.
Jedan metak je bio presudan
Hitna pomoć i policija ubrzo su izašle na teren i Nikola i Vjekoslav su prevezeni u bolnicu, gdje je krenula borba za Nikolin život. Kako je rekla Ljilja, Nikola je imao šanse da preživi, da nije bilo posljednjeg, kobnog metka u glavu.
– Rekli su mi da moj sin mogao da preživi da ga nije pogodio u glavu, s leđa. Nikoli je srce radilo 50%, ali nije bio svjestan. Doktorka koja ga je primila udarila mu je 20 adrenalina u srce i samo govorila “ne odustajte”. Sala je bila spremna da ga operišu, dugo su se borili, ali nije bilo pomoći. Presudan je bio metak u glavu. Kada je stao mozak stalo je i srce. Preminuo je u bolnici – rekla je Nikolina mama koja je inače pomoćni medicinski radnik, ono što su njoj prenijele kolege.
Pet mjeseci tuge
Nikolina porodica je neutješna zbog tragedije koja im se dogodila. Kako prolazi vrijeme, sve više im nedostaje.
– Nidžo je bio jedna duša, takvo dijete se ne rađa često. Mnogo mi nedostaje, ne mogu da prihvatim da ga nema. Stalno ga očekujem na vratima, gledam njegove fotografije, mislim da je na terenu, da će doći, da se to njemu nije moglo desiti. On je bio toliko odgovoran mladić da nikada za volan nije sjeo ako bi jedno pivo popio. Nikada se ni sa kim nije posvađao ni potukao. Sa te strane sam bila mirna, znala sam da imam sina za primjer, ali nisam očekivala da će doći da ga ubije jedan zločinac – priča kroz suze majka.
Zbog porodice se vratio u rodni kraj
Nikola je bio pripadnik Vojske Srbije. Radio je u žandarmeriji u Beogradu i mnogo je volio posao, ali je ipak više volio porodicu. Zbog bolesnog oca godinu dana pre tragedije vratio se u rodni kraj i zaposlio u graničnoj policiji kako bi bio uz porodicu i pomagao im u svemu.
– Muž mi je teško bolestan već duže vrijeme i to je bio razlog zbog kog se Nikola vratio u Loznicu. Dok je radio u žandarmeriji dolazio je svaki slobodan dan da nas obiđe. Na kraju je prelomio i izabrao da se vrati kući, da bude sa nama. I eto sad nas zadesi još veća nesreća. Kamo sreće da se nije ni vratio i da je tamo ostao, danas bi bio živ – rekla je Nikolina mama.
Ove godine trebalo da se ženi
Nikola je imao djevojku, kaže sagovornica, a ove godine je planirao da se ženi.
– Imao je djevojku, planirao je ove godine da se ženi, ali iza njega ne ostade ništa, samo uspomene. Danas sam malo skupila hrabrosti da uzmem njegova odjela da popakujem. To je bolan osjećaj. Za šta god da uzmem, prisjetim se gdje je i kada oblačio ta odjela. Osta nam tuga od života – priča za Blic uplakana majka.
Agencije
