INTERVJU Krešimir Macan o protestima i napadima tabloida: Prva je nastradala Severina, srpska snajka i to dva puta

Bio sam u sličnoj situaciji 2016., ali tada jesam radio na izborima, pa sam pokaznu vježbu već prošao tako da sam bio miran. Očekivao sam neku moguću reakciju jer sam prošlu subotu u mojem podcastu Špica s Macanom ugostio Nenada Čanka, bivšeg lidera LSV-a i Anu Lalić Hegediš, predsjedniku Nezavisnog društva novinara Vojvodine upravo na ovu temu koju sada proživljavamo – zašto nas Hrvate stalno uvlače u te interne priče u Srbiji.

Ta epizoda je bila dosta gledana i još se gleda i komentira, pa sam vjerojatno time privukao pažnju. A kako su u podcastu objasnili gosti, mi Hrvati i Albanci smo idealni vanjski neprijatelji, kad imate unutrašnje pritiske poput studentskih protesta, kaže za Danas Krešimir Macan, stručnjak za kriznu kominikaciju iz Hrvatske, za kojeg su mediji bliski vlasti, nazivajući ga propagendistom, u petak pisali da je stigao u Beograd da bi sprovodio kampanju u korist opozicije.

* Mediji bliski vlasti nisu proteklih dana štedeli ni studente koji su u blokadi fakulteta, pa su tako objavljeni pasoši studenata FON-a koji pokazuju da imaju hrvatsko državljanstvo. Kako vidite taj način na koji se Vučić, navodni branitelj Krajiških Srba, obračunava sa neistomišljenicima?

– Sve je to isti obrazac ponašanja po kojem se radi. Ako imaš vanjske neprijatelje koji ugrožavaju zemlju, tada je potrebno braniti zemlju, a ne demonstrirati, makar mirno. Da bi izgradili takvu konstrukciju morate tražiti i najmanju vezu s Hrvatskom, tada prokazati te studente kao potencijalne suradnike SOA-e, hrvatske tajne službe i potom braniti državu od njih. Možda netko i povjeruje u tu priču, cilj je kako sam rekao posijati sumnju, stvoriti narativ o ugrozi koja bi objasnila da su studentski protesti uvezeni, potaknuti od neprijatelja – a ne iskren protest protiv vladajućih. Većina ljudi u Hrvatskoj uopće i ne zna što se događa u Beogradu, to je prvenstveno interna srbijanska priča. Nije ugodno, ako atmosfera izbjegne nadzoru, možete i nastradati kao ona djevojka na protestima prekjučer. Naš jedini krimen je da dolazimo iz Hrvatske u ovom trenutku, inače nije bilo nikakvih problema. Pa prva je nagrabusila Severina, što vi volite da kažete srpska snajka i to dva puta…

* Vučiću je kriva i „Blokadna kuharica“ također iz Hrvatske?

– Te 2009. i naši političari su bili zatečeni plenumskim vođenje štrajka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji nije bio politički motiviran i vodili su ga sami studenti. Politika nema puno alata niti zna kako s ljudima koji idu neopterećeno i iskreno u borbu za neke promjene, a pritom imaju sav onaj entuzijazam kojeg imaju mladi širom svijeta. Sve promjene su uvijek kretale od njih. Tako da se isto ponovilo sada i u Srbiji – i koga okriviti da je to zakuvao – pa naravno Hrvate i njihove neke kuharice. Bez obzira što jedno s drugim baš i nema previše veze – od povoda pa do trajanja i broja sudionika. Studentska reakcija je originalna srbijanska priča, priča za sebe. I dogodila se sama od sebe, zbog pokušaja da se odgovornost za stradanje nedužnih ljudi izbjegne.

* Da li je padom nadstrešnice počeo i pad režima Aleksandra Vučića?

– Nadstrešnica je pala, stradalo je previše ljudi, zaljuljao se cijeli sistem jer nije prvi put da stradaju ljudi, a da nitko ne odgovara. Kad niste ili ne možete ponuditi nekog drugog odgovornog za propuste, kada javnost ima dojam da zataškavate cijelu stvar, tada je moguće da će se bijes javnosti okrenuti prema samom vrhu hijerarhije, a i onima koji sudjeluju u zataškavanju, na bilo koji način. Od predsjednika Vučića do javnog servisa RTS-a. A pritom i ne znate koja je interna dinamika kod vladajućih – jer isto vlada psihoza tko je sljedeći koji će pasti i koga će povući za sobom. Postoji u Imotskom kod nas jedan izraz „mudovez“ koji jako dobro opisuje ovu međusobnu ovisnost vladajućih jednih od drugih. Ako padne jedan, pada i drugi inače imamo pat poziciju. Nitko ne pada. E tada su se pojavili studenti koji nisu s nikim povezani, samo su nezadovoljni takvim funkcioniranjem države u kojem izostaje bilo kakva odgovornost političara na funkcijama.

* Koja je vaša procena reakcija Vučića od tada, odnosno koliko je taktika kriznog komuniciranja do sad promenio pokušavajući da smiri situaciju i zataška ono što se desilo?

– Ovo je igra živaca – tko će dulje izdržati i Vučić ju je uvijek dosad dobro igrao. Ima medije pod kontrolom i morate biti svjesni da većina Srba nema informaciju koliko je ljudi na protestima i što se tamo stvarno događa. Ovisi iz kojeg izvora primate informacije. Zato i treba ova priča o nama Hrvatima da se hrani narativ o ugrozi Srbije izvana, iako je to sve samo ne istina. Ali bitno je da imaš priču koji tvoji mogu da šire i kažu vidiš šta nam ove ustaše rade. Tako se skreće fokus s onog što je bio povod protestima – izostanak odgovornosti za 15 izgubljenih života u Novom Sadu. Studenti su rekli dosta, ne želimo živjeti u takvom sustavu gdje nema niti kaznene niti političke odgovornosti za najgore propuste. Vučić radi sve što može da se protesti razvodne i da studenti sami od njih odustanu – zasad mu ne uspijeva jer se uvijek dogodi nešto što dodatno motivira studente, poput napada vozilom na djevojku u Beogradu. Društvene mreže ne mogu kontrolirati, ali ih zato zatrpavaju smećem.

* Šta je dobio privođenjem Vesića, a koliko je i da li je izgubio puštanjem da se brani sa slobode?

– Sve je bilo zakašnjelo i to je dovelo do iskazivanja nezadovoljstva. Tako da je sve to izgledalo nedovoljno i odglumljeno. Da istražni organi rade po nečijem nalogu, a ne neovisno od bilo koga što bi trebao biti slučaj. Vidite sada kako oštro postupaju prema ovom liku koji je ozlijedio djevojku u Beogradu. Shvatili su da ako budu i dalje dopuštali da se njihovi izvlače, da time samo dolijevaju ulje na vatru studentskih protesta. Općenito blaga reakcija ili izostanak bilo kakve reakcije je i doveo do ovog vala protesta s jednostavnom porukom – ako nitko nije odgovoran, svi ste vi odgovorni – ruke su vam krvave.

* Kako sada hendluje studentske blokade, a pogotovo sada posle pokušaja ubistva studentkinje?

– A vidite kako je ministar Dačić promptno reagirao, izvijestio javnost i MUP je odradio svoj posao – jer da nije samo bi potvrdio sve ono što studenti stalno govore – sustav ne funkcionira, institucije policija, tužiteljstvo i pravosuđe su pod kontrolom vladajućih i zataškavaju odgovornost krivaca i njihovih nadređenih koji su im nalagali što da rade.

* Da li nešto nedostaje studentskom protestu? Hoće li se sam od sebe ugasiti, kao i prethodne građanske pobune, ili ne?

– Zasad izgleda da dobro funkcioniraju i tu je ključ u tom plenarnom sustavu, kada se kolektivno odlučuje, u kojem ne postoje formalni lideri jer bi ih tada bilo lako izdvojiti i izložiti medijskom i bilo kakvom drugom pritisku – vidjeli ste izvještaje o tome kako vaše službe pokušavaju ući na pametne telefone aktivista. Sve se to i sada događa, ali ako su svi lider i istovremeno nitko, jako je teško baš sve zastrašiti. Oni koje su vladajući odredili kao lidere izloženi su ogromnim pritiscima sa svih strane – službeno i neslužbeno – znate kako to u Srbiji funkcionira – sve je dozvoljeno. Uvijek dođe do zamora u jednom trenutku i radi se o igri živaca. Ovaj put je ipak stvar nešto drugačija jer su zahtjevni jasni i jednostavni – ili će odgovarati oni koji su krivi ili oni koji ih štite ili se protesti nastavljaju. Netko će prvi morati popustiti – studenti zasad ne popuštaju svim pritiscima usprkos.

* Studenti se ograđuju od opozicije, da li je to dobro?

– Apsolutno i poželjno, jer vladajući jedva čekaju da se pojavi poznato lice iz opozicije na prostestima ili pak da mirni protesti postanu nasilni. Tako su završili protesti nakon Ribnikara zadnji put – kad su uspjeli isprovocirati nasilje. Tako da politika tu nema što tražiti – niti su pokrenuli studente niti ih studenti trebaju. Jer je i opozicija manjim dijelom odgovorna jer je dopustila vladajućim da rade što žele, iako imaju imunitete i sredstva da se suprotstavljaju vladajućim. To im je posao – ali čini se da ga bolje rade studenti, nego oni koji su za njega plaćeni. Politika tu sada nema što tražiti.

* Kako bi opozicija u ovim okolnostima trebalo da se ponaša?

– Pa za divno čudo rade ono jedino što mogu. Da pomažu svojim imunitetima i da otvaraju zatvorena vrata koje vladajući zalupe u pokušaju da zastraše studente hapšenjima, privođenjima i svim drugim metodama pritiska. Njihovo je da reagiraju na sve nezakonite metode pritiska na studente i svako nezakonito ponašanje i da traže političku odgovornost u tijelima u kojima djeluju. Dakle institucionalno, da štite prava svih građana iznutra. Jer kad je vladajući sustav ugrožen, prvo stradaju ljudska prava.

Danas