U BiH je svaki dan – dan žalosti: Zemlja u kojoj normalne stvari postaju vanredne
Savjet ministara BiH nije proglasio dan žalosti u cijeloj BiH povodom zločina u Gradačcu, pa su to uradile vlade Republike Srpske i FBiH.
Dođe se na isto, ali pošto je u BiH sve politika, i ovo pitanje je postalo prvorazredno političko.
Za političare iz Federacije BiH to je samo još jedna potvrda razbijanja države od strane kolega iz Republike Srpske, pod palicom Milorada Dodika. S druge strane, srpski ministri kažu da su se samo držali ustavnih nadležnosti, po kojima entiteti imaju pravo da zvanično tuguju, kao što je slučaj upravo danas, kada su zastave na pola koplja.
Sami sebe utjerali u laž
Ta priča bi mogla da prođe da je ne tako davno nisu sami demantovali. Recimo, Savjet ministara BiH je odlučio da 5. maj 2023. bude dan žalosti u BiH zbog masakra u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Ako zakopate dalje u arhivu, u Službenom glasniku BiH broj 48/19 naći ćete odluku Savjeta ministara kojom se čak 11. juli 2019. proglašava danom žalosti u BiH, u znak sjećanja na srebreničke žrtve.
Da bi stvar pravno bila jasnija, Savjet ministara se pozivao na član 17. Zakona o Savjetu ministara BiH. A, tamo piše doslovno sljedeće: „U ostvarivanju svojih prava i dužnosti Savjet ministara donosi odluke, zaključke i rješenja, usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta (u daljem tekstu: akta)“.
Dakle, logika je ovakva: pošto se dan žalosti proglašava odlukom, a Savjet ministara može da donosi odluke, ova institucija ima pravo da to učini za prostor cijele BiH. Nameće se logično pitanje kako je to moglo nebrojeno puta do sada, a kako ne može odjednom u slučaju Gradačac!? I kog momenta je u Srbima u Savjetu ministara proradio osjećaj za ustavne nadležnosti?
U vezi sa dešavanjima na posljednjoj telefonskoj sjednici Savjeta ministara postoje brojne dezinformacije. Međutim, kako nam je potvrđeno iz više izvora, činjenica je samo da Savjet ministara nije donio bilo kakvu odluku, jer u njoj nisu učestvovali srpski ministri – Nenad Nešić i Staša Košarac, pa nije bilo kvoruma za odlučivanje.
Navukli na sebe gnjev javnosti
Kako tvrde izvori Srpskainfo, Nešić je želio da bude dosljedan i da i ovaj put podrži odluku o proglašenju dana žalosti zbog masakra u Gradačcu. S druge strane, Košarac je zagovarao priču da Savjet ministara jedino može da usvoji zaključak kojim poziva entitetske vlade da to urade one, svaka za svoju teritoriju, u skladu s ustavnim nadležnostima.
Ipak, da ne bi bilo neusaglašenog stava iz RS i sukoba s Banjalukom, ministri nisu ni učestvovali na sjednici. Solomonsko rješenje kojim su na sebe navukli gnjev javnosti u FBiH, a dijelom i u Srpskoj.
– Govorimo o klasičnoj institucionalnoj krizi u BiH. I sve govori o tome da na vladajućim pozicijama u društvu u BiH imao pojedince koji očito nemaju ni moralne, ni profesionalne predispozicije potrebne za obavljanje posla. Dosadašnja praksa je pokazala da se na pozicije imenuju ljudi koji su isključivo partijski podobni, a njihove ostale kvalifikacije se ne uzimaju u obzir. U ovakvim, rekao bih bizarnim situacijama, vidimo njihov mrzak pristup i nemogućnost da u takvim situacijama zanemare politiku, partiju, te neke podjele, da pokažu širinu – ocjenjuje sociolog Vladimir Vasić.
Kada se smire strasti, dodaje Vasić, najbolje bi bilo da građani „nagrade“ ovakve političare, kada dođe vrijeme za to.
– Mislim da sve ovo pokazuje disfunkcionalnost državnog aparata BiH, pretežno od onih ljudi koji se zaklinju u njenu funkcionalnost, u patriotizam. Oni ništa ne rade da ta država funkcioniše. Mislim da smo na ovom čudnom primjeru pokazali da je ova država u ozbiljnoj institucionalnoj, ali i kadrovskoj krizi. Političari ne mogu da prebacuju težište problema na narod, oni su ti koji su generatori problema u BiH. Vidimo da među ljudima stvari funkcionišu mnogo bolje – kaže Vasić za Srpskainfo.
