SNSD i SDS skidaju rukavice – OŠTRA RAZMJENA PORUKA
Dvije najjače stranke u Republici Srpskoj, vladajući SNSD i opozicioni SDS, krenule su sa otvorenim političkim obračunom, u kojem se riječi baš i ne biraju.
Tako je nakon saopštenja predsjednika SDS Milana Miličevića da ne dolazi u obzir nikakav razgovor sa SNSD i Miloradom Dodikom, prije nego on podnese ostavku, Dodik, iako sa indignacijom i prezirom, odbacio takav stav SDS, ipak pokazao očiglednu nervozu.
Dodik je u komentaru rekao da je Miličevića nazvao telefonom i da se on „pravdao da bi došao na taj sastanak, ali je u Beču i nije tu“. Naravno, pod velikim je upitnikom šta je tu istina, posebno kada Dodik prepričava navodni telefonski razgovor, jer je to nemoguće provjeriti.
„Ja sam ga htio samo upoznati šta je to što mi radimo, a njihova podrška nam je nebitna“, rekao je Dodik, a što je samo po sebi nelogično, jer zašto ga je onda zvao, ako je uopšte zvao.
A onda je u nastupu ljutnje rekao: „Oni su izdali Radovana Karadžića, a da neće mene.“
„Oni meni uopšte ne trebaju“, ponovio je Dodik, „oni su meni dobri samo kao pokazna vježba kakvi su to manijaci i izdajnici“, pri čemu se dodatno ostrvio na Darka Babalja optužujući ga da je tokom rata krao slike u Sarajevu, koje je nakon toga prodavao u svojoj galeriji, a da ga oni iz Sarajeva ne bi proganjali sada mora da radi kako oni traže.
Božović nije ostao dužan
Marinko Božovič, načelnik Istočne Ilidže, reagujući na X-mreži na ovakvu oštru retoriku je napisao:
„Kao sitni prevarant iz susjednog sela između Gradiške i Banje Luke, koji pod zaštitom džeparoša, milicije i Službe, valjajući šibice po seoskim vašarima i stočnim pijacama, stiče korist, tako je i gospodin Dodik ušao u politiku. Igrajući na sitno dok ga pod svoje nisu uzeli veći igrači i lopovi i jače Službe.
Oni su ga ubijedili da je politika kao kocka, samo malo jača od šibicarenja na Jakuševcu. Godinama su mu iz Zagreba namještali dobre karte i gospodin Dodik je umislio da je bitan kockar i političar. Nije razumio da je u igri dok je potreban Beču, Rimu, Berlinu, Vašingtonu i neprijateljima Republike Srpske. Ili je možda i razumio, ali mu je preča bila lična korist. U kockarskom zanosu često osuđen da blefira, vrlo često je miješao svoje i državne pare koje bi stavljao na sto i najčešće je sreća bila na njegovoj strani. Kada bi u nekoj ruci ostao bez novca u pomoć bi zvao “prijatelje” koji bi za dobru kamatu i državnu garanciju objeručke donosili žetone.
Tako i sad, kad mu je krupije namijenio četiri desetke umjesto svojih miliona, gospodin Dodik je na son stavio Republiku Srpsku, nesiguran da li krupije za sebe čuva dva para ili poker žandara. Ni mi nismo sigurni u krupijeove karte, ali jesmo da Republika Srpska gubi u oba slučaja. Sad ili za koji dan. I zato, da ne bi bili obični kibiceri tražimo od gospodina Dodika da na vrijeme odustane i ode u komunu za odvikavanje od kocke i politike. Neka na svoje mjesto predsjednika Republike Srpske imenuje koga god hoće, samo da taj neko zna da je politika pristojnost, skromnost i odgovornost.“
ISTOK
