Rekao je to u intervjuu za EuroBlic/Srpskainfo Ambasador Švajcarske u BiH, Gabrijel Derigeti, koji je prošle sedmice posjetio našu redakciju u Banjaluci gdje je razgovarao sa urednicima i novinarima o izazovima sa kojima se medijska zajednica u BiH suočava, te mnogim drugim temama.
Derigeti, koji je u BiH došao prije nekoliko mjeseci, kaže da je oduševljen ljubaznošću lokalnog stanovništva, prirodnim ljepotama i hranom u BiH, kao i raznolikošću ove države, koja je slična kao i u zemlji iz koje dolazi.
Odgovarajući na pitanje da li se Evropska unija raspada, kako se često može čuti od pojedinih političara u Srpskoj, te da li joj prijeti ekonomski kolaps, Derigeti ističe da je Evropa pokazala da stoji iza svojih vrijednosti.
– Ako se EU zaista suočava sa kolapsom, zašto građani i dalje žele ići tamo – upitao je Derigeti.
Dodao je da su vremena teška i da se ne zna u kom pravcu ide svijet, ali u takvim vremenima postoje prilike koje se mogu iskoristiti.
Derigeti u intervjuu govori o političkoj situaciji u BiH, saradnji Švajcarske i BiH, evropskom putu BiH, ratu u Ukrajini, uticaju Donalda Trampa na Evropu i drugim pitanjima.
U Bosnu i Hercegovinu ste došli prije nekoliko mjeseci. Kakvi su vaši prvi utisci o BiH?
S jedne strane, imate prelijepu prirodu, ljubazne radne ljude, izvrsnu hranu, a s druge strane imate kompleksnu političku strukturu u kompleksnom uređenju, koje je ponekad teško razumjeti ili s njim raditi. Ono što smatram posebno interesantnim jeste ta raznolikost. Bilo bi lijepo kada bismo vidjeli da se ta raznolikost, iz tog nekog negativnog poimanja, pretvori u spremnost da se ona iskoristi za nešto dobro kako unutar BiH, tako i regionu. Mislim da je to nešto što nudi veliki potencijal.
Kako gledate na aktuelnu političku situaciju u BiH?
Kada pričate sa običnim ljudima širom BiH vidite, uglavnom, da su oni nezadovoljni svojim političkim predstavnicima, što predstavlja određeni izazov i što je opasno. Ali, dodao bih da nezadovoljstvo politikom nije karakteristično samo za ovu zemlju. Mi vidimo da zemlja ide naprijed ali opet kada pogledamo sam taj politički kontekst on je doista kompleksan. Međutim, ova kompleksnost se ponekad koristi kao izgovor i stoga treba više vremena za neki napredak. Ljudi su nezadovoljni jer vrijeme protiče i oni žele da vide te neke promjene.
S obzirom na to da dolazite iz zemlje u kojoj žive ljudi različitih religija i koji dijele raznoliko kulturno nasljeđe, imate nekoliko službenih jezika, kakav savjet biste dali političarima u BiH?
Kao ambasador, koji dolazi izvana, imam tu prednost da vidimo određene stvari iz drugog ugla. Ne bih davao savjete već govorio kao prijatelj, jer je to stav švajcarske politike. Naravno, možemo dati savjet ali nećemo uticati na to koje ćete vi odluku na kraju donijeti. Izdvojio bih tri stvari.
Prva je raznolikost BiH, koja predstavlja bogatstvo. Mislim da bi ljudi i političari trebali iskoristiti tu raznolikost koja ovdje postoji, ne samo u kontekstu te neke materijalne vrijednosti, nego u dosta širem kontekstu. To je nešto što smatram značajnim.
Na drugom mjestu mislim da je potrebno da postoji neki cilj kojem se teži. Odnosno zajedničke vrijednosti i zajednički pravac u kojem svi žele ići. To može biti pristupanje EU ili nešto drugo, nešto što vas vodi, neke vrijednosti kojim se povinujete. Nešto u što svi u oba entiteta i u svim regijama u BiH na neki način vjeruju da treba slijediti u narednim godinama.
I treća stvar jeste politička struktura za koju sam već rekao da je kompleksna. Međutim, ona postoji i mi već u toj političkoj strukturi imamo definisane i kompetencije. Vjerovatno su potrebne neke prilagodbe, jer politička struktura u ovom obliku kakva je sad više se koristi za međusobne blokade nego da bi se zajednički na nečemu radilo.
Ono gdje vidim određene sličnosti između Švajcarske i BiH jeste potreba da se postigne kompromis. U mnogim kulturama kompromis je riječ koja se shvata negativno. U mojoj zemlji se kompromis vidi kao uspjeh. Možda ćete nešto izgubiti ali ćete istovremeno nešto i dobiti. To bi bio najvažniji savjet. Postoji potreba da se riječ kompromis nekako kulturološki uvidi kao nešto pozitivno, da unesemo kulturološku promjenu kako bi se kompromis smatrao kako nešto pozitivno.
Može li BiH učiti iz primjera vaše zemlje i kako?
Dolazim iz italijanskog govornog područja, ali sarađujem i u bliskom kontaktu sam i sa onima koji dolaze iz njemačkog govornog područja ili iz francuskog govornog područja. Kulturološki nemamo puno toga zajedničkog, ali smo svi Švajcarci. Kulturološki, imam mnogo više zajedničkog sa Italijom, ali ja sam sto odsto Švajcarac. Živim u zemlji koja ima te raznolikosti, u zemlji sa 3-4 različite etničke, kulturološke i jezičke grupe. Imamo kompleksan politički sistem koji je možda čak kompleksniji od sistema u BiH. Međutim, ono što je važno jeste poštivanje svih, uključujući manjine, što se može ostvariti samo kroz kompromis – kako većine, tako i manjine.
Kakva je saradnja Švajcarske i Bosne i Hercegovine, na koji način vaša zemlja pomaže BiH?
Imamo švajcarski program saradnje i upravo radimo na novom četverogodišnjem programu. Švajcarska sarađuje sa vlastima u BiH, institucijama, građanima, privatnim sektorom, organizacijama… Između ostalog, radimo u oblasti zdravstva kako bi Bosnu i Hercegovinu približili i podržali na tom putu pridruživanja EU.
Potom, sarađujemo i u oblasti lokalne uprave i opštinskih usluga kako bi iste pružale bolje usluge.
Nastavićemo i dalje biti prisutni u Bosni i Hercegovini. U martu će biti objavljen naš novi program saradnje i to vidimo kao podršku BiH na njenom putu pridruživanja EU.
Važna oblast u kojoj sarađujemo je privatni sektor s ciljem kreiranja novih radnih mjesta. Moram naglasiti da sarađujemo sa švajcarskim kompanijama koje investiraju u BiH. Sve to vidimo kao nešto što je neophodno kako bi se kreirala nova radna mjesta. Svakako da postoji potencijal za još veća ulaganja.
Treća oblast jeste saradnja između ljudi, tačnije između čovjeka i čovjeka. Imamo veliku dijasporu sa ovih prostora koja živi i radi u Švajcarskoj, a neki od njih se vraćaju u BiH.
Imamo saradnju između različitih gradova i različitih regija. Smatram da trebamo imati još više turista iz Švajcarske koji dolaze u BiH. Ova regija nije još do kraja istražena i poznata ljudima u Zapadnoj Evropi. Uvijek se šokiram kada vidim kako malo mi u Švajcarskoj poznajemo prostor Zapadnog Balkana. Ova regija se često, još uvijek, povezuje sa proteklim ratom, a sretni smo ukoliko se napravi poveznica sa olimpijskim igrama. Iz tog razloga je bitno stalno i iznova prenositi informacije šta se zaista dešava u BiH. Tu jako važnu ulogu igraju mediji. Mada, danas svi mogu pisati, imaju mogućnost da prave podkaste i da iskoriste svoje društvene mreže kako bi širili informacije.
BiH je još prije 2 godine dobila uslovno zeleno svjetlo za otvaranje pregovora. Međutim, od tada do danas tapka u mjestu jer političari ne mogu da sprovedu ono što se od njih traži. Vidite li vi BiH uskoro u evropskoj porodici?
I vi i ja dolazimo iz zemalja koje nisu članice EU, ali obje ove zemlje pripadaju Evropi, vjerujemo u evropske vrijednosti i mi smo Evropljani. Međutim, kada je u pitanju taj put za punopravno članstvo u EU, tu je riječ o političkom procesu koji zavisi od volje političara, naroda, političke situacije izvan BiH i mnogo drugih faktora. Možda taj proces pridruživanja ide veoma sporo ili nedovoljno brzo, i građani su nestrpljivi. Međutim, možda se za 50 godina osvrnete unazad i shvatite da je trajalo onoliko koliko je trebalo. Danas se više fokusiramo na ovaj trenutak, ali možda bi to trebalo da gledamo iz jedne šire perspektive. U svakom slučaju želim da vjerujem da će Bosna i Hercegovina biti dio EU.
Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik ranije je izjavio kako “zemlje Zapadnog Balkana ne treba da idu u Evropsku uniju”, navodeći da “evropski put nije ništa dao Republici Srpskoj”. Da li se slažete sa tom ocjenom?
Prvo, bitno je ono što ljudi misle. Mislim da ljudi žele da idu u tom pravcu. Često se brkaju pojmovi između tog procesa i samog pridruživanja, ali s obzirom na to da sam radio dosta izvan Evrope znam da se ona često kritikuje za svoju kompleksnu birokratiju. Uspostavljaju se neki standardi koji mogu djelovati zbunjujuće ali opet s druge strane vidimo i te prednosti koje Evropa ima. Kad godi imamo neku krizu vidimo da ljudi žele da dođu u Evropu jer tu postoji uspostavljen sistem skrbi. Dakle, svi žele u Evropu, svi sanjaju o Evropi, a vjerujem da vi to znate i bolje od mene.
Kada pričate sa vašim kolegama diplomatama iz drugih dijelova svijeta, kakav je njihov stav prema BiH, a kakav prema Republici Srpskoj i njenom rukovodstvu?
Mislim da nas vode prvenstveno klišei. Svi prvo pročitamo nešto o sankcijama, onda se napravi neki link sa Rusijom i slično, ali je realnost mnogo kompleksnija i mislim da je uloga diplomata da razbijamo te klišee i pravimo pravu sliku da je nešto više možda sivo nego što je crno ili samo bijelo.
Dakle, to je jedan od naših zadataka. Drugi jedan aspekt jeste ta stvar identiteta. Ljudi žele da znaju gdje pripadaju. Rekao sam da dolazim iz švajcarskog kantona Tičino, i kada sam u Švajcarskoj ja sam neko ko dolazi iz Tičina, to čvrsto nosim sa sobom. Međutim, kada sam, na primjer, u Italiji ja sam na prvom mjestu Švajcarac. Kada sam negdje u Južnoj Americi onda sam na prvom mjestu Evropljanin. To bi moglo biti isto i ovdje. Dakle, mogu biti iz Republike Srpske ali kada sam možda negdje u regiji onda sam neko ko dolazi iz Bosne i Hercegovine, ali sam i Evropljanin. U ovom svijetu tog nekog globalizma ljudi žele da znaju gdje pripadaju i odakle su. Žele da imaju vlastiti identitet i to je ponekad možda problem koji postoji i u EU. Možete biti Evropljanin ali morate imati svoj lični identitet, vlastite vrijednosti za koje se zalažete i svoju vjeru kojoj pripadate.
Kako gledate na dolazak Donalda Trampa na čelo Amerike, koliko će to uticati na Evropu s obzirom na to da je najavio neke drastične poteze, a već je potpisao izlazak SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma, povlačenju iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i slično?
Da, vidimo da svaki dan donosi neke promjene. Mislim da je dugo važilo to mišljenje da sa Amerikom dijelimo iste vrijednosti. Mislim da će doći do određenih promjena i da mi više kao Evropa moramo da definišemo koje su to naše vrijednosti i interesi. Moramo da nastupamo više kao grupa, više ujedinjeno, da vidimo koje su te neke vrijednosti koje uzajamno dijelimo. Smatram da će Tramp biti više fokusiran na te neke nacionalne interese, da će taj multilateralizam slabiti.
Dakle, veći fokus će biti stavljen na te neke nacionalne interese i u tom pogledu trebamo vidjeti šta su nacionalni interesi kada je riječ o Evropi, na koji način možemo iskoristiti to kako bi se uzajamno podržali.
To će biti interesantno i za samu BiH. Bosna i Hercegovina zbog svoje raznolikosti ima dobre linkove sa Evropom, ali i sa Rusijom i arapskim svijetom. Umjesto tih nekih blokada, mislim da bi te neke konekcije koje postoje trebalo da iskoristite. Trebate učiti iz primjera Švajcarske kako taj nacionalni interes možete iskoristiti za svoju dobrobit. Dakle, u svakom slučaju, mislim da nam slijedi period dramatičnih promjena koje se tiču političkog sistema. Te promjene će se dešavati u nekim sljedećih 30 do 40 godina i mislim da ćemo vidjeti veći fokus na zaštiti tih nekih nacionalnih interesa. Pitanje i prilika je “hoćemo li mi kao Evropljani moći prevladati nacionalne interese i definisati regionalni interes, odnosno interes kontinenta kao cjelovita grupa”.
Već 3 godine traje rat u Ukrajini, koliko je taj rat iscrpio evropsku ekonomiju i vjerujete li da se nazire kraj tog sukoba?
Rat se mora završiti jer je uvijek bolje ne toliko dobar mir, od rata. Jednog dana će sigurno rat stati i moramo raditi na tome da do mira dođe. Kao što je jedan moj dobar prijatelj rekao: “Ako imate dva slona koja se bore jedan protiv drugog, ko pati? Pa, pati trava”. Dakle, u svakom momentu imamo te neke velike sile koje se bore. Međutim, moramo naći način kako da osiguramo mir.
Što se tiče drugog dijela pitanja, svakako da je taj rat uticao na evropsku ekonomiju i da smo se morali prilagoditi. Evropa zavisi od određenih resursa koje se nalaze u Rusiji i Ukrajini. Moramo tražiti način da definišemo kako ćemo doći do resursa i odakle. Moram napomenuti da je u tom ratu samo jedan sektor profitirao, a to je proizvodnja oružja.
Bosna i Hercegovina je 2024. godine pala na Svjetskom indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica (RSF) i nalazi se na 81. poziciji u odnosu na 2023. Kakvo je stanje u Švajcarskoj po tom pitanju i slažete li se sa ocjenama da sloboda medija u BiH nije na zadovoljavajućem nivou?
U svakom slučaju raditi u medijima nije isto kao što je to bilo 20-30 godina unazad, posebno sad uzimajući u obzir društvene mreže koje imamo. Znam to jer u svojoj porodici imam dosta novinara. Sve je to nekako dovelo do velikih promjena.
Međutim, kada uporedimo tu medijsku situaciju u Švajcarskoj i u drugim zemljama, možemo reći da je ona u Švajcarskoj još uvijek prihvatljiva.
Ipak, ni tu ne možemo biti u potpunosti zadovoljni. Imate veliku koncentraciju medija na mali broj vlasnika medija. Mogli smo vidjeti na primjeru Ilona Maska kako se mediji mogu iskoristiti za svoje lične interese. S druge strane imamo taj jak javni sektor i medije koji su nezavisni.
Ako govorimo o BiH vidimo da postoje određeni izazovi sa kojima se mediji ovdje suočavaju. Pojedini mediji su na udaru, i taj prostor društvenih medija se može zloupotrebiti i zloupotrebljava se. Tu, naravno, imamo i odgovornost samih medija. S jedne strane imamo medije koji su profesionalci i one druge koji to nisu i koji ne obavljaju dobro svoj posao, te tako ruše imidž onih koji dobro rade.
Opet, onda, s druge strane imamo situaciju da se sve jednako gleda. To vam je isto kao privatne kompanije koje plaćaju uredno sve svoje obaveze i one koje to ne rade. Onda svi stavljaju u isti koš kompletan privatni sektor. To je nešto što se može primjeniti i na medije. Imamo dobre medije koje plaćaju danak loših medija.
