SDS postavlja pitanje sjedišta Suda, a kao ni SNSD ne brine zbog prenosa nadležnosti

Politička prepucavanja na relaciji Darko Babalj (SDS) – Milorad Dodik (SNSD) imaju više provincijski karakter i vode se isključivo na pitanju mjesta sjedišta Apelacionog odjeljenja suda BiH, pri čemu se nijedna od stranaka ne bavi pitanjem očiglednog prenosa nadležnosti.

Tako je najprije Milorad Dodik svoje partnere u Sarajevu za prihvatanje Zakona o sudovima ucjenjivao zahtjevom da njegovo sjedište bude u Republici Srpskoj, tačnije u Laktašima.

U polemiku sa njim je ušao Darko Babalj smatrajući da sjedište tog suda treba da bude u Istočnom Sarajevu.

„Danas je Milorad Dodik jasno kazao da nema ništa protiv da Apelaciono odjeljenje Suda BiH bude u Palama kao jednoj od opština Istočnog Sarajeva“, rekao je Babalj nakon navodnog Dodikovog popuštanja, koji je pozvao i SDS da zajedno izglasaju zakon po kome će sjedište Apelacionog odjeljenja Suda BiH biti Pale i Istočno Sarajevo.

„Nemam ništa protiv da sjedište Apelacionog odjeljenja bude u Palama kao jednoj od opština Grada Istočnog Sarajeva i spreman sam da glasam za taj prijedlog“, potvrdio je Darko Babalj, poslanik SDS u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.

Tako su i SDS i SNSD očigledno saglasni da glasaju za ovaj zakon.

Niko ne postavlja pitanje prenosa nadležnosti

Ovaj provincijski nivo političke polemike u potpunosti je skrenuo pažnju sa očiglednog prenosa nadlaženosti kada je ovaj zakon u pitanju.

I dok srpski predstavnici jedan drugom lome vratove oko ovog pitanja, dr Milan Blagojević je u jednom vrlo stručnom komentaru na ovu temu skrenuo pažnju na sljedeće:

„Najštetnija je predložena odredba koja naoko izgleda kao igra riječi. Naime, u sadašnjem članu 8. stav 2 tačka b) važećeg Zakona o Sudu BiH tom sudu je data nadležnost da "rješava imovinske sporove između države i entiteta koji su povezani sa vršenjem javnih ovlaštenja.

Dakle, ne može Sud BiH prema sadašnjem zakonu da rješava sve imovinske sporove između entiteta i BiH, već samo one koji su u vezi sa vršenjem njihovih javnih ovlaštenja, a to su npr. imovinski sporovi koje Republika Srpska često mora voditi da bi joj bili vraćeni realni iznosi poreza na dodatu vrijednost koji su stvarno naplaćeni na njenoj teritoriji, a ne oni koje joj Uprava za indirektno oporezivanje BiH prvobitno dodijeli vršeći svoja javna ovlaštenja.

Međutim, ovim hadezeovsko-esenesdeovskim rašomonom u vidu nacrta zakona o sudovima BiH pravi se radikalni zaokret u tome, jer član 17. tačka a) tog nacrta predviđa da bi Sud BiH rješavao sve imovinske sporove između BiH i entiteta, bez obzira na to jesu li ili nisu vezani za vršenje javnih ovlaštenja.

Kakva opasnost za Republiku Srpsku dolazi iz ove naoko igre riječi? Ako bi bio prihvaćen zakon o sudovima BiH, to bi onda značilo da Pravobranilaštvo BiH kao zakonski zastupnik BiH ima pravo, koje sada nema, da pred Sudom BiH u ime BiH tuži građanskom tužbom Republiku Srpsku i da traži da Sud BiH utvrdi da je BiH, a ne Republika Srpska, vlasnik nepokretnosti u Republici Srpskoj, recimo, određene šume, šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta ili građevinskog zemljišta – kakvo zemljište je, primjera radi, parcela na kojoj se nalazi zgrada Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci, uključujući i samu tu zgradu.“

Blagojević je naveo i niz drugih spornih stavki ovog zakona, ali izgleda da se od političara niko ne bavi tim pitanjima. Iako se obje strane nadmeću u zaštiti nacionalnih interesa.

ISTOK