Da li smo toliko finansijski moćni ili ludi, da samo za jednu namjenu potrošimo ogromne pare, dok grad grca u brojnim problemima, a ljudi nam odlaze, glavom bez obzira?!
Prema nekim informacijama, na izgradnju kompleksa je spiskano oko 55 miliona KM, dok je, takođe nezvanično, 20 miliona KM koštalo zemljište na kojem je napravljen. Naime, niko do danas nije zvanično rekao o kojoj cifri je riječ… Priča se da je iz republičke kase obezbijeđeno oko 38 miliona, a iz gradske 15 miliona KM.
Kabriolet dvorana
Sve i da je malo manje, opet je previše, kad se vidi na šta teniski teren u Banjaluci danas liči, a što se može opisati samo jednom riječju – ruina koju zub vremena grize deceniju, a ne objekat napravljen prije nepune dvije godine.
Malo je reći da su građani ogorčeni na ovakav slijed događaja, odnosno na činjenicu da im, dok jedva sastavljaju kraj s krajem, pred očima propadaju desetine miliona KM.
– Odavno nisam prošao tuda, ali kad sam na portalu Srpskainfo vidio na šta liči teniski teren, pritisak mi je otišao na 250! Tu smo skršili desetine miliona KM, ogledali jedan turnir i – pojeo vuk magare. A u međuvremenu problemi se samo gomilaju. Nemamo ni blizu dovoljno vrtića, vodovodna i toplovodna mreža nam je u katastrofalnom stanju, mnogi putevi vape za sanacijom… – poručuje Miodrag S. iz Banjaluke.
I pravnik Milko Grmuša smatra da su pare koje su završile u “teniskoj rupi” mogle i trebalo da budu potrošene za rješavanje gorućih problema u Banjaluci.
Kako kaže, ovako, i dalje imamo samo „kabriolet dvoranu“ koja ničemu ne služi.
– Primjera radi, za novac koji je Grad uložio u pomenuti teren, moglo se izgraditi nekoliko kolektora i imati čist Vrbas. Svjedoci smo, naime, da je, malo-malo, tema kreditno zaduženje da se naprave ti kolektori, a ovaj problem smo mogli riješiti da smo 20 miliona KM, koliko je Grad nedvosmisleno potrošio na tenisku dvoranu, iskoristili u ovu svrhu – ističe Grmuša.
Vrtići, grijanje, asfalt…
Od tog novca, dodaje, mogle su da budu izjednačene cijene u privatnim i javnim vrtićima.
– Tako bismo imali beogradski model, gdje grad Beograd po djetetu izdvaja isti iznos, nevezano da li ono ide u javni ili privatni vrtić. Na primjer, mogli smo da značajno, da ne kažem u stopostotnoj vrijednosti, rekonstruišemo toplovodnu mrežu u Banjaluci. To znači da bismo na duži period riješili problem Eko-toplana, jer je činjenica da ogromnu energiju gubimo zbog dotrajalih toplovodnih cijevi. Ovako, Eko-toplane svako malo traže subvencije iz gradskog budžeta i povećavaju cijenu grijanja – podsjeća Grmuša.
Prema njegovim riječima, jedan od problema koji je mogao biti riješen pomenutim novcem, jeste asfaltiranje prigradskih puteva, odnosno rekonstrukcija nekih važnih saobraćajnih tačaka u gradu.
– Naravno da nismo mogli riješiti sve navedene probleme, ali da smo riješili samo jedan bilo bi svrsishodnije od toga što sad imamo teren koji ničem ne služi. Još veći je problem što je potrebno još bar toliko novca da se ovaj objekat privede namjeni – poručuje Grmuša.
Bačen novac
I ekonomisti ističu da su pare za teren potrošene uludo, dok izostaje podrška onima koji bi da nešto rade.
Ekonomista Zoran Pavlović naglašava da se novcem potrošenim na pomenuti kompleks mnogo toga moglo uraditi.
– Ovako, riječ je o bačenim parama. Na žalost, kod nas je ekonomija generalno zanemarena – kaže Pavlović.
Dodaje da su nam prijeko potrebni razvojni projekti, za podršku onima koji pokreću biznis.
– Takođe, suočavamo se sa gubitkom radne snage, što je još jedan veliki problem. Bacamo desetine miliona KM, a nemamo osnovnu proizvodnju hrane, koju svaka normalna zemlja ima. Umjesto da ulažemo u njih, mi te kapacitet uništavamo, a pare završavaju u promašenim projektima – naglašava Pavlović.
Populizam
I Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Srpske, ističe da je izgradnja teniskog terena u Banjaluci apsolutni promašaj, te da bi bilo daleko korisnije da su pare potrošene za poboljšanje standarda građana.
– Prema nezvaničnim informacijama, za izgradnju dvorane iz budžeta Srpske isplaćeno je oko 60 miliona KM. A zahtjev svih budžetskih sindikata bio je da se radnicima vrate naknade za topli obrok, što bi u ukupnom iznosu bilo manje od toga koliko je Vlada potrošila, odnosno bacila u takozvanu tenisku rupu – ističe Marić.
Prema njegovim riječima, pomenutim parama svim ljekarima, medicinskim sestrama, policajcima, prosvjetnim radnicima, odnosno svim radnicima u javnoj upravi, mogla je da bude obezbijeđena naknada za topli obrok.
– Jasno je da bi građani mogli da imaju mnogo bolji životni standard da se novac iz budžeta usmjerava ka njima, a ne da se troši na populističko-političke projekte – poručuje Marić.
Agencije
