Rekao je ovo u intervjuu za EuroBlic/Srpskainfo šef Misije OEBS u BiH Rik Holcapl, koji je pozvao domaće političare da preuzmu odgovornost i da ulože više napora za ispunjavanje svojih obaveza.
Holcapl u intervjuu govori o aktuelnim izazovima u zemlji – od prijevremenih izbora u Republici Srpskoj, modernizacije izbornog sistema i stanja medijskih sloboda, do borbe protiv nasilja nad ženama i evropskog puta BiH.
Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske održani su 23. novembra, a zvaničnih rezultata i dalje nema. Opozicija tvrdi da je bilo neregularnosti i traži ponavljanje izbora u Doboju, Zvorniku i Laktašima, dok vlast to ocjenjuje kao dobro poznatu reakciju onih koji gube. Centralna izborna komisija je naredila ponovno brojanje glasova na više biračkih mjesta. Kako komentarišete ovu situaciju?
Moramo biti oprezni i ne donositi zaključke prije odluke Centralne izborne komisije, koja obavlja veoma važan posao. Imali smo mali tim posmatrača iz ODIHR koji je ocjenjivao izborni proces. Oni su izrazili zabrinutost zbog neravnopravnosti tokom kampanje. Sama priprema i vođenje izbora bilo je zaista vrlo profesionalno, ali smo čuli i žalbe i prigovore opozicije, koji ukazuju na to da je potrebno poduzeti određene mjere kako bi se osigurali kredibilni rezultati.
Sljedeće godine u BiH se održavaju Opšti izbori, a planirano je i uvođenje savremenijih izbornih tehnologija. Može li modernizacija izbornog sistema zaista doprinijeti većoj transparentnosti i poštenju izbora?
Pružamo podršku Centralnoj izbornoj komisiji, posebno u uvođenju novih tehnologija koje će izborima donijeti veću kontrolu, sigurnost i jasniji uvid u to ko glasa i kako birači ostvaruju svoje pravo. Naš cilj je osigurati da svaki legitimni glasač može glasati, a da se pri tome broje samo glasovi koje su dali legitimni glasači.
Usvojena je Reformska agenda, ali entuzijazam nije dugo potrajao. Sjednica Savjeta ministara, na kojoj je trebalo da budu usvojeni ključni evropski zakoni – nije održana. Kako ocjenjujete trenutno političko stanje u BiH i njen evropski put?
Jedan od mojih prioriteta, otkako sam preuzeo vođenje Misije OEBS u BiH, bio je da ohrabrim sve političke aktere da zauzmu konstruktivniji pristup i prepoznaju potrebu da institucije vlasti na svim nivoima moraju funkcionisati. U tom kontekstu, državne institucije poput Savjeta ministara i Parlamentarne skupštine BiH suočavaju se s teškoćama u donošenju odluka – ponekad je i samo održavanje sjednica i sastanaka predstavljalo pomak naprijed i bilo je ohrabrujuće što su ipak uspjeli donijeti određene odluke vezane za EU reformsku agendu.
Iako OEBS nije direktno uključen u proces pristupanja EU, jer to nije dio našeg mandata, naša je odgovornost da osiguramo da institucije funkcionišu i donose ispravne i odgovorne odluke.
Slična je situacija i nezavisno od procesa pristupanja EU. Iz naše perspektive, nastojimo podržati efikasno i nepristrasno pravosuđe i osigurati da zakoni zaista služe svojoj svrsi. Međutim, zabrinjava činjenica da određeni ključni zakoni još uvijek nisu usvojeni, što šalje ozbiljan signal o tome kako institucije, posebno na državnom nivou, funkcionišu. Očigledno je da neke političke frakcije nisu zainteresovane da ti procesi uspiju.

Mnogi u Republici Srpskoj tvrde da OHR svojim djelovanjem direktno izaziva političku krizu u BiH i da treba da ode. Šta Vi kažete na to?
Mislim da izvori političkih izazova, koje neki nazivaju i krizom, proizlaze iz nedostatka dobre volje i spremnosti domaćih političara da se aktivno i konstruktivno uključe u procese na svim nivoima vlasti. To predstavlja veći izazov od mnogih drugih problema. Dodao bih i da, do određene mjere, postoji otpor prema međunarodnoj prisutnosti u Bosni i Hercegovini.
Ispravno razumijevanje ovog problema podrazumijeva jačanje saradnje i vođenje konstruktivnije politike, koja će omogućiti institucijama da samostalno donose odluke. To znači da neće postojati ni potreba ni prostor za uplitanje međunarodnih aktera. Više puta sam naglasio: ako ljudi zaista žele da međunarodne misije završe svoj rad i odu, onda domaće institucije i političari moraju preuzeti veću odgovornost i uložiti više napora u ispunjavanje svojih obaveza.
OSCE, pored brojnih aktivnosti, promoviše osnovna ljudska prava, uključujući slobodu govora i medija. Kako, prema vašoj procjeni, trenutno stoji stanje medijskih sloboda u BiH – poboljšava li se ili pogoršava?
Budući da sam ovdje tek četiri mjeseca, ne mogu se smatrati ekspertom, ali jasno je da mediji u BiH prolaze kroz brojne izazove. Jedna od pozitivnih strana je postojanje značajnog broja aktivnih medijskih kuća, poput vaše, ali generalni utisak je da se novinari suočavaju s problemima.
Postoji nedovoljna zaštita novinara od uznemiravanja, prijetnji i zastrašivanja. Pitanja finansiranja i stabilnosti medijskih kuća, bilo privatnih ili javnih, takođe su ozbiljan problem. Posljedice toga vidimo u aktuelnim raspravama i kontroverzama oko BHRT, što ukazuje na potrebu za dodatnim koracima i reformama.
Primijetili smo poboljšanja i postoje ljudi koji razumiju značaj slobodnih medija za društvo i građane. Zato ohrabrujemo određena ministarstva da uspostave kontakt osobe zadužene za rad i zaštitu novinara. Međutim, tu je i pravni okvir, poput Zakona o kleveti koji je usvojen u Republici Srpskoj, a koji predstavlja veliku zabrinutost. Njegove definicije i način primjene mogu ograničiti prava medija i pojedinaca, ne samo u borbi protiv klevete, već i u ograničavanju slobode govore.
Samo tokom prethodne dvije godine u BiH je ubijeno više od 35 žena, a iza gotovo svakog slučaja stoji ranije prijavljeno ili prepoznato nasilje. Koje korake smatrate ključnim za efikasnu prevenciju i zaštitu žrtava nasilja?
Uložili smo značajne napore u uspostavljanje učinkovitih mehanizama za prevenciju i reagovanje na nasilje u porodici, što smatramo izuzetno važnim. Naša procjena je da je pravni okvir u posljednjih nekoliko godina znatno unaprijeđen, sa jasnim definicijama i instrukcijama. Ono što sada nedostaje jeste efikasna primjena tih zakona, uključujući odredbe o upravljanju prisustvom oružja u slučajevima porodičnog nasilja. Iako smo imali ozbiljne slučajeve, vjerujemo da se mogu poduzeti još efektivniji koraci.
Takođe, društvo mora razumjeti da nasilje u porodici i nasilje nad ženama nije privatna stvar, već krivično djelo, i da se tako treba tretirati. Iako trenutno situacija nije zadovoljavajuća, postoji mnogo dobre volje i energije, a imamo i ozbiljne i pozitivne partnere u ovom procesu. Prije nekoliko sedmica prisustvovao sam zajedničkoj sjednici nekoliko komisija Federacije BiH posvećenoj nasilju u porodici i nasilju nad ženama. Sjednica je bila dobro posjećena i pokazala značajnu političku podršku ovim inicijativama. Nadam se da će se taj angažman proširiti na čitavu državu. Misija OEBS je spremna podržati sve koji žele raditi na ovom pitanju. Trenutno obilježavamo 16 dana aktivizma i vodimo niz programa, uključujući aktivnosti ovdje u Banjaluci, gdje razgovaramo o važnosti prevencije i borbe protiv nasilja u porodici.
U BiH ste tek nekoliko mjeseci, kakav je Vaš prvi utisak o situaciji u zemlji? Šta ste uočili kao ključne probleme i na čemu planirate raditi u narednom periodu?
Moj najjači utisak, nakon četiri mjeseca boravka u BiH jeste da je prisutna javna frustracija zbog osjećaja stagnacije. Postoje odluke koje svi prepoznaju kao nužne, poput napretka ka EU ili otključavanja Plana rasta, ali njihovo donošenje otežava nedostatak političkog dogovora.
Razgovarao sam s predstavnicima međunarodnih finansijskih institucija koji su isticali da imaju projekte spremne za implementaciju, ali da ih ne mogu realizovati, jer institucije i političari ne sjede zajedno, ne postižu kompromis i ne djeluju zajednički. Drugim riječima, postoji novac i investicije spremne za ovu državu, ali politička neaktivnost ih blokira. To je, prema mom iskustvu u Misiji OEBS, najizraženiji osjećaj – frustracija ljudi zbog stagnacije.
U prvih 10-15 godina nakon rata bilo je vidljivih promjena; ljudi su mogli primijetiti napredak, stvari su se kretale naprije, dobro upravljanje je uspostavljeno u institucijama. Međutim, u posljednjih 10–15 godina postoji snažan osjećaj zastoja i usporavanja procesa. Nadam se da ću u ovom mandatu učiniti sve što je moguće da potaknem konstruktivniju politiku, koja prepoznaje potrebu za kompromisom i angažmanom na svim nivoima vlasti.
Srpskainfo


