To je bio organizovan “spektakl” u kojem se fašistička simbolika normalizuje, romantizuje i prodaje kao patriotizam.
Riječ je, kao što je već poznato, o koncertu Marka Perkovića Tompsona, koji je, očekivano, izazvao brojne reakcije. Ali, ipak, nedovoljno brojne i glasne.
U Republici Srpskoj ih je i bilo. Tako je predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić, odmah zatražila da se Tompsonu zabrani ulazak u BiH, kada već, kako je rekla, hrvatske vlasti ne žele da mu zabrane nastupe u Hrvatskoj. Nakon toga, dobila je prijeteće poruke.
Poslanički klub SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske zatražiće da se Ivo Pavković, načelnik Opštine Široki Brijeg i pjevač Marko Perković Thompson proglase nepoželjnim osobama u Srpskoj zbog veličanja ustaštva.
Predložiće i zakazivanje posebne sjednice NS RS, na kojoj bi bila usvojena rezolucija o osudi veličanja ustaške ideologije.
Oštre osude stigle su i od senatora Republike Srpske Aleksandra Vulina, koji je naglasio da Srpska mora da preduzme sve kako bi se zabranilo okupljanje ustaša.
– Republika Srpska ne smije da prećuti ustaški skup i mora da preduzme sve da se okupljanje ustaša zabrani. Neće zabrana Tomsonovog koncerta zabraniti i ustaštvo i mržnju prema Srbima, ali će pokazati da Srba ima i da nisu odustali od borbe – rekao je, između ostalog, Vulin.
Među onima koji su, ipak, odlučili da prećute je, na iznenađenje ili ne, predsjednik SNSD Milorad Dodik. Glasni nisu bili ni ostali funkcioneri ove stranke. Među rijetkima, koji su osudili koncert Tompsona, bila je srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, uputio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine inicijativu za razmatranje razrješenja sudije Marina Vukoje zbog prisustva događaju na kojem su korišteni simboli povezani s totalitarnim režimima.
A u Federaciji (gotovo) muk. Reakcije, ili su izostale, ili su bile isuviše tihe. Zašto?
Premijer FBiH Nermin Nikšić (SDP BiH), podsjeća da je Gradska i kantonalna organizacija SDP BiH NHK osudila veličanje fašizma i promociju spornih simbola na koncertu u Širokom Brijegu.
– Taj događaj se poklopio sa tragedijom u Sarajevu, pa nismo željeli da se stekne utisak da skrećemo pažnju sa tragedije – objašnjava Nikšić za Srpskainfo.
Komentar smo pokušali da dobijemo i od Edina Forte i Sabine Čudić iz Naše stranke – ali oni nisu odgovarali na naše pozive.
Među rijetkima koji su se javili na poziv Srpskainfo, bio je Milan Dunović iz Demokratske fronte, koji, ipak, nije bio raspoložen za izjave.
–Nemam komentar – rekao je on.
Ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, kada smo ga kontaktirali, bio je na putu za Istanbul.
Poslovni i privatni razlozi, kako je rekao za Srpskainfo, razlog su što se nije oglašavao ovih dana. U narednim danima će, kaže, biti dostupan za izjave.
Potpredsjednik SDA Edin Ramić, bio je raspoložen za izjavu. On je za Srpskainfo rekao da bi svima, koji svojim djelovanjem narušavaju ionako krhke međuetničke odnose, trebalo da bude zabranjen ulazak u BiH.
Reakcije bi se, kaže, trebale očekivati od onih koji bildaju patriotske mišiće na svim ‘stranama’, poput Milorada Dodika i Nenada Stevandića koju su u partnerskim odnosima sa HDZ, ali i Zukana Heleza, Elmedina Konakovića i, kako kaže, sličnih njima koji su u koaliciji sa HDZ.
–Dok HDZ ne smeta ustaška ikonografija, ne smeta ni partnerima raspodjela fotelja po sniženoj cijeni nacionalnog ponosa. Da ne zaboravim i Denisa Bećirovića koji je imenovao Borjanu Krišto nakon što je dočekivala presuđene za UZP, ali on zna kad treba ćutati zbog viših interesa – rekao je Ramić za Srpskainfo.
Politička analitičarka Ivana Marić, smatra da je javnost, u ovom trenutku, okupirana tragedijom u Sarajevu, u kojoj je, nažalost, izgubljen jedan život.
– Nije ostalo mnogo prostora za komentarisanje tog koncerta. Da se nije dogodila nesreća, sigurno da bi se komentarisao koncert, jer je to dobro za kampanju političara. Međutim, niko od njih neće preduzeti ništa konkretno. Njima ne trebaju kazne, jer kaznama prestaje takva praksa. I jedna i druga strana imaju više koristi od priče o tome, a ne od sprječavanja da se o tome priča. Na čemu da prikupljaju političke poene, ako ne na nacionalnoj retorici – kategorična je Marićeva.
Dok se simboli zločina pretvaraju u scensku dekoraciju, a političari važu isplativost svake riječi, društvo ostaje zarobljeno između deklarativnih osuda i stvarne nespremnosti da se povuče jasna, nedvosmislena linija prema fašizmu – bez kalkulacija, bez dvostrukih aršina i bez političke trgovine.
