Otvoreno pismo profesora Đorđa Vukovića srpskim političarima

Đorđe Vuković, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, objavio je na svom Facebook profilu zanimljiv osvrt na aktuelnu političku situaciju u Republici Srpskoj, a njegov komentar prenosimo bez korekcija.

„Političari, teško li vas je sada nazvati gospodom, drugovima ili saborcima, još teže narodnim vođama i tribunima, najteže zastupnicima opštih interesa, a neprilično je upotrebljavati neke druge izraze! S obzirom da više ni u čemu niste saglasni osim u zaključku da se srpski narod i Republika Srpska nalaze pred prelomnim trenucima, sa dugačkim spiskom fatalnih političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih, demografskih i drugih izazova, najmanje što možete učiniti za svoj narod i zemlju u koju se zaklinjete i od koje živite, kojima ste dužni i pred kojima ćete jednom morati da polažete račune, jeste da odgovorite na nekoliko pitanja.

Pokazali ste da ne želite i ne možete da zauzmete nikakav jedinstveni stav o pobrojanim problemima, stav koji bi nam okrijepio povjerenje i nadu da u te prelomne trenutke ne ulazimo kao raspušteno stado gonjeno slijepim pastirima, već kao nacionalna zajednica koja trezveno bira svoj put i određuje granice ispod kojih se ne spušta.

Niste bili za slogu, pravdu, jednakost, jedinstvo, niste polazali sklonost ni za demokratiju, ni meritokratiju, niste željeli nikakvo saborstvo koje bi se temeljilo na univerzalnim načelima, bilo kakav međusobni dogovor, realan kompromis, razumno popuštanje, jasnu strategiju. Naravno, zbog takve zadrtosti niste ni mogli da razmislite o zajedničkom kandidatu i koncentracionoj vladi koja bi kratkoročno, kao prelazno rješenje, bila najbolji odgovor svima koji u svojim paklenim planovima igraju na kartu srpskih razdora, a s druge strane omogućila svakome od vas da iz prve ruke učestvuje u unutrašnjem dizajniranju i pripremi za naredne izbore koji bi morali da se održe u najboljem demokratskom okrilju, pošteni do srži, kako bi birači konačno počeli da vraćaju izgubljeno povjerenje u institucije, ali i svakoga od vas.

Sve to vama je djelovalo kao šuplja priča, prevara, marketinški trik, nečasna ponuda… Tragično, ali očekivano! Nesloga je, što bi rekao Matija Bećković, oblik postojanja srpskog naroda. Uzaludna su nama sve istorijske lekcije, iskustva, opomene, zavjeti. To je naš usud i prokletstvo, samoubilački ples, arhetipski nagon, sudbina… U sutrašnje dane, za koje nam svi kažete da su najvažniji, prelomni, mi ulazimo podijeljeni, posvađani, razbraćeni… Zato, dok još nije odveć prekasno, evo nekoliko pitanja koja bi svima mogla biti od pomoći da sagledamo ko smo i kakvi smo postali, šta sve može da nas zadesi i zbog čega, u ime svakog pojedinca što danas strijepi, drhti i glavinja u društvenom brlogu kojeg ste nam napravili:

Možete li se bar dogovoriti oko odluke da Republika Srpska iz ove krize ne smije izaći poražena i ponižena, odnosno možete li da se obavežete da ćete od danas prilikom svake svoje naredne riječi i postupka voditi računa isključivo o cjelini a ne o samima sebi, da će vam u prvom planu biti interesi Republike Srpske i srpskog naroda a ne vaši lični i partijski interesi?

Možete li se bar dogovoriti, sami sa sobom i svi između sebe, da od danas nećete da budete izdajnici, kriminalci, strani plaćenici, kvazipatriote, ološ i kako još sve ne čašćavate jedni druge, trujući ovaj narod, radikalizujući ga i zaglupljujući, a od čega opet samo vi imate praktičnu korist, dok sve oko nas i u nama crveni od stida, kipti od bijesa i urušava se iz dana u dan?

Možete li se bar dogovoriti da od danas nećete nikome dozvoliti da vas gleda u oči nazivajući Republiku Srpsku „er-esom“ ili „genocidnom tvorevinom“, vrijeđajući tako poginule borce, pobijene civile, ratne invalide, izbjeglice, vaše očeve i sinove, majke i ćerke, braću i sestre? Da neće dozvoliti da se uz vaše saučesništvo pljuje Srpska pravoslavna crkva, prosvjetne i kulturne ustanove, istorijska svijest, simboli, politička volja, identitet? Možete li se dogovoriti da ćete zadržati taman toliko samopoštovanja i toliko nacionalnog dostojanstva koliko za sebe traži i očekuje svaki drugi narod na ovom svijetu? Ima li boljeg načina da se obuzdava raspirivanje mržnje i pokazuje tolerancija, gradi saživot?

Možete li se već danas svi zajedno obavezati da ćete zaista osloboditi svoj narod i njegove institucije tako što ćete omogućiti da naredni izbori 2026. godine donesu legitimnu vlast, izabranu po stvarnoj volji birača, u fer i poštenoj kampanji, pod budnim nadzorom, u zdravoj političkoj debati, gdje bi sve frcalo od vašeg političkog znanja, kvalitetnih programa, strategija i vizija, a ne od prolivenih iznutrica i umobolštine, iznuđenih i falsifikovanih glasova, medijskog ispiranja mozgova, ali i raspojasanog divljaštva i ludila sa društvenih mreža?

Možete li se dogovoriti da već od danas sjašete ljudima sa grbače, pustiti ih da slobodno misle svojim glavama, slobodno govore i pišu ono šta misle i osjećaju, samostalno zauzimaju stajališta i donose odluke, bez vašeg sufliranja, direktiva, naredbi, uvreda, ucijena, progona? Možete li pustiti da ljudi žive izvan vaše kontrole, izvan dometa vaših otrovnih jezičina, laži i spletkarenja, jer samo slobodni i poštovani ljudi mogu da hodaju uspravno i normalno rade svoje poslove, puneći tako i zajedničku kasu iz koje svaki od vas dobija masnu platu, kupuje nove stanove i auta, plaća ture u kafanama? Samo ljudi koji slobodno misle svojim glavama mogu da nastupaju kao građani koji razumiju značaj države, vladavine prava, demokratije, rodoljublja, slobode…

Možete li se bar dogovoriti da od danas nećete nanositi zla svojim neistomišljenicima, satanizovati i satirati one koji vam ne laskaju i ne tapšu, već da ćete se sukobljavati isključivo argumentima, principima, idejama, dokazujući tako da težite civilizaciji a ne varvarstvu? Možete li se javno zakleti da nećete izgovarati nijednu laž i klevetu po cijenu vlastitog obraza i glave ako treba, a kamo li sitnih interesa, osvetoljubivosti, frustracija? Zar je zaista to jedini način na koji želite da pobijedite i zavladate?

Možete li se dogovoriti da već od danas radite na spašavanju Republike Srpske tako što od nje nijednu marku nećete ukrasti, nijednu instituciju zloupotrijebiti, nijednog pojedinca uzdići ili srozati izvan zakona, koji ako podjednako ne važi za svakoga ni ne treba da postoji? Zar ne vidite da ste od svega napravili rijaliti, da od vaših populističkih egzibicija i partijašenja više nema zrna poštovanja ni u jednoj sudnici, ambulanti, učionici, za šalterom, na ulici?

Možete li se dogovoriti da ćete od danas zajednički ponavljati da je vrlina pravog Srbina poštenje a ne beskrupuloznost, marljivost i sposobnost a ne podobnost i poniznost, znanje i vaspitanje a ne prostakluk i nasilje? Da prestanete da gledate na ljude svojom dioptrijom, kroz koju svaka čovjekova odluka mora biti proračunata, svaki motiv skriven, u svakoj akciji da je utisnut neki sitni lični interes? Ukratko, možete li prihvatiti da svi ljudi nisu toliko loši kao što to loši ljudi misle? Možete li bar oko toga da postignete jedinstvo, ako ne zbog mentalnog zdravlja sadašnjih generacija, onda bar kao zračak nade da sutra možda osvanu neki bolji i razumniji naraštaji?

Možete li već danas priznati da sve ovo gorenavedeno možete samo ako hoćete, ako vam je zajednički interes iznad ličnog vlastoljublja, gramzivosti i nezajažljivosti, a Republika Srpska i svaki njen građanin važniji od bilo kojeg Nijemca, Britanca ili Rusa, od Brisela, Sarajeva, pa i Beograda?

Nije li svako vaše NE potvrda da Republika Srpska i srpski narod nemaju podmuklijeg neprijatelja!“

Nezavisne