Opozicija iz Srpske “ni na nebu, ni na zemlji”: Mnogo htjeli, malo uspjeli

Euforija unutar opozicionog bloka iz Srpske, nastala nakon što je PDP-ov Nenad Vuković zamijenio Snežanu Novaković-Bursać, dotadašnjeg četvrtog SNSD-ovog delegata u Domu naroda BiH, trajala je mjesecima te je tretirana tek kao uvod u velike promjene koje će uslijediti u Srpskoj i BiH. Danas je optimizma u redovima SDS-a, PDP-a i Liste Za pravdu i red sve manje, a izbacivanje SNSD-a iz vlasti na svim nivoima, koje je u jednom trenutku djelovalo i izvjesno, ostalo je tek kao njihova pusta želja.

Nakon ulaska Vukovića u Dom naroda BiH, a potom i prvostepene presude Suda BiH kojom je lider SNSD-a Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu te šestogodišnju zabranu političkog djelovanja, a koja je bila uvod u donošenje niza zakona u Narodnoj skupštini RS, zbog kojih je rukovodstvo Srpske optuženo za napad na ustavni poredak BiH, uslijedila je ofanziva opozicije, koja se rijetko viđala u proteklim godinama.

U tome im je, prije svega, pomogla odluka stranaka “trojke” (SDP, NiP, NS), da i zvanično prekinu partnerstvo sa SNSD-om, sa kojima su, uz HDZ BiH, činili vlast od kraja 2022. godine. Uslijedila je i serija “uspjeha” opozicije u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u kojem je SNSD-ov Nebojša Radmanović smijenjen iz rukovodstva pomenutog doma, a njegovo mjesto zauzeo SDS-ov Darko Babalj, a potom izglasana i smjena SNSD-ovih ministara u Savjetu ministara BiH, Staše Košarca i Srđana Amidžića. Uporedo sa tim, DNS-ov Nenad Nešić, sam je, nakon višemjesečnog pritvora, podnio ostavku na mjesto ministra bezbjednosti BiH.

Pomenute smjena pratili su sve radikalniji postupci rukovodstva Srpske, koji su za rezultat imali i određivanje jednosmjesečnog pritvora od strane Suda BiH za predsjednika Srpske Dodika, premijera Radovana Viškovića i prvog čovjeka Narodne skupštine RS Nenada Stevandića. Da su Dodikovi postupci otišli preko dozvoljene granice dotadašnjih političkih igara, pokazale su i poruke Dragana Čovića, lidera HDZ-a i Dodikovog višedecenijskog političkog partnera, koji je u više navrata, doduše uvijeno, naglasio da je vlast Srpske otišla predaleko. Otvorena je priča o promjeni vladajuće koalicije na nivou BiH, koja je svoj vrhunac imala sastankom opozicije iz Srpske sa rukovodstvom HDZ-a na Kupresu 23. marta ove godine.

Nova koalicija “trojke”, HDZ-a i opozicije iz Srpske, da je zaživjela, ne bi imala rješenje za potencijalnu blokadu SNSD-a u Domu naroda BiH, koju bi stranka Milorada Dodika mogla izvoditi neprestanim obaranjem kvoruma, jer imaju tri delegata, ali bi imala većinu u Predstavničkom domu, te bi mogla izvršiti niz imenovanja opozicionih kadrova na razne pozicije, počevši od Nebojše Vukanovića, lidera Liste za pravdu i red, na poziciju ministra bezbjednosti BiH, a koja je djelovala izvjesna.

Međutim, stvari se nakon sastanka na Kupresu radikalno mijenjaju. Čović očito shvata da bi Dodik mogao biti prevelik zalogaj za institucije BiH i preživjeti trenutnu situaciju, i ponovo počinje braniti njegovu poziciju i kadrove SNSD-a. Pomenuti Košarac i Amidžić ostali su u ministarskim foteljama jer je njihove smjene iz PDPS BiH potrebno da potvrdi i Dom naroda, što se nije dogodilo jer su SNSD-ovi delegati rušili kvorum kada god bi ova tačka došla na dnevni red sjednice.

Iako je za istu obezbijeđena većina, propao je i pokušaj smjene Nikole Špirića (SNSD) iz kolegijuma Doma naroda, upravo zahvaljujući Čoviću, koji je istu izvrdao zahvaljujući tehničkom detalju. U međuvremenu, predsjedavanje preuzima sam Špirić, koji pitanje svoje smjene ne uvrštava na dnevni red. Vrhunac ove igre dolazi sa HDZ-ovim zahtjevom da se prvo izglasa Izborni zakon BiH po njihovoj mjeri, što nije učinjeno decenijama unazad, a tek onda bi se uklanjali SNSD-ovi kadrovi, i to po principu “vjerujte nam na riječ”.

Iako i blok oko SNSD-a a i opozicija iz Srpske, problematiku Izbornog zakona prepuštaju strankama iz Federacije BiH, a one, opet, to za sada ne mogu ili ne žele da riješe, politička situacija je ušla u svojevrsnu “mat” poziciju. Stranke “trojke”, uz podršku dijela međunarodne zajednice, prije svega zapadne Evrope, zauzimaju stav da se sa Dodikom ne može pregovarati jer je izvršio napad na ustavni poredak BiH a Sud BiH mu je raspisao jednomjesečni pritvor, nakon čeha je postao bjegunac pred pravosuđem sa nivoa BiH. HDZ, iako otvoreno ne podržava Dodikove postupke, ne čini ništa kako bi se njihovo partnerstvo i zvanično raskinulo. Da lider najveće stranke sa hrvatskim predznakom igra dvostruku igru smatra i predsjednik SDS-a Milan Miličević.

„Nekorektno je bilo, Čović povlačiti Izborni zakon BiH kao uslov svih uslova za ulazak opozicije iz Republike Srpske u vlast na nivou Bosne i Hercegovine. Gospodin Čović je mudar političar i to se mora priznati. Igra, otprilike, još uvijek dvostruku igru na obje strane i ima orijentaciju prema SNSD-u, odnosno svom starom prijateljstvu sa Dodikom, ali i otvara prostor i varijantu da, ukoliko Dodik iz bilo kojeg razloga bude skinut sa političke scene, ima alternativu sa druge strane. Koristi ovu situaciju krize da ostvari cilj koji HDZ nikada nije krio, a to je izmjena Izbornog zakona. Ne smatram da je to nelegitimno, ali to nije razlog za produbljivanje krize. Ni sa SNSD-om nisu postigli taj cilj, zašto je to sad uslov svih uslova. Čović nije u potpunosti na našoj strani, ali politika je takva da pregovaramo i razgovaramo“, rekao je Miličević.

Dalje, kada je riječ o značajnijim partijama, SDA, koja bi mogla imati većinu sa HDZ-om i SNSD-om, takođe ne želi saradnju sa najvećom partijom iz Srpske i ostaje na sigurnoj opozicionoj poziciji, koju očito trenutno smatraju najboljom za izbore koji će biti održani u oktobru sljedeće godine.

Opozicija iz Srpske, koja je mnogo htjela, na kraju je uspješno završila samo Radmanovićevu smjenu. Za sutra je najavila da će ponuditi svim parlamentarnim strankama sa nivoa BiH, osim SNSD-a, potpisivanje sporazuma, za koji se zna da će prihvatiti samo stranke “trojke”, uz eventualno neke manje stranke iz Sarajeva, koje u zbiru neće imati dovoljno ruku za većinu. Tako su SDS, PDP i Lista za pravdu i red ostali “ni na nebu, ni na zemlji”, jer je nešto urađeno, ali mnogo više toga nije. Istovremeno, suočiće se i sa pojačanim napadima za “izdaju”, koji bi mogli biti dodatan izazov za narednu izbornu kampanju.

Politički analitičar Velizar Antić kaže za MojuHercegovinu da je očito kako HDZ, nakon početnog “osluškivanja” situacije, ipak odlučio da ne prekine višegodišnju kolaiciju sa SNSD-om.

“To je jedan od osnovnih razloga zašto sve ide ovoliko sporo sa formiranjem nove koalicije na državnom nivou. Međutim, ne treba svu krivicu svaljivati ni samo na HDZ. Svi znamo da njihov zahtjev oko novog Izbornog zakona, kojim bi se obezbijedilo da Hrvati zaista biraju hrvatskog člana Predsjedništva a ne da budu preglasavani, nije od juče i da je potpuno legitiman i opravdan. Onda se postavlja i pitanje zašto ‘trojka’ nije spremna da ovaj zahtjev HDZ-a ispuni”, kaže naš sagovornik.

Dakle, dodaje on, velika odgovornost je i na “trojci” koja nema hrabrosti da ovaj problem riješi.

“Takođe, mislim da bi i opozicija iz Republike Srpske trebala da insistira na što bržem dogovoru ili da u potpunosti izađe iz čitave ove priče jer im ovakvo stanje i odugovlačenje donosi samo štetu. Mislim da su i dalje sve opcije na stolu i da su razne kombinacije moguće, ali je vremena sve manje jer mi se ubrzano približavamo sljedećim izborima i besmisleno bi bilo praviti bilo kakve nove koalicije i kombinacije neposredno pred izbore. Mnogo je bolja opcija da sve ostane kako i jeste i da onda narod ocijeni na izborima kako su u prethodnom periodu radile stranke koje su bile na vlasti”, zaključio je Antić.

Sadašnja koalicija na nivou BiH koju čine SNSD, HDZ i “trojka”, prema riječima političke analitičarke Tanje Topić, je u šah-mat poziciji.

“Dragan Čović ju je zacementirao uslovljavanjem opozicije i trražeći od njih ono što sa istinskim koalicionim partnerima nije uspio prethodne dvije decenije. Nemoguća misija srušila je optimizam u redovima dvije ‘trojke’ i zakovala vlast u međuprostor ‘ni na nebu ni na zemlji’. Opet vidimo neki novi optimizam izmedju dvije ‘trojke’, zajedničku platformu, ali isto tako nejasnu odnosno u praksi teško provodivu zamisao. Ključ je i dalje u rukama HDZ BIH i ako ‘trojke’ računaju na apel na lidera ove partije, mislim da je to opcija sa najmanje izgleda da bude ostvarena”, kaže Topićeva za MojuHercegovinu.

Inače, dokument iza kojeg stoji trojka iz Srpske biće potpisan u petak u 15 sati u Parlamentarnoj skupštini BiH. Dokument naglašava: opredijeljenost za mir i vladavinu prava; poštivanje Opšteg okvirnog sporazuma za mir, odnosno Dejtona i svih njegovih aneksa; isticanje opredjeljenja za članstvo u Evropskoj uniji; zajedničko opredjeljenje za deblokadu EU puta; borba protiv korupcije, kriminala, sukoba interesa i eliminacija političkog uticaja kod javnih nabavki; kultura dijaloga i ambijent saradnje; operativno funkcionisanje Savjeta ministara i Parlamentarne skupštine BiH; ispunjavanje uslova za otvaranje pregovora s EU; Plan rasta i povlačenje novca; uvođenje diferencirane stope PDV-a; uvođenje savremene tehnologije u izborni proces; izmjena Izbornog zakona u skladu sa presudama Ustavnog suda BiH i presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Za sada je izvjesno da će ga potpisati predstavnici SDP, NiP, NS, SDS, PDP te Liste za pravdu i red. Spekuliše se da će isto učiniti i NES i NAPRIJED.

Moja Hercegovina