Navedene dvije vijesti prethodnih dana i mjeseci izazvale su oduševljenje u aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj koje su, inače, za sve nevolje, sankcije i pritiske na lidera SNSD i predsjednika Srpske Milorada Dodika, zatim članove njegove porodice i najbliže saradnike krivile bivšu američku administraciju i donedavnog diplomatskog predstavnika te zemlje u BiH, Majkla Marfija.
U međuvremenu, pojedini mediji objavili su informaciju da je aktuelna vlast u Republici Srpskoj u proteklih 20-ak godina potrošila više od 35 miliona KM na angažovanje raznih lobista u SAD, koji su, navodno, trebali da poprave imidž Republike Srpske u administraciji najveće svjetske sile.
Tanki rezultati
Inače, zanimljivo je to se da lider SNSD i aktuelni predsjednik Srpske nikad nije trudio da demantuje navode da su u SAD, za potrebe lobiranja, “utučene” desetine miliona KM, iako su rezultati tog lobiranja, najblaže rečeno, bili “tanki”.
Kada su Dodiku bile uvedene prve američke sankcije, početkom 2017. godine, on je javno priznao kako je “vjerovatno moguće da je Republika Srpska u proteklih desetak godina dala oko 30 miliona dolara za lobiranje”.
Nedavno su se, inače, u javnosti pojavile informacije kako su krajem prošle godine ponovo plaćeni lobisti u SAD čiji je prvenstveni zadatak da u novoj američkoj adminstraciji i kod Donalda Trampa izdejstvuju skidanje sankcija Miloradu Dodiku, njegovom sinu Igoru i ćerki Gorici, te srpskom članu Predsjedništva BiH, Željki Cvijanović.
Takođe, među zadacima koji su postavljeni američkoj advokatskoj kancelariji “Zell & Associates International Advocates”, navodi se i “promocija dijaloga između Republike Srpske i administracije Donalda Trampa”, kao i “preispitivanje Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika u BiH”. Ugovor je, kako je navedeno, sklopljen 27. decembra prošle godine, a iznos koji će Republika Srpska platiti za lobističke usluge navedene firme bio je “zatamnjen”. Pojedini mediji objavili su da se, navodno, radi o 500.000 dolara.
Nekadašnji ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, ističe da je lobiranje u inostranstvu obilježje ozbiljnih struktura vlasti, te da ono mora biti sastavni dio glavnih (spoljno)političkih strategija jedne zemlje.
– Zbog toga ono ne smije biti sporno niti je bilo koja svota novca sporna. Radi se o skupoj, ali važnoj aktivnosti koju svakako treba praktikovati. Međutim, prvo što treba kazati je da u BiH ne postoji državno lobiranje i ko zna da li će ikad postojati. Lobiranje je isključivo na nivou naroda, a zahtjevi lobiranja su potpuno različiti i suprotni. Jedni lobiraju da se nešto postigne, dok drugi istovremeno lobiraju da se to isto ne postigne. Tako možemo lakše nazrijeti nesrećnu sliku čudnovate zemlje – kaže Šoja.
U Republici Srpskoj, dodaje on, o lobiranju se intenzivno razmišlja, a vodi se nevješto i sebično.
– Glavni cilj lobiranja trenutno je pokušaj da se američke sankcije prema brojnim pojedincima iz Republike Srpske ili ukinu ili da se ne donesu nove. To je savršen primjer da se vidi kako se radi nemudro i sebično. Nemudro je, nemoguće je, a još više nepreporučivo i kontraproduktivno, lobirati za ukidanje sankcija. A sebično je da se narodni novac baca u vodu da bi se spasile osobe koje su taj isti narod opljačkale – ističe Šoja.
Želje i mogućnosti
Kad jedna mala zemlja lobira na tlu neke velike sile, kako tvrdi, mudrije je zadovoljavati se sitnim, a lako dostižnim rezultatima.
– Nije teško u javnom životu neke zemlje skrenuti pažnju na dobre strane Republike Srpske, naročito one koje se odnose na kulturu, turizam ili ekonomiju. Kad se pronađu i plate mediji i institucije saznaće se kako izgleda sunčana strana Republike Srpske. Ta vrsta lobiranja, jednostavna i sigurna, nije međutim predmet lobiranja vlasti Republike. One su se usredotočile na velike političke ciljeve, a šanse da uz bilo kakav novac jedna mala zemlja ostvari nešto politički kapitalno kod velikih sila, skoro su ravne nuli! To se naročito vidi po neprestanom lobiranju koje već tri decenije forsira bošnjačka i bosanska strana u Vašingtonu s ciljem ukidanja Republike Srpske. Neizmjerno mnogo dolara, zlata i dijamanata uzalud je potrošeno, alarmirano je bezbroj ljudi, a rezultat je ravan nuli. Što je najgore, to lobiranje neće stati i samo će svjedočiti o opsjednutosti, mržnji i iracionalnosti. Ono što ne vide ti nesrećni lobisti jeste činjenica da i stoput jača zemlja ne može postići ono što poželi, već ono što je moguće – kaže Šoja.
Navodi i da je lobiranje vrlo ozbiljan posao koji, prema njegovim riječima, podrazumijeva veliki tim i stalnu koordinaciju, ukrštanje raznih analiza različitog karaktera, davanje jasnih instrukcija i tome slično.
– Čisto sumnjam da u Republici Srpskoj postoji takav tim koji ozbiljno radi taj posao. Sve se svodi na improvizaciju. Iz mog iskustva praćenja aktivnosti lobiranja, kao i iskustva ličnog poznavanja ljudskog i moralnog karaktera naših „lobista“, a naročito na osnovu rezultata koji su skoro nepostojeći, nimalo ne sumnjam da novac ne ide u prave svrhe i u prave ruke. Prije bih kazao da nemali dio novca u opticaju zadrže za sebe – kako oni koji su ga primili da ga drugim daju, tako i oni koji su ga dali. Ukratko, lobiranje iz Republike Srpske je čist amaterizam bez velikih rezultata, bez strategije, bez koordinacije, a korist ne donosi narodu i Republici već pojedincima ljepljivih prstiju – zaključuje Šoja.
Srpskainfo
