Kada gradonačelnik najvećeg grada Srpske redovno izlazi sa inicijativama koje izazivaju podsmijeh javnosti, pitanje je ko procjenjuje politički rizik, ko radi ozbiljnu analizu, a ko mjeri raspoloženje građana prije nego što ideja postane javna.
Savjetnici, stratezi, “šaptači”, ljudi iz sjenke, bi trebalo da budu filter razuma, a ne megafon loših ideja. Ali, čini se da to, bar na primjerima koje ćemo pomenuti u tekstu, nije slučaj.
Osim što koštaju građane, savjetnici očigledno mogu koštati i političare. Funkcije ili bar ugleda.
Dok je bio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik imao je čak 32 savjetnika. Ipak, pokazalo se da broj ne garantuje kvalitet.
Dodik je, u međuvremenu, iz dobro poznatih razloga ostao bez funkcije. Bez obzira na političke interpretacije tog slučaja, ostaje činjenica da je neko, sa širokim savjetničkim aparatom, doživio ozbiljan politički i pravni udar.
S druge strane, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, bar koliko je poznato javnosti, trenutno ima četiri savjetnika. A ideja toliko da ih je teško pobrojati.
Od Manjače i pasulja, koje je predstavio kao recept za ozdravljenje mladih, preko pokušaja fasadnih intervencija u centru, do prijedloga o izmještanju institucija, pa čak i poruka koje su protumačene kao selekcija “poželjnih” i “nepoželjnih” građana.
Zbog toga, ali i još mnogo čega, mladi gradonačelnik je postao predmet šale, ali i nebrojeno puta izazvao ogorčenost javnosti. I svaki put, kao da već nije bilo dovoljno, vraćao se s još neobičnijim ili još šokantnijim prijedlozima.
Da li savjetnici loše savjetuju ili oni, koje savjetuju, loše slušaju?
“Političko samoubistvo”
Novinar Dragan Maksimović, kaže da su naši lideri postali taoci sopstvenih dvorskih luda koje im, pod maskom strategije, pakuju političko samoubistvo.
-Dok su Dodika savjetnici “mudro” uveli u izolaciju i koštali ga funkcije uvjeravajući ga da su zidovi zapravo vrata, Stanivukovića su pretvorili u urbanističkog iluzionistu koji tramvajima i “čišćenjem” centra od sirotinje maskira nedostatak plana i ozbiljne političke vizije. Tragično je što će, nakon svih mandata i galame, iza njih ostati samo anegdote o pasulju i promašenim fasadama. Umjesto istorijskih djela, ovi arhitekte tuđe propasti osigurali su im status prolaznih pojava koje će istorija pamtiti isključivo po uzaludnosti i skupim promašajima nedostojnim ozbiljnog pomena – kaže Maksimović za Srpskainfo.
Maksimović kaže da je pitanje samo, potencijalno tragično, da li su savjetnici zaista ti koji nose kostim lude, ili su lideri konačno uspjeli da ih u tome potpuno zasjene.
“Podobni, a ne stručni”
Politikolog Velizar Antić kaže da je osnovni problem, koji pravi većina naših političara kod izbora savjetnika, to što biraju ljude koji su podobni, a ne stručni.
– Oni vole da se okruže ljudima koji će im govoriti kako su najljepši, najpametniji, najbolji, a ne ljude koji će biti stručni u oblastima za koje se uzimaju za savjetnike, makar se i ne slagali sa mišljenjem političara koga savjetuju – kaže Antić za Srpskainfo.
Većina naših političara, nastavlja Antić, su narcisi koji imaju jako visoko mišljenje o sebi i misle da su najpametniji i da im, u stvari, savjetnici nisu ni potrebni.
– A te savjetnike koje i uzimaju su njihovi odani prijatelji koji ili uopšte nemaju stručnost ili ne žele da kažu svoje mišljenje ukoliko procijene da bi moglo naljutiti šefa. Iz tog razloga vidimo da političari prave ogromne propuste i promašaje koji ne bi smjeli da se dešavaju da su okruženi ljudima koji imaju znanje iz određenih oblasti i koji se ne boje da jasno iznesu svoj stav čak i ako se kosi sa stavom političara koga savjetuju – smatra Antić.
Antić naglašava da smo mi partokratsko društvo i da se na savjetnička mesta dovode ljudi koji su odani članovi partije i da im ovo mesto predstavlja određeno „uhljebljenje“ i sigurno mjesto gde će dobijati platu iz budžeta, a u suštini, kaže, neće ništa raditi.
