Šta sve piše u biografijama kandidata: Imaju kafanu, vole lov, uzgajaju pse…

Ulice gradova i opština u Republici Srpskoj u narednih nešto manje od mjesec dana, pored izbornih plakata i bilborda, „ukrašavaće“ i desetine štandova na kojima će pristalice političkih stranaka i volonteri dijeliti letke u kojima su prikazani svi kandidati za lokalne parlamente i (grado)načelničke funkcije.

U tim lecima, uz pažljivo izabranu fotografiju, svi kandidati imali su mogućnost da napišu i nekoliko rečenica o sebi, kako bi građane uputili za koga mogu glasati.

I za ove izbore fokus kandidata bio je da, pored podataka o mjestu rođenja, u biografiji obavezno navedu svoju stručnu spremu, gdje su završili školovanje, a onda, naravno, da li su (ne)oženjeni, (ne)udati, da li imaju djecu ili ne, da li su zaposleni ili ne…

Ali, kako dolazi koji izborni ciklus, tako i biografije kandidata postaju sve „bogatije“, pa se, osim uobičajenih podataka, sve češće počinju navoditi i lične sklonosti.

Pa tako imamo kandidate koji su u svojoj biografiji naveli da su filantropi, borci za ljudska prava, da sve probleme pokušavaju riješiti na pravi način. Imamo one koji detaljno opisuju tok školovanja, pa čak i one koji navode da su vlasnici ugostiteljskog objekta (kafana) ili članovi kulturno-umjetničkih društava.

Drugi pišu da su ljubitelji muzike, kulinarstva, životinja, a treći da se bave uzgojem pasa ili da pomažu napuštenim kućnim ljubimcima.

Neki su smatrali da je dobro da naglase kako imaju privatan biznis, ili firmu za dubinsko pranje tepiha, ali i da slobodno vrijeme provode igrajući fudbal, košarku ili idu na pecanje. Kandidati nerijetko navode da su bez posla u struci, iako imaju završene fakultete, dok su neki otišli toliko daleko da uz informaciju da su nezaposleni navedu, vjerovali ili ne, da se bave lovom.

Sve ovo, smatra novinar Đorđe Vujatović, dokaz je da mnogi kandidati u svom predstavljanju biračima nemaju da napišu ništa ozbiljno.

„Samim tim se pokazuje i kolika je njihova ozbiljnost. To je slika i prilika društva i političke situacije u zemlji. Ako neka biografija izgleda ‘mršavo ili jadno’, to je to što nam je ostalo u političkom životu“, poručuje Vujatović za „Nezavisne novine“.

Ističe da je još tačnije to da je veliki broj kandidata uvršten na listu čisto da se zadovolji forma, iako se unaprijed zna da neće imati zapaženiji rezultat.

„Mnoge manje stranke već kalkulišu određenim brojem mandata ili pitanjem praga cenzusa, pa onda guranje većeg broja ljudi na listu služi samo da povuku koji glas više“, mišljenja je Vujatović.

Za sociologe je ova situacija zapravo simptom mnogo dubljeg problema.

„Moderno društvo je toliko zasićeno informacijama da je postalo važno kako se predstavljamo, a ne šta zapravo radimo. U eri potrošačkog društva i površne medijske prezentacije važno je ‘zapakovati’ kandidata kao proizvod, a lična biografija postaje sredstvo privlačenja pažnje. Nema više političkog diskursa o stvarnim problemima zajednice, već umjesto toga kandidati postaju brendovi, a birači konzumenti koji biraju na osnovu simpatičnih ličnih detalja“, kaže Mirjana Čeko, sociolog.

Ona, poput našeg prethodnog sagovornika, smatra da se iza ove, kako je naziva, šarene parade, krije nedostatak ozbiljnosti, ali i to da je politika svedena na površne lične karakteristike, dok su ozbiljna pitanja postala sporedna stvar.

„Ako vam je najvažnija informacija o kandidatu to što je vlasnik kafića ili strastveni lovac, postavlja se pitanje kakve veze to ima sa sposobnošću da upravlja budžetom opštine, da pregovara o infrastrukturnim projektima ili da se bori protiv korupcije?“, pita se Čeko.

Ovaj „popis ličnih interesa“, dodaje, više liči na društvene mreže nego na političku platformu.

„Ako bi sarkazam bio prikladan, mogli bismo reći da ovakve biografije najavljuju novu eru politike – onu u kojoj će birači imati priliku da biraju ne na osnovu političkih ideja, već na osnovu hobija i afiniteta. Možda ćemo uskoro vidjeti kampanje u kojima će se kandidati hvaliti brojem pratilaca na Instagramu, a predizborni plakati će izgledati kao reklame za rijaliti šou“, kategorična je Čeko.

Ono što je u priči još tragičnije, smatra ona, jeste da se čini da i birači, umorni od praznih obećanja, sada jednostavno traže bilo kakvu „ljudsku“ crtu koja bi im ulila lažni osjećaj povezanosti.

„A politički kandidati, svjesni ove promjene, prilagođavaju se tome, svodeći sebe na obične statiste u sopstvenoj kampanji“, zaključila je ona u razgovoru za „Nezavisne“.

(Nezavisne)