Blanušu, kao kandidata SDS za predsjednika Srpske, kako sada stvari stoje, sigurno će podržati Narodni front Jelene Trivić i Lista Za pravdu i red Nebojše Vukanovića. S druge strane, Siniša Karan, kao kandidat SNSD, imaće podršku svih stranaka vladajuće koalicije u Republici Srpskoj. PDP će, prema najavi lidera te stranke Draška Stanivukovića, ostati neutralan i neće učestvovati na izborima koje je CIK BiH zakazala za 23. novembar.
Inače, još od opštih izbora 2000. godine, kada je Mirko Šarović kao tadašnji kandidat SDS pobijedio Milorada Dodika na izborima za predsjednika Republike Srpske i kada je broj glasača izašlih na birališta iznosio 61 odsto, na svim sljedećim izborima broj onih koji su iskoristili svoje biračko pravo bio je značajno manji i, u prosjeku, iznosio je oko 55 odsto.
Tako je, na primjer, izlaznost na birališta u Srpskoj 2002. godine iznosila samo 52,88 odsto. Izlaznost na izborima 2006. godine bila je 57,1 odsto, 2010. godine procenat izlaznosti jedva je premašio 56 odsto, a skoro identična izlaznost birača registrovana je i na opštim izborima 2014. godine.
Na izborima 2018. na izbore je izašlo 57,6 odsto registrovanih birača u Srpskoj, dok je na posljednjim opštim izborima 2022. godine svoje pravo glasa iskoristilo samo 53,7 odsto birača.
Procjene analitičara već dugo govore o tome da opozicija, odnosno njihovi kandidati za najvažnije inokosne funkcije, nemaju skoro nikakve šanse da pobijede kandidate vlasti bez povećane izlaznosti birača, odnosno animiranja izbornih apstinenata.
Kako se može vidjeti iz navedene statistike, skoro polovina ukupnog biračkog tijela u Republici Srpskoj već tradicionalno ne izlazi na izbore, a mnogi smatraju da je najveći broj onih koji bojkotuju izborni proces naklonjeniji opoziciji, nego vladajućim političkim partijama.
Da li je pridobijanje izbornih apstinenata da se 23. novembra konačno pojave na biralištima ključni uslov za pobjedu kandidata opozicije, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.
Prema riječima političkog analitičara Tanje Topić, veoma je važno da izlaznost na novembarskim izborima bude preko 65 odsto, i to iz više razloga.
– Jedan je, svakako, sklonost političkoj korupciji i izbornim malverzacijama, što je teže izvesti ukoliko je izlaznost veća – tvrdi Topićeva za Srpskainfo.
Na pitanje kako mobilisati i motivisati građane da izađu na glasanje u uslovima kada je mnogima, kako sami kažu, politika do te mjere zgađena da ih uopšte ne zanima ko će biti na vlasti, ona odgovara da su predstojeći prijevremeni izbori za predsjednika Srpske “prelomna tačka na kojoj građani odlučuju da li će promijeniti dosadašnje vrijednosne paradigme” ili će, kako navodi, nastaviti da “nestaju u korupciji, bahatosti i aroganciji onih koje izaberu”.
– Da li će dati glas sopstvenom siromašenju ili će dati glas znanju, čestitosti i poštenju? Ono što definitivno nije rješenje jeste da se nastavi nadobudno i mapetovsko omalovažavanje sa balkona svih ponuđenih opcija, uz obrazloženje da taj glas niko od političara ne zavređuje – ističe Topićeva.
Matrica vladajućih je, dodaje ona, dobro isprobana.
– Pod vojničkom disciplinom mobilisati partijske vojnike da izađu na izbore, a većem dijelu kritičke javnosti obesmisliti izbore uz stav da su “svi isti”. U takvim okolnostima izborni rezultat je unaprijed određen – ocjenjuje Topićeva.
Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da kada se govori o izlaznosti na izbore, prije svega treba uzeti u obzir da li govorimo o ideal-tipskom, teorijskom aspektu, ili se govori o “našem kontekstu”.
– Ako govorimo o ideal-tipskom i teorijskom aspektu, onda možemo raspravljati o apstinentima u teorijskom smislu i procentu izlaznosti. Međutim, ako uzmemo u obzir da demokratija i sam izborni proces ne teku na taj način, onda je iluzorno raspravljati o nekim strategijama u smislu političke komunikacije, menadžmenta i političkog projektovanja – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
Političke stranke, prema njegovim riječima, već imaju postojeće baze glasača, što je u našim prilikama specifično jer te baze, kako ističe, najčešće nisu uzrokovane ideološki i programski, već egzistencijalno.
– S obzirom da vladajući imaju najveći kapacitet za “nagrađivanje”, ali i za uslovljavanje i ucjenjivanje, njihova baza je najveća. Opozicija ništa ne može da ponudi jer je razjedinjena, tumara i bori se sa svojim sujetama. Kao i svih prethodnih godina, opozicija zna šta neće, ali ne zna šta hoće. To, naravno, ide na ruku vladajućim – ističe Bubonjić.
Ako govorimo o tehničkom aspektu izbora, dodaje on, procenat apstinenata uvijek ide u korist vladajućih jer oni imaju svoju stalnu bazu koja je dovoljna za pobjedu na izborima.
– Kao što je već dugo poznato, izbori nisu demokratija već čista matematika. Osim toga, ništa ne govori u prilog tome da su apstinenti isključivo protiv vlasti, odnosno da se radi o ljudima koji podržavaju opoziciju. Ako uzmemo u obzir kakva se atmosfera stvara i kakav se narativ podstiče, niko ne garantuje da veća izlaznost obezbjeđuje da će ti ljudi glasati za opoziciju jer postoji narativ da je ovo “odlučujuća bitka” za Republiku Srpsku. Možda to podstakne strah kod ljudi, pa izađu u većem broju da glasaju za one koji vladaju sve ove godine – smatra Bubonjić.
On, na kraju, procjenjuje da će izlaznost na predstojećim prijevremenim izborima za predsjednika Srpske biti još manja nego prethodnih godina, jer je, kako tvrdi, mnogim ljudima “svega dosta”.
– Kod nas je izborna apstinencija najčešće podstaknuta opštim stanjem u društvu u smislu apatije i bezvoljnosti. Zbog toga broj apstinenata, plus broj onih koji odlaze iz Republike Srpske svakako ide u korist vlastima – zaključuje Bubonjić.
Srpskainfo
