Skidanje sa liste sankcija OFAK, prema tvrdnjama brojnih političkih analitičara i stručnjaka za međunarodne odnose, nije lagan posao i mnogi su pod sakcijama već decenijama.
– Često sam ponavljao da se na listu američkih sankcija dolazi relativno lako, ali se sa te liste silazi vrlo teško – govorio je za Srpskainfo stručnjak za međunarodne odnose iz Beograda, Srećko Đukić.
Kako bilo, lider SNSD, članovi njegove porodice i povezane firme prije nekoliko mjeseci skinuti su s američke „crne liste“, ali je u javnosti ostavljeno otvoreno pitanje koliku je cijenu platio Dodik kako bi bio skinut sa crne liste SAD?
– Sankcije jesu ukinute, ali je Milorad Dodik doživio debakl od koga će se teško oporaviti, posebno kad iz Vašingtona ispostave fakturu koju bi trebalo da platimo. A teško će to plaćanje ići – tvrdili su politički analitičari i stručnjaci za međunarodne odnose.
Za one mlađe, Milorad Dodik se na političkoj sceni kao bitnija politička figura i kao „spasilac“ u postratnom vremenu pojavio 1998, kada mu je tadašnja predsjednica Republike Srpske, Biljana Plavšić, povjerila mandat za sastav nove Vlade RS, iako je u Narodnoj skupštini Srpske njegov SNSD imao samo dva poslanička mandata. Dodik je u to vrijeme, inače, predstavljao nadu u bolje sutra svih građana u BiH koji su bili siti nacionalističkih politika i podjela koje su u to vrijeme vodile SDS, SDA i HDZ.
Dodik i SNSD u to vrijeme su bili, kako je govorila tadašnja državna sekretarka SAD Medlin Olbrajt, „dašak svježeg vjetra na Balkanu“.
Na vlast u Srpskoj Milorad Dodik, inače, zvanično je došao 18. januara 1998. godine i to glasovima Hrvata i Bošnjaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske, odnosno bez prisustva poslanika Srpske demokratske stranke i tadašnjih srpskih radikala. Dobio je 42 od 83 ruku narodnih poslanika, a to glasanje nije bilo odraz izborne volje građana Republike Srpske, na koju se lider SNSD danas često poziva. Uz tapšanje visokog predstavnika, okružen predstavnicima međunarodne zajednice i NATO trupama na ulicama Banjaluke, Bijeljine i Pala, Dodik je došao na vlast kao alternativa „kompromitovanim“ ratnim političarima iz SDS.
– Činio je Dodik tada mnoge ustupke zemljama sa Zapada, tvrdio da Republika Srpska nije država, da je moguće prestrojiti Dejtonski sporazum. Ipak, kako se stanje u državi mijenjalo, tako je i Dodik mijenjao stavove. Preko noći se iz socijaldemokrate pretvorio u nacionalistu. Taj preobražaj je išao toliko daleko da je tvrdio i da je „bio naivan i da ga je Zapad prevario“ – podsjećaju sagovornici našeg portala.
Inače, Dodikov put od socijaldemokrate do nacionaliste bio je, prema brojnim ocjenama, popločan ličnim interesima i željom za vlašću, koja je lideru SNSD i donedavnom predsjedniku Srpske dala toliko željenu moć.
– Prije 25 godina Amerikance je dočekivao s cvijećem u rukama i tako se zahvaljivao na donacijama koje su Republiku Srpsku vraćale u normalan život. Amerikanci su ga zbog odanosti štitili od napada tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, dok je Dodik obećavao Amerikancima masovan povratak Hrvata i Bošnjaka u Srpsku, priznavao javno da je bio genocid u Srebrenici, a Karadžića je optuživao za pljačku 36 miliona maraka i podržavao njegovo hapšenje i isporučivanje Hagu – podsjećaju izvori Srpskainfo.
Kako bilo, Dodik i SNSD su 2001. izgubili vlast u Republici Srpskoj, ali već nakon povratka u „sedlo“ 2006. godine, Dodik je otvoreno promijenio politiku, a tada se, takođe, nije libio ni da otvoreno prijeti bivšim borcima VRS, koji su najavljivali proteste zbog lošeg stanja u kom se nalaze.
– Ako borci izađu na proteste, ukoliko izađu i blokiraju bilo šta, onda neće dobiti ništa! Promjenićemo i ukinuti boračku naknadu i nećemo razgovarati s boračkom organizacijom, jer mislimo da su njihovi zahtjevi neprimjereni i da su udar na Republiku Srpsku – izjavljivao je tada Dodik.
Istovremeno, lider SNSD je u medijima iz danas mu „omraženog Sarajeva“, kao i Federacije BiH, slao poruke koje su tamošnji „vladari“ željeli da čuju, a to je slabljenje nadležnosti koje je Srpska dobila u Dejtonu, poput vitalnog nacionalnog interesa.
– Mi iz SNSD ćemo napraviti vrlo brzo jedan prijedlog ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini isključivo na bazi preporuka Venecijanske komisije. Mi nismo ti koji misle da treba da postoji tročlano Predsjedništvo i da nema mjesta da recimo se ukine to tročlano predsjedništvo i da se bira u parlamentu jedan predsjednik s nekim dogovorenim mandatom, 2-3 ili pet godina, mada ja mislim da ne treba toliko. Prihvatamo i činjenicu da to gospodin Lagumdžija može da potvrdi, čak smo dijelili zajedničko uvjerenje da prilikom ustavnih reformo o konstitutivnosti naroda da je isključivo potrebno da se na nivou BiH, odnosno Doma naroda BiH, brani vitalni nacionalni interes, a ne da pravimo karikaturu i svađu oko toga na svim nivoima vlasti. I to je preporuka Venecijanske komisije i to mi podržavamo i to se može uraditi – isticao je Dodik.
Lider SNSD u svojim nekadašnjim javnim nastupima, takođe, nije krio ponos što je svojevremeno bio predvodnik reforme odbrane BiH, koja je za njega u to vrijeme bila nedjeljiva.
– Ja sam bio lider vezano za reformu odbrane i ponosan sam što danas imamo takvu vojsku u kojoj nema regrutacije i služenja vojnog roka. Ja sam na to ponosan. Ja odgovaram za Republiku Srpsku, ali ne želim da izbjegnem odgovornost ni za Bosnu i Hercegovinu, jer to je nemoguće podijeliti, pogotovo u poslovnom smislu – govorio je nekada Dodik.
Međutim, nakon što je posljednjih par godina ušao u sukob sa zapadnim dijelom međunarodne zajednice Dodik je, između ostalog, prijetio svima koji ne napuste posao u Sarajevu i institucijama BiH.
– Mi izučavamo način da onima koji nastave da rade u Sudu i Tužilaštvu BiH u Republici Srpskoj im konfiskujemo imovinu. To ćemo u narednim mjesecima razmisliti o tome da uradimo, pa nek oni dokazuju da su oni u pravu, a mi nismo u pravu. Pa ćemo vidjeti ko će biti u pravu – prijetio je Dodik.
Kako bilo, službenici u pravosudnim institucijama BiH odlučili su da, ipak, štite sebe pa su ignorisali ovu prijetnju. Na kraju je Dodik „kapitulirao“ i pred Sudom BiH, a kasnije i Vašingtonom, prihvatajući da se povuče s funkcije predsjednika Srpske
– Pristao sam da dobrovoljno dođem tamo, otišao u Tužilaštvo i Sud i nakon sat i po vremena dobio rješenje o ukidanju tog pritvora i ukidanje, kako se to zove, naloga za potragama u BiH i u inostranstvu – istakao je Dodik.
Isto tako, gostujući u emisiji Senada Hadžifejzovića na Fejs TV, Milorad Dodik javno je priznavao genocid u Srebrenici.
– Znam savršeno dobro šta je bilo u Srebrenici, bio je genocid i to je presudio sud u Hagu i to je nesporna činjenica – govorio je onomad Dodik.
Lider SNSD svoju sklonost ka bahatosti, inače, nije mogao da sakrije ni u vrijeme najveće moći OHR, odnosno kada je došao na vlast i kad je u BiH, na čelu Kancelarije visokog predstavnika, vedrio i oblačio Karlos Vestendorp.
– Ne bih prihvatio da budem dio vlasti u koaliciji SDS i PDP i SDA zajedno. Ja sam u koaliciji s visokim predstavnikom Karlosom Vestendorpom i kad mi je trebala većina u kojoj je trebalo da glasa i SDA, onda su oni to završavali. Ja, vjerujte, nikada nisam sjedio u njihovom klubu – govorio je nekada Dodik.
Koliko se promijenio nekadašnji „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ pokazuje i Dodikova izjava od 18. januara 2005. godine, nakon što je tadašnji visoki predstavnik smijenio mnoge istaknute članove SDS i nakon što je Vašington uveo sankcije SDS, koje su i danas na snazi.
– Predsjednik Republike bi trebalo da vodi računa o velikim narodnim interesima, a ne o interesima stranke i interesima rodbine. I to je tačno tako. Međutim, vama ako Amerika pošalje poruku i kaže da je neprihvatljiv određeni broj političara, to nije samo znak da neko ne može da uđe u Ameriku, kako oni pokušavaju da prikažu, evo mi nećemo da idemo u Ameriku, pa će se problem riješiti. Vi imate, Amerika je dominatna zemlja u političkim i ekonomskim odnosima u svijetu i u tom pogledu apsolutno je jasno šta to sve znači i kod MMF i kod Svjetske banke. Šta to znači u pogledu svih mogućih aktivnosti i projekata ovdje. Na kraju krajeva, moja pretpostavka je, dakle ponovo, a mislim da će se tako tačno dešavati ako analizirate ponašanje njihovih ljudi. Pošto su oni rekli da je zabranjen ulazak SDS u SAD, to znači da američka administracija ovdje neće uopšte sarađivati sa vladom Pere Bukejlovića niti će se sastajati sa Čavićem niti će se bila šta u tom pogledu dešavati – govorio je tada Dodik.
Međutim, kada je SNSD bio u istoj poziciji kao nekada SDS, za Dodika je bila važna podrška građana, a ne želje Amerikanaca.
O oportunizmu lidera SNSD dovoljno govori i i izbor njegovih najbližih saradnika. Za svoje savjetnike i najbliže saradnike Dodik je često uzimao one koji su ga donedavno javno kritikovali, pa je tako kupovao njihovo ćutanje.
Jedan od naslikovitijih primjera je Željko Avramović, koji do prije samo tri godine nije štedio riječi kritike na račin svog današnjeg šefa.
– Zamislite Dodika koji 16 godina vlada i koji doživljava kada nešto hoćemo da promijenimo, kao nestaje Republika Srpska?! Ne, prijatelju, ti je nisi ni stvarao da bi s tobom nestala. Ti si najmanje zaslužan za stvaranje Republike Srpske. Ili, kao što sam napisao, uknjiži je kao sopstveno vlasništvo jedan na jedan, reci da je ovo privatna država, da je ovo privatna partija. Po kom osnovu se Gorica Dodik, gospođica, oglašava i određuje šta će raditi država, šta će raditi Republika Srpska – govorio je do prije samo par godina u medijima Željko Avramović, čovjek koji je u to vrijeme bio savjetnik tadašnjeg „opozicionara“ Nenada Nešića.
