Hoće li opoziciju u Srpskoj zadesiti sudbina opozicije u Srbiji?!
Opozicija u Srpskoj po mnogo čemu liči na opoziciju u Srbiji, kao i dva režima. Svojim neradom, konfuznom politikom i lošom komunikacijom sa javnošću, kao i problematičnim transferima pojedinaca, opozicija se u javnosti predstavila kao nekredibilna alternativa kojoj malo ko može da vjeruje.
Zato nije iznenađujući zahtjev studenata u blokadi u Srbiji koji su svojim nastupom dobili veliku podršku tamošnje javnosti da, pored vanrednih izbora koje traže, opozicija ne izlazi na izbore sa svojim listama, nego da se napravi jednistven front protiv režima u kojem će oni s punim pravom da odlučuju u kreiranju lista. Opozicija u najboljem slučaju može da predloži nekoga iz svojih redova na te liste, ukoliko to studenti prihvate.
U Republici Srpskoj nema studentskog pokreta koji bi to mogao da pokrene na taj način, jer su mnogi mladi ljudi napustili ovaj prostor, a građani u značajno većoj mjeri ubijeni u pojam i još uvijek dominira strah i nepovjerenje kao rezultat stalnih tenzija i podgrijavanja nestabilnosti. Ali bi građani u svakom slučaju bili zainteresovani za jednu autentičnu vrstu alternative, koju bi neke društvene grupe pokrenule, tim prije što su opozicione stranke u značajnoj mjeri izgubile njihovo povjerenje. Jer ko može da garantuje građanima da sutra nakon izbora neće uslijediti neki novi transferi iz redova jedne stranke u drugu i kakav je moralni integritet takvih osoba, sve i da budu dio vlasti. Iz perspektive građana to se obično komentariše na način „mučak jaje“ ili „sjaši Murta, da uzjaše Kurta“. Jedino stvarne promjene stanja i ovakvog sistema jesu ono što bi građane/glasače moglo da pokrene na promjene. Sadašnja opozicija to ne može ničim da garantuje, jer je pokazala sve suprotno od toga.
Tim prije što je ohrabrena nekim odlukama visokog predstavnika i sankcijama prema ključnim ljudima režima u Srpskoj, opozicija našla svoju šansu da uskoči u vlast ili dio vlasti, ne vodeći računa o tome da bi tu vlast trebala da zasluži svojim radom i povjerenjem građana, a ne okolnostima u kojima se vlast nepromišljenim potezima našla na udaru stranaca i visokog predstavnika. Čiji je legitimitet u najmanju ruku sporan, a nametanje odluka jedna praksa koja suštinski ruši demokratiju i izbornu volju, ma kakva ona bila.
Možda bi ovdašnja opozicija mogla da izvuče neke pouke iz ove ponižavajuće, ali realne situacije, u kojoj se našla opozicija u Srbiji, jer je šansa koju je imala nakon pada Miloševićevog režima prokockana. Nikome više ne možete da prodajete priču sa lažnim patriotizmom i populizmom bez pokrića. Građani, posebno mladi, žele stvarne promjene, jer žive loše, kao i osobe koje će to svojim moralnim kredibilitetom i dosadašnjim radom te promjene da garantuju.
ISTOK
