Na taj način Milko Grmuša odgovara na pitanje odakle on među novim potpredsjednicima Partije demokratskog progresa, što je bilo svojevrsno iznenađenje, jer je postojala percepcija da je na izlaznim vratima stranke.
Na pitanje šta se promijenilo, odgovara da se – opet što se njega tiče – nije promijenilo ništa.
– U svom govoru na Saboru PDP jasno sam istakao da je partija pogriješila kad je trčala u zagrljaj partijama koje su godinama bile vrijednosni talog vlasti, i to samo da bi pravila neke imaginarne nove većine. Kazao sam i da PDP ima mjesto na političkoj sceni jedino ako insistira na poštovanju prava kako unutar Srpske od strane vlasti, tako i spolja prema Srpskoj. Ponovio sam i da je licemjerno istovremeno i napadati nepotizam kod drugih stranaka na vlasti i braniti isto takve prakse tamo gdje smo mi na vlasti – kaže Grmuša u intervjuu za Srpskainfo.
Prije godinu dana pozvali ste sugrađane da vam se pridruže u osnivanju Banjalučkog bloka. Šta se desilo s tom inicijativom?
Bilo mi je jasno da stranke više nisu dovoljan okvir za okupljanje ljudi oko ideje razvoja zajednice na platformi vladavine prava, snaženja institucija i zdrave ekonomije. Već godinama sive zone u svim partijama međusobno sarađuju sa ciljem ličnog bogaćenja i potčinjavanja institucija svojim interesima. Ako mogu skorojevići, poltroni i neznalice da se okupljaju, bez obzira u kojim formalno partijama da su članovi – mislim da je ne samo prirodno, nego i neophodno da se okupljaju i ljudi koji imaju znanje, karakter i integritet.
Banjalučki blok tek će da raste, a uvjeren sam da će se isto dešavati u cijeloj Srpskoj. Ovo je jedini način da ozdravimo našu političku scenu i da stranke oslobodimo stege tajkuna koji su sve poklopili.
Godinu dana pred lokalne izbore gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je pod optužbama iz opozicionih stranaka da je u “simbiozi” s Miloradom Dodikom. Kao odbornik, mnoge stvari ste vidjeli izbliza, diskutovali ste o regulacionim planovima… Ima li mjesta sumnjama u Draška?
Mislim da sam među prvima koji je ukazao na nastavak loših trendova koji su u Banjaluci prisutni godinama, a riječ je o tome da bogati i uticajni moćnici kao lutke koriste sve stranke kako bi vladali gradom. To se radi tako što se ko god pobijedi na izborima brzo suoči sa činjenicom da ima na raspolaganju administraciju u kojoj su pravila naknada takva da pošten i stručan čovjek teško da može da živi od svoje plate. Nijedan dobar stručnjak neće raditi u gradskoj administraciji za propisanu naknadu, jer u privatnom sektoru može dobiti mnogo više. I šta se onda dešava: ljudi imaju izbor ili da ne rade ništa, ili da idu linijom manjeg otpora i primaju mito da pogoduju interesima moćnika.
I onda bogati rade šta hoće, dešavaju se neplanska gradnja, betonizacija, loša komunalna i infrastrukturna rješenja. Niti jednom ozbiljnom problemu ne pristupa se sistemski, sve se pretvara u cirkus, a partije traže klovnove koji će najbolje da zabavljaju publiku i tako dolaze do glasova kako bi nastavile ovaj začarani krug nepotizma i obesmišljavanja svega normalnog.
Nije to od juče, to traje godinama. Mislim da nijedna stranka ne može sama da ovo zaustavi. Ponavljam, baš zato je važno okupljati zdrave ljude iz svih stranaka da se tome zajedno odupremo.
Može li osnivanje Narodnog fronta da nanese političku štetu PDP, a makar privremenu korist SNSD u Banjaluci, u slučaju da i NF bude imao svog kandidata za gradonačelnika?
Ne, mislim da je dobro da se na političkoj sceni pojavljuju nove ideje. Izuzetno uvažavam profesoricu Trivić, dugo se poznajemo i dobro se razumijemo. Uvjeren sam da ona sa svojim znanjem, patriotizmom i hrabrošću može da mnogo pomogne – ne samo opozicionoj stvari, nego razvoju našeg društva. Naravno, postoje i stvari oko kojih se ne slažemo i to smo jedno drugom govorili u oči. Vjerujem da je to razlog zašto se poštujemo i danas.
Uvjeren sam da će ona pomoći da se stvori ozbiljan politički blok čiji smisao neće biti lične borbe, nipošto da sjaši Kurta da uzjaši Murta, već da konačno prvo kreiramo referentan program, a potom i da isti realizujemo kroz što šire okupljanje zdravih snaga kojih i te kako ima, od Trebinja do Novog Grada. Uvjeren sam da kad tako postavimo stvari, brojne unutaropozicione trzavice će postati prošlost, a najbolji kadrovi svih opozicionih stranaka će dati novu dinamiku i kvalitet našem političkom životu.
Stanivuković se nameće kao jedini kandidat za gradonačelnika i za predsjednika stranke. Osim teoretskih, ima li drugih šansi da Vi budete kandidat?
Ako PDP procijeni da je dosta improvizacije, ako se zauzme stav da je Srpskoj danas najpotrebnije da njene institucije vode stručni i ozbiljni ljudi čiji prvi politički refleks nije da se ugrade u prvi tender ili javni posao na koji nalete, te da PDP mora biti predvodnik tog procesa – onda sam spreman da u potpunosti preuzmem odgovornost. Smatram da na bazi površnosti, ugrađivanja i patetike nikad nećemo biti konkurentni onima koji su u tome daleko bolji od nas. Moja politička platforma potpuno je suprotna od toga i do kraja ću se maksimalno boriti za njenu afirmaciju uz korišćenje svih raspoloživih legitimnih političkih instrumenata, uključujući i one izborne.
Kako procjenjujete razvoj odnosa među opozicionim strankama u RS? Vjerujete li u zajednički nastup na izborima, makar u ključnim sredinama, znajući lične ambicije i sujete?
Već sam delimično odgovorio na to pitanje. Uvjeren sam da moramo ići zajedno, ali na platformi ozbiljnih politika koje do sad, realno, nismo imali. Kad budemo imali ozbiljnu politiku, nepolitički elementi, elementi koji su tu zbog para, otpašće sami od sebe. Fondovi su presušili, nepotizam cvjeta, tehnologija nam je zastarila, administracija inertna, socijalni sistem neefikasan, pravosuđe atrofiralo. Da li stvarno neko misli da je uživancija uhvatiti se u koštac sa svim tim problemima? Kakve crne lične ambicije i sujeta, čeka nas pakao i kroz pakao se moramo zajedno probiti ako želimo dobro ovom narodu.
Da li su tenzije oko tzv. državne imovine prijetnja po mir u BiH? Čuli smo prijetnje otcepljenjem RS u slučaju nametanja zakona…
Da, jesu, i to zato što na ovim prostorima rat uglavnom počinje iz razloga koji većini nisu razumljivi. Ne znam trojicu političara u cijeloj BiH koji razumiju imovinsko pravo, odnosno koji poznaju istorijski razvoj ovog problema na našim prostorima. No, to nikom ne smeta da svakodnevno lupa k’o Maksim po diviziji.
Moj stav je da moramo prvo izvršiti restituciju imovine koju su komunisti oduzeli predratnim vlasnicima. BiH nema svoju imovinu i ne znam ko može da nametne bilo kakav zakon. Visoki predstavnici na to nikad i nisu imali pravo i to argumentovano tvrdim godinama. Danas u BiH i nema visokog predstavnika. Međunarodnoj zajednici bilo bi pametnije da se ne uvlači u glib iz kojeg nikad neće izaći, jer imaju sasvim dovoljno problema širom svijeta.
Nije sporno da zajedničke institucije BiH dobiju za svoje potrebe dio imovine bivše SFRJ koju je naslijedila BiH. Sve ostalo, Auf Wiedersehen.
Iz SNSD vama u PDP često zamjeraju nedostatak „patriotizma“. Kako vi shvatate patriotizam u mirnodopskoj politici?
Evo, onesvijestiću se što SNSD ima kantar kojim mjeri bilo čiji patriotizam.
PDP je dva puta praktično pokazao šta za nas znači patriotizam. Prvi put kad je samovoljno napustio vladu 2005. godine jer su stranci htjeli da nam ukinu policiju. Drugi put kad je opet samovoljno napustio vladu par godina kasnije jer je smatrao da ponovo prijeti obesmišljavanje institucija Srpske, ovaj put iznutra. Dakle, PDP je nekad imao principe i kičmu, a mjera patriotizma je bila afirmacija institucija Srpske i njihova zaštita od svakog ko bi da ih ugrozi – iz Sarajeva, negdje van BiH, iz Banjaluke, nebitno.
Smatram da moramo vratiti kičmu. Želim da Srpskoj uzor bude Slovenija u ex Jugoslaviji. Svi znaju šta pod tim mislim u privrednom smislu. Svi znaju šta pod tim mislim u kulturnom smislu. Vala, svi znaju šta pod tim mislim i u političkom smislu.
Da bismo ostvarili taj cilj, moramo čuvati i snažiti našu autonomiju. To nije moguće bez najboljih ljudi u institucijama, a za to moramo imati vlast koja daje prostor sposobnima, poštenima i ljudima koji razmišljaju o budućnosti. Ne mislim da to treba biti neki srednjovjekovni koncept krvi i tla, upravo suprotno: Srpskoj treba svaki čovjek koji želi i zna da gradi bolje mjesto za život sebi i svojoj porodici. Da li je on Srbin, Bošnjak, Hrvat, Eskim – koga briga. Bitno jedino da zna da radi, da poštuje zakon i da se raduje budućnosti. Sa takvim ljudima, sa novim optimizmom i novom energijom, samo nebo je granica.
Alternativu za zapadne sankcije i zavrtanja finansijskih tokova rukovodstvo RS traži u Mađarskoj, Azerbejdžanu, u Kini, a od ranije i u Rusiji. Da li se svijet zaista toliko promijenio pa da možemo bez grantova EU, kredita EBRD, EIB, MMF?
Svijet se nevjerovatno promijenio, ali finansijski instrumenti o kojima govorite pripadaju prošlom milenijumu. Kad bismo mi danas imali projekte koji su usmjereni na razvoj zelenih tehnologija, kad bismo imali pamet koja razmišlja o razvoju vještačke inteligencije, kad bismo tražili novac za projekte koji donose novu vrednost u 2023. godini – novac bi nam stizao sa svih strana, bio bi jeftin i ne bi bio politički uslovljavan.
Ili još plastičnije da objasnim: da bismo mogli one najservilnije i najmutavije da postavimo negdje u institucije sistema, a kako bismo mi uz njih izgledali kao Čerčili, morali smo prethodno da otjeramo pametne i sposobne. Kad bismo stupili u kontakt s pametnima, oni bi nam našli i projekte i pare, a dali bi nam i know-how kako da reformišemo sistem koji bi bio daleko jeftiniji i efikasniji.
