Glasači u Srpskoj su rekli svoje – ostali neka izvlače pouke
Iako se često kritikuju glasači i narod da je ovakav ili onakav, ovaj put nam izgleda da su glasači ispred i stranaka vlasti i opozicije, kojima su na glasanju saopštili svoje poruke, pa kako ih ko shvati i iskoristi.
Prije svega su Dodiku poručili da je sa svojom pričom dosadio i Bogu i narodu, pa su mu uskratili glasove brojni dojučerašnji glasači, neki neizlaskom, a neki glasajući za Blanušu. Da Dodik još uvijek nije u stanju da shvati šta mu se dogodilo, pokazao je na presu nakon izbora u dva navrata, standardnim i sumornim komentarima o izdajnicima, mrskim muslimanima i odbrani Srpske, čiji je on navodni sinonim. Ipak, nakon političkog zaokreta za 180 stepeni u odnosu na ono što je do juče govorio, niko mu više ne vjeruje. I to je jednostavno tako. Izgubio je kredibilitet.
U neravnopravnom odnosu snaga Blanuša je ispao pobjednik izbora, iako ih je navodno izgubio. Pokazalo se da glasači žele normalnu osobu, a Blanuša to jeste. I nisu mu bile neophodne neke posebne političke refrence. Dovoljno je da je regularno stekao zvanje koje ima, da ima uzornu akademsku karijeru, da je normalan porodičan čovjek, da se ne drogira, da je pokazao patriotizam kada je to trebalo, da nema afera iza sebe i da se ponaša pristojno. I glasači su mu dali povjerenje.
Činjenica da ga stranka koja ga je predložila nema organizacionih kapaciteta da iznese jednu običnu kampanju, pokazala se u punom svjetlu. Tamo gdje ima bolju organizaciju, Blanuša je pobjedio uvjerljivo, gdje nema ti su mu glasovi nedostajali. Logika da je za izbornu pobjedu opoziciji potrebna veća izlaznost, ustupila je mjesto psihologiji glasača. Da je opozicija uradila bar jedno referentno istraživanje i prepoznala šta glasači misle i žele, sigurno je da bi se postiglo više i bolje pozicionirala kampanja. Ali to su njeni dometi i ograničenja u ovom trenutku.
Što se tiče krađe izbora na koju se sada prebacio fokus opozicije, bilo bi pametnije da prestanu sa tim pričama. Ne zato što izbori nisu pokradeni u Doboju i Zvorniku, oni to vrlo izvjesno jesu, nego zato što im je to upravo opozicija svojim neradom (ili trgovinom) omogućila. Jer, ako niste sposobni da sačuvate glasove, onda ste nesposobni i da vodite državu. Nikakva galama tu nije od pomoći, a mnogima se smučila priča Jelene Trivić o krađi izbora koja traje već četiri godine. I konačno, treba izaći sa dokazima o krađi, a pošto opozicija nije imala svoje posmatrače u tim gradovima, nisu u stanju ni da dostave dokaze. Utoliko više glasači imaju razloga za ljutnju i mogu da kažu: Naše je bilo da glasamo, a vaše da sačuvate glasove!
Da li će vlast i opozicija izvući odgovarajuće poruke i pouke. Po prvim izjavama neće. Dodik je nastavio sa starom dosadnom retorikom u koju ni sam ne vjeruje, iako je najavio obilazak svih 2.4000 mjesnih odbora do kraja marta. Sa namjerom da snimi realno stanje, ali i da promoviše Igora Dodika koji je očigledno jedina osoba kojoj može da vjeruje. I to će tek da bude potpuni fijasko SNSD.
SDS i ostale opozicione stranke, možda i izvuku neke pouke. Do sada se Stanivuković, bez obzira što nema dobar imidž u javnosti, pokazao najinteligentnijim i u stalnoj je komunikaciji sa glasačima na terenu. To je potvrdio rezultatom. SDS tamo gdje to radi, pravi i rezultat. Najveće je razočarenje Bijeljina čiji prvi čovjek SDS Ljubiša Petrović nije uspio ni da kapitalizuje ogromnu razliku od skoro 13.000 glasova koju je imao na referendumu, a Blanuša je bez sumnje ostvario prevagu glasovima muslimana, kako im to Dodik spočitava. U svakom slučaju očekivalo se više. Isti taj Petrović već četiri nije u stanju (ili ne želi) da organizuje stranku i održi unutarstranačke izbore u Bijeljini, a nesposobno rukovodstvo SDS mu to uporno toleriše. I to sve govori u kojoj mjeri je SDS spreman da se promjeni. Ključno je pitanje da li SDS ima hrabrosti da se obračuna sa sopstvenom „petom kolonom“ i riješi se slabih tačaka.
U svakom slučaju glasači su pokazali da žele promjene i da im je Dodik dosadio. Istekao mu je rok trajanja. Iole kredibilna alternativa sa normalnim ljudima pobjediće na izborima 2026. godine. Samo treba da budu hrabri i dosljedni. Uopšte nije komplikovano, ali je baš zato teško, samo još da se stranačke interesdžije dogovore.
ISTOK
