Ovo je ukratko presjek najnovijeg istraživanja iz marta ove godine, a koji je napravila jedna poznata beogradska agencija u Republici Srpskoj, a koja je u posjedu Srpskainfo.
Istraživanje javnog mnjenja sprovedeno tokom marta 2025. godine daje uvid u emocionalno i političko stanje građana Republike Srpske u jeku jedne od najosjetljivijih kriza u njenoj novijoj istoriji.
Presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku bila je okidač za niz političkih i društvenih reakcija koje su se direktno odrazile na percepciju pravca kojim se Republika Srpska kreće.
Građani i dalje u najvećem broju vjeruju da Srpska ide u dobrom pravcu, ali je taj procenat, u odnosu na istraživanja sprovedena prije izricanja presude, nešto niži – i to prvenstveno na račun porasta onih koji više nisu sigurni.
Ova promjena nije nagovještaj gubitka povjerenja, već logična posljedica opšte uznemirenosti i složenosti trenutka koji je nastao kao refleks šire političke i institucionalne krize.
Presuda politički motivisana
Jedan od najvažnijih nalaza istraživanja odnosi se upravo na percepciju same presude.
Gotovo tri četvrtine građana smatra da je presuda Miloradu Dodiku politički motivisana, a ne pravno utemeljena.
Ovaj stav dominantno dijele ne samo glasači stranaka vlasti, već i znatan dio onih koji ne glasaju ili su politički neopredijeljeni.
Ovakva percepcija je ključna, jer ukazuje na duboko nepovjerenje građana prema pravosudnim institucijama koje djeluju izvan Republike Srpske, i dodatno učvršćuje stav da se ne sudi političaru – već instituciji koju on predstavlja.
U tom kontekstu, ne iznenađuje što relativna većina građana podržava inicijative koje su kao odgovor na presudu i krizu prošle kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske.
Bilo da je riječ o potpunoj ili djelimičnoj podršci, jasno je da građani ove poteze ne doživljavaju kao proizvoljne ili destruktivne, već kao institucionalni pokušaj da se kriza zadrži unutar okvira parlamentarnog procesa.
Drugim riječima, u trenutku kada je opšti osjećaj ugroženosti narastao, podrška se ne preliva ka protestu, već ka mehanizmima koji pokazuju kontinuitet, a ne prekid poretka.
Građani traže dijalog
Međutim, ako se uporedi ta vrsta podrške sa očekivanjima građana kada je riječ o ishodu krize, dolazimo do zanimljive nijanse.
Skoro dvije trećine građana vjeruje da će se kriza na kraju riješiti kroz dijalog i pregovore, a ne kroz jednostrane ili radikalne poteze.
Upravo ta razlika između onoga što se trenutno podržava (institucionalni odgovor) i onoga čemu se nada (dijalog) govori o zrelosti biračkog tijela – građani žele da se odgovori odlučno, ali priželjkuju rješenja kroz smirivanje, a ne eskalaciju.
To se vidi i kroz stavove prema eventualnim mjerama koje bi vlast mogla preduzeti.
Na pitanje o povlačenju kadrova iz zajedničkih institucija BiH, građani su u ogromnoj većini stali iza stava da ljudi imaju pravo da ostanu na svojim poslovima bez političkih pritisaka.
Dodatno, znatan dio ispitanika smatra da država nema pravo da na to utiče, niti da su ljudi dužni da se na taj način solidarišu sa političarima.
Ovo je jasan signal vlasti da bi svaki pokušaj radikalizacije bio direktno suprotan interesima onih čiju podršku traže.
Očigledno je da je vlast to prepoznala i da se uzdržala od najavljenih drastičnih mjera – vjerovatno svjesna da bi ih takvi potezi koštali povjerenja koje je trenutno na stabilnom nivou.
U kontrastu s tim, opozicija nije uspjela da kapitalizuje krizu.
Građani je dominantno vide kao politički izgubljenu – ili ne znaju šta da rade, ili se ponašaju neodgovorno.
U dijelu istraživanja koje se tiče ponašanja političkih subjekata, opozicija dobija porazne ocjene: povjerenje im nije poraslo, a njihova prisutnost u javnosti u ovom periodu nije ostavila gotovo nikakav pozitivan trag.
U situaciji gdje se očekivala jasna artikulacija drugačijeg puta, opozicija je odgovorila neodređenošću i kalkulacijom – i izgubila u očima birača.
U tom smislu, potvrđuje se i teza iz prethodnih istraživačkih ciklusa: suđenje Miloradu Dodiku, umjesto da ga oslabi, politički ga je ojačalo.
Ne zato što su građani zaboravili njegove greške, već zato što su ubijeđeni da se ovdje ne sudi političaru, nego instituciji.
Stanivuković napravio pomak
U tom narativu, Dodik je postao simbol političkog kontinuiteta, dok se opozicija bezuspješno trudi da ubijedi građane da je presuda lični obračun.
Iako nema dozvole naručioca istraživanja da se objave precizni stranački rejting, važno je istaći da se iz odnosa između predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića jasno vidi trend.
U periodu januar–mart, Dodikova prednost nad Stanivukovićem porasla je na čitavih 17 procenata.
To nije samo rezultat reakcije na presudu, već i pokazatelj da je Dodik uspio proširiti svoju bazu podrške.
Istovremeno, Stanivuković je takođe napravio pomak – ne kroz direktan rast popularnosti, već kroz smanjenje broja onih koji traže treću opciju.
Time je učvrstio svoj status kao najozbiljnijeg opozicionog lidera, ali i pokazao da je taj plafon – u ovom trenutku – daleko od Dodikovog.
Istraživanje iz marta 2025. godine tako daje konzistentnu, ali slojevitu sliku: građani su uznemireni, ali traže stabilnost. Podržavaju institucije, ali žele dijalog. Ne vjeruju pravosuđu, ali ne žele konflikte. A ono što se čini kao najjasnija poruka – u vremenu krize, povjerenje ne ide onima koji čekaju rasplet, već onima koji ga aktivno oblikuju.
Istraživanje na kojem se zasniva ova analiza sprovela je agencija koja u kontinuitetu za različite političke subjekte realizuje mjerenja javnog mnjenja u Republici Srpskoj i BiH.
Riječ je o istoj istraživačkoj kući čiji su nalazi u prethodnim izbornim ciklusima precizno predvidjeli pobjedu Milorada Dodika nad Jelenom Trivić na predsjedničkim izborima, kao i izborni rezultat u Banjaluci, gdje je Draško Stanivuković ubjedljivo pobijedio Nikolu Šobota.
Upravo zbog tog kontinuiteta i preciznosti, rezultati istraživanja iz marta 2025. godine nose dodatnu težinu i kredibilitet.
Srpskainfo
