Poručio je ovo, u svom maratonskom obraćanju u NSRS, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i tako, između ostalog, demonstrirao koliko je, zapravo, tanka nit između “ne damo” i “izvolite”.
Dodik je, naime, prije dvije godine, komentarišući američki izviđački avion koji je nadlijetao region, rekao kako ovdje nema ništa što bi za njih bilo interesantno, osim, možda, prirodnih bogatstava, koja su “pikirali”, ali da, upravo to, ne mogu dobiti.
Šta se, u međuvremenu, promijenilo?
Dodikovu ponuda, koja, podsjetimo, glasi ovako: “Dajte nam slobodu, potvrdite naš već postojeći suverenitet, garantujte dejtonski ugovor, našu političku samostalnost i nezavisnost – i mi smo partneri“, šef Kluba poslanika Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović vidi kao javni poziv na predaju i poniženje naroda.
Dodik je, kaže Vukanović, spreman dati litijum i druge rijetke minerale strancima, samo da ostane na vlasti.
– On je poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici: “Spasite me, ja ću raditi sve, ponovo ću biti dobar, slušaću, samo me ostavite na vlasti” – rekao je Vukanović.
Posljedice
Novinar Dejan Rakita za Srpskainfo kaže ne može sa sigurnošću reći šta se krije iza Dodikove ponude, ali da ga zabrinjava što ona dolazi u trenutku kada je pozicija političkog vrha u Republici Srpskoj, jako loša.
-Upravo je za to dokaz ova javna ponuda, ma šta vlast govorila u javnosti. Takođe, nejasno je kako se minerali mogu nuditi kao na pijaci, zašto o tome priča funkcioner pod čijom ingerencijom nisu ni upravljanje rudama, a ni koncesijama, ali to je već neka druga priča. U suštini, ova javna ponuda mi djeluje dosta nepovezano i ishitreno, bez ikakve ozbiljne analize i pristupa tako kompleksnoj temi. Nije u redu, ako je to razlog, da predmet političke trgovine budu Lopare, Ozren, Jezero i ostala mjesta gdje imamo bogata geološka nalazišta, a ima ih poprilično – kaže Rakita.
Rude, dodaje, i jesu tu da se iskoriste, ali samo ukoliko njihova eksploatacija ne ugrožava lokalno stanovništvo i prirodu. Važno je, kaže, da i sama država ima korist od toga.
– Koristi, uz ovakvo upravljanje koncesijama, kakvo imamo u Srpsko, uz zanemarivu rudnu rentu, država neće imati, a kako će proći stanovništvo, imamo priliku da vidimo na primjeru stanovnika Bukove Kose, Bistrice, Medne… Ne mislim da je tako moguće “trgovati” rudnim bogatstvima, barem ne velikim nalazištima poput onog na Majevici, i mislim da do toga, ipak, neće doći. To su dugoročni projekti u koje je potrebno uložiti jako mnogo novca, sve to traje godinama, a potencijalnim investitorima se situacija u BiH, koja traje, sigurno ne dopada. Ako, ipak, dođe do neke masovne eksploatacije ruda, kao dio nekog većeg političkog “dila”, mislim da je savršeno jasno kakve će biti posljedice. Nadam se da su tih posljedica svjesni i politički prvaci u Srpskoj i BiH – zaključio je Rakita za Srpskainfo.
Da li su rudna bogatstva, na kojima, kako Dodik tvrdi, Srpska leži, umjesto ekonomskog resursa, postala sredstvo političke trgovine?
Dodik je, da ne zaboravimo, već dao i procjenu vrijednosti. I to u dolarima. Kaže, 100 milijardi. Vjerovatno i više.
Ali, ko će to da plati?
Možda građani Lopara, Bijeljine, Ugljevika, Majevice, koji su svoj stav o ovom pitanju, u više navrata, izra
Srpskainfo
