Ovo je nedavno izjavila predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić, komentarišući najavljeno poskupljenje električne energije zbog odluke Ustavnog suda Republike Srpske da tarife za obračun cijene struje iz decembra 2022. godine nisu u skladu s Ustavom.
Osim najavljenog poskupljenja struje, kao razlog za velike narodne proteste predsjednica Narodnog fronta istakla je i to što se širom Srpske, bez odobrenja građana, pokušavaju realizovati projekti iskopavanja litijuma.
– Mislim da u narodu kipi, da je narod jako nezadovoljan i da jedva čeka da neko povede protest. Jedan protest neće promijeniti ništa, ali jedan po jedan može da promijeni. Mi ćemo 10. marta u Šipovu organizovati protest zbog geoloških istraživanja kompanije “Likos” – rekla je Trivićeva, dodajući da je “narod pokazao da je spreman da se protestima bori za sebe i životnu sredinu”.
“Nema energije”
Da li je narod u Srpskoj zaista spreman da protestima iskaže svoje nezadovoljstvo zbog brojnih problema koji ga tište, ili je pak, kako mnogi tvrde, pacifikovan do te mjere da ga “niko i ništa” više ne može masovno izvesti na ulice, za mišljenje smo pitali sociologe i dugogodišnje hroničare ovdašnjih političkih i društvenih zbivanja.
Univerzitetski profesor i politički analitičar, Drago Vuković, za Srpskainfo kaže da ne dijeli mišljenje predsjednice Narodnog fronta da u narodu “kipi” te da jedva čeka da ga neko povede u proteste.
– Moje mišljenje je suprotno. Nema te energije u narodu koji je umoran od silnih političkih manipulacija, pa od onih koje ga stimulišu na narodne proteste i revolucije. To najbolje pokazuje i primjer Ljubiše Petrovića i njegovog pohoda prema Banjaluci. Petrovićeva ideja je bila da kroz taj put okuplja građane i da ih do Banjaluke skupi bar desetak hiljada. I šta se dogodilo? Ništa. Ko to više pominje – pita Vuković.
Što se tiče “kuvanja” u narodu, Vuković ističe da u to nije uvjeren te da, kako navodi, tako nešto, zapravo, priželjkuju opozicionari.
– Međutim, ne polazi im za rukom da se to i dogodi. Moje je mišljenje da je politika veoma srozana i da narod sve manje interesuje i pozicija i opozicija. Razlog tome vidim u činjenici da je prepoznata ogoljela borba za vlast, kako onih koji se za nju bore, tako i onih koji se bore da opstanu na vlasti – zaključuje Vuković.
Specifičan povod
Sociolog Ivan Šijaković, takođe, ne vjeruje da je moguće organizovati veliki narodni protest koji bi trajao u kontinuitetu.
– Objektivno, običnom čovjeku u Republici Srpskoj je dosta svega i očigledno je da je nastupila neka vrsta zamora. Osim toga, narod je konsterniran i pacifikovan do te mjere da čak i da želi ne bi izašao na proteste jer su umreženi u neku vrstu zavisnosti. Nemaju ni slobode ni hrabrosti da ispolje neko svoje mišljenje – tvrdi Šijaković za Srpskainfo.
Dodaje da mišljenje o tome kako većina građana jedva čeka da ih neko povode u proteste dolazi prvenstveno od opozicionih političara, kao i pojedinih intelektualaca koji, polazeći sa svoje pozicije, misle da bi narod izašao na proteste, pa čak i na one koji bi trajali kontinuirano par mjeseci.
– Ja u to ne vjerujem, niti za to ima prostora. Za tako nešto treba specifičan povod. Takav povod postojao je, na primjer, u slučaju Dragičević, ali vidjeli ste da ni od toga nije bilo ništa. Kad sam prije nekoliko mjeseci razgovarao o tome s nekim ljudima otprilike svi su mi rekli da se ništa ne može postići, kako je tako je, da se mora trpiti… – kaže Šijaković.
Ističe da bi rješenje za apatiju koja trenutno vlada među većinom građana moglo biti zagovaranje meritokratije, odnosno da se konkursom biraju ljudi koji su najsposobniji u svojim oblastima.
– Recimo da se napravi aplikacija gdje bi svi građani iznosili svoje ideje, a konkursom se izabere 50-ak najboljih čiji bi prijedlozi išli u parlament. Za to se vrijedi boriti i zalagati. Borba za ono da sjaše Kurta kako bi uzjahao Murta, to već viđamo 30 godina i od toga, što bi rekli Moravci, nema ‘leba – kaže Šijaković.
Srpskainfo
