„AKO POSTOJI“ Može li opozicija okrenuti SLABOSTI VLADAJUĆE KOALICIJE u svoju korist

Red slaganja. Red neslaganja. I onda, kao šlag na tortu, raskol. Ovo je dobro poznat recept koga se opozicija u Srpskoj godinama drži.

Kada su, sada već davne, 2006. godine, Milorad Dodik i SNSD zasjeli na tron, opozicija u Srpskoj, uz povremene trzaje, i nije imala neke veće šanse da postane vlast.

Veliku priliku, koja je samo to i ostala, imali su 2014. godine, kada je Mladen Ivanić pobijedio Željku Cvijanović u trci za člana Predsjedništva BiH, a Ognjen Tadić, tadašnji kandidat za predsjednika Srpske, za “laku noć” izgubio od Dodika. Danas mu je savjetnik.

Dodiku je na proteklim opštim izborima hrabro na crtu stala Jelena Trivić, koja je, na prvu, čak i proglasila pobjedu, a na drugu izbornu krađu, čega se i danas drži.

Na nedavno održanim lokalnim izborima Trivićeva sa svojom strankom Narodni front nije zabilježila značajan uspjeh. Vidljiviji napredak nije ostvarila ni Lista “Za pravdu i red” Nebojše Vukanovića, dok su SDS i PDP, prema nekim kriterijumima, čak i nazadovali, osvojivši manje glasova nego na prošlim izborima.

Do promjene raspoloženja birača možda i dođe, ali do promjene raspoloženja u redovima opozicije, ako je suditi prema onome ko s kim hoće, odnosno neće, teško.

Opšti izori 2026, iako se na prvu čini, i nisu tako daleko.

“Nešto čega nema”

Pred opozicionarima se pojavila nova slamka spasa. Da li će se za nju uhvatiti? Naime,”najdugovječnija i najstabilnija koalicija na Balkanu”, kako je predsjednik SNSD Milorad Dodik znao opisati politički savez ove partije sa manjim političkim strankama u Srpskoj, pokazuje simptome nestabilnosti.

Dodik je samo dan nakon lokalnih izbora poručio da je jasno da vladajuća koalicija nije podržala Nikolu Šobota za gradonačelnika Banjaluke, već da su na terenu radili isključivo za svoje odborničke kandidate. Iako je tvrdio da se neće svetiti, obračun sa “neposlušnim” partnerima je, čini se, ubrzo počeo.

Na tapetu se, na samom početku, našao Demos. Prvo se, podsjetimo, pojavila informacija da dvoje poslanika iz ove partije prelaze u SNSD, a zatim i da predsjednik stranke, Nedeljko Čubrilović, ostaje bez ove funkcije, ali i bez one u Vladi Srpske. Ipak, (za) sada je Čubrilović sve to predstavio kao “nešto čega nema”.

Govorilo se i o tome da su sljedeći na tapetu Ujedinjena Srpska i NDP, ali je i to ostalo na nivou spekulacija.

Ipak, kako kaže ona stara – gdje ima dima, ima i vatre.

“Sitne upale”

Tako bi ovo stanje u vladajućoj koaliciji, prema riječima političkog analitičara Drage Vukovića, moglo da bude šansa za opoziciju, ali pod uslovom da ona postoji.

Probleme u vladajućoj koaliciji je okarakterisao kao “sitne upale”.

– Nisam sklon dramatizaciji stanja u vladajućoj koaliciji, iako definitivno ima nekih problema. Slučaj Demosa nije nešto što bi moglo da uzdrma vladajuću koaliciju, ali ako bi se to proširilo na Ujedinjenu Srpsku i još neke članice, to bi već bila kriza – kaže on.

Smatra da do toga, ipak, neće doći.

– Moja teza, koju odavno zastupam, jeste da je od loše vlasti za politiku štetnija loša opozicija. Mi, danas, zapravo nemamo klasičnu opoziciju, a posebno lidera te opozicije. Ako je to SDS, onda se treba zapitati je li to stranka republičkog značaja ili je već postala regionalna stranka koja je nevidljiva u Banjaluci, Doboju, Palama… Je li to PDP, koji bez Banjaluke, praktično ne postoji – navodi on.

Srpskainfo