Zapis o selu Zborište

Zapis o selu Zborište

Na oko 15 kilometara idući od Broda ka Derventi ukorijenilo se selo Zborište koje je i istoimena brodska mjesna zajednica. Zborište je naselje vrijednih domaćina, srdačnih i gostoprimivih ljudi sa bogatom prošlošću čiji korijeni sežu u prvu polovinu 18. vijeka kada počinje naseljavanje tog prostora.

Selo je odvajkada čuvalo običaje, predanja, njegovalo tradiciju, te bilo svojevrstan izvor i čuvar zdravog narodnog duha. Kroz vijekove se opiralo nedaćama . Međutim, pritisnuto iščašenim vremenom i “trendom” odlaska mladih u bijeli svijet, selo nestaje iz vidokruga upravo onih koji trebaju nositi budući život. To je realnost naših sela koju dijeli i Zborište.

Prema navodima predsjednika Savjeta MZ, Radoslava Jovanovića, u Zborištu je danas tek 290 žitelja, što je za 564 manje nego 1991.godine. Poređenja radi, 1981. selo je imalo 929 stanovnika, a po popisu iz 2013.godine – 401 mještanin. Na očitu demografsku eroziju ukazuje Jovanović i objašnjava da je znatan broj mladih napustio selo i otišao u Brod ili Derventu, ali i inostranstvo u potrazi za boljim životom i izvesnijom budućnošću.

-Nažalost, sve nas je manje. Konstantno i neumoljivo se smanjuje broj stanovnika. Ostaju stariji, a samo u zadnje četiri godine siromašniji smo za 35 stanovnika. Nakon posljednjeg rata obnovljeno je 200 kuća, ali su mnoge zaključane, zjape prazne. Da bi se ovome stalo u kraj preduslov je otvaranje radnih mjesta, da narod ima gdje raditi i ostavarivati egzistenciju-, kazuje Jovanović.

Prvu školu u Zborištu, na Čardaku, su izgradili mještani tadašnjeg Novosela 1885.godine. Radila je narednih pet godina. Današnja škola, u centru sela, sagrađenja nakon posljednjeg rata djeluje kao Područno odeljenje brodske OŠ „Sveti Sava“. O depopopulaciji svjedoči i učiteljica Jovanka Petković. Posljednje četiri godine je sama u zbornici.

-Iz godine u godinu sve je manje učenika. U jednoj smjeni sada su prvi, drugi i treći razred, ukupno pet učenika. Prije jedanaest godina sam počela ovdje raditi. Bilo je dvadesetak osnovaca. Škola je uslovna i dobro opremljena, ali na žalost imamo drastičan pad broja đaka. Ukoliko ne bude djece budućnost škole je neizvjesna-, konstatuje učiteljica Jovanka Petković.

ŠKOLA U ZBORIŠTU
No, nadaju se Zborištani svjetlijoj budućnosti. Predsjednik Savjeta MZ objašnjava da posjeduju solidnu infrastrukturu i objekte društvene namjenje.

-Imamo novu školu u čijem dvorištu je dječije igralište, terene za mali fudbal i košarku. Tu je o omladinski dom sa kancelarijom mjesne zajednice i salom za druženja i društvena okupljanja. Aktivan je i OFK “Zborište”, a za potrebe ovog sportskog kolektiva gradimo svlačionice sa pratećim sadržajima. Tu ima još posla. U centru sela je pravoslavna crkva i crkveni dom. U selu je i lovačka kuća. Aktivni su sportsko društvo “Zborište” i istoimeni omladinski fudbalski klub, mjesna organizacija boraca, sokolska četa i crkveni odbor, dok poljoprivredno udruženje sticajem okolnosti postoji samo na papiru-, navodi Radoslav Jovanović, predsjednik Savjeta MZ.

Naučile su vrijedne ruke ovih ljudi da se bore za bolju sutrašnjicu. Jovanović dodaje da je poljoprivreda temelj i osnovni izvor života za većinu domaćinstava.

-Najzastupljenije je ratarstvo, u manjem obimu voćarska proizvodnja. U stočarstvu dominira uzgoj svinja, zatim tov bikova, nešto ovčarstvo i kozarstvo, te proizvodnja brojlera. U selu je i farma koka nosilja, a nekolicina mještana se bavi plasteničkom proizvodnjom povrća i uzgojem cvijeća. Pčelarstvom se bavi 12 mještana i raspolažu sa oko 800 košnica. Imamo i manju pilanu gdje se, između ostalog, proizvode i košnice za pčele, kamenorezačku radnju, firmu za otkup sekundarnih sirovina, te nekoliko zanatlija, uglavnom bravara -, nastavlja on.

U užem centru sela smješteni su crkva, škola, omladinski dom, te prodavnica i lokalni kafić. Vjeruju Zborištani u bolje sutra. Uzdaju se u svoj rad, ali očekuju i podršku. Jovanović kazuje da imaju potrebu za mnogo čim.

-Među prioritetima su završetak radova na Omladinskom domu i svlačionicama fudbalskog kluba, sanacija kanalske mreže, odnova tri mosta na Obodnom kanalu srušena u prošlom ratu, kao i asfaltiranje nekoliko sokaka. Pored toga, mještani su izrazili interes za poboljšanjem telekomunikacionog signala, ali do danas nismo izdejstvovali postavljanje optičkog kabla-, sumira Jovanović.

OMLADINSKI DOM

U sastavu sportskog društva „Zborište“ gotovo 65 godina je i istoimeni omladinski fudbalski klub. Nakon decenije prekida, rad kluba je obnovljen 2010.godine. Ovaj sportski kolektiv danas je aktivan član Područnog fudbalskog saveza Doboj, grupa Doboj-Brod. Milenko Martić, jedan od predvodnika fudbalskog sporta i uopšte sportskog života u selu kazuje da su sportski objekti iznova građeni. Pamti kada je Brod imao 14 fudbalskih klubova. Sada ih je, kaže, samo četiri.

-U objekat kluba na grubo su uvedeni voda i struja. Čekamo nastavak radova i stavljanje klupskih prostorija u upotrebu. Imamo 26 registrovanih igrača i najmlađi smo tim u PFS za šta smo prošle godine dobili priznanje. Treći smo na prvenstvenoj tabeli. Postoji interes za bavljenje fudbalom, imamo svojih 12-13 momaka. Sedam je momentalno u ekipi, ostali su na montaži u NJemačkoj, Austriji drugdje. Niko nema dovoljno igrača iz vlastitog pogona pa ni mi, ali u saradnji sa komšijama uspjevamo. Sve su to mladi i obrazovani ljudi. Klub ima budućnost ako se mladima obezbjedi adekvatno zaposlenje. Bez toga, biće teško-, rezonuje dugogodišnji sportski aktivista.

 

FK ZBORIŠTE

Želite li pobjeći od stresa, gradske buke ili jednostavno provesti vrijeme u seoskoj idili, u objektima koji su spoj tradicionalnog i modernog, svakakao treba posjetiti zborištansku “Oazu mira” u vlasništvu Miroslava Marinkovića. Iako je tek od marta prošle godine u komercijalnoj upotrebi, izletište je ugostilo turiste iz svih krajeva BiH.

-Kada sam sa porodicom preselio na porodično seosko imanje javila se ideja za građenjem izletišta koje se može staviti u cjelogodišnju komercijalnu upotrebu. Posjetiocima su na raspolaganju kuća za odmor izgrađena od prirodnih materijala u kojoj dominiraju drvo i cigla, zatvoreni bazen, sauna. U početku su nas posjećivali gosti iz okolnih mjesta, kasnije iz cijele RS i BiH. Prepoznati smo na mapi mjesta za odmor i smatram da u budućnosti ima potencijala za razvoj-, govori Marinković.

Ljepotom ravnice, plodnim poljima, šumama i okolnim vodotokovima ovaj kraj je mamio ljude da ga naseljavaju. Vjekovima se selo gradilo i dograđivalo. Prema kazivanju hroničara Ostoje Marića, prvo pominjanje Zborišta seže u period vladavine kralja Stefana Dragutina Nemanjića, za čije je vladavine građen manastir Detlak (1282-1303). No, to pominjanje Zborišta, objašnjava on, se ne može vezati za današnje ime sela.

-U darovnici – Detlačkoj hrisovulji, prema predanju prote Novaka Petrovića, spominje se Zborište ali kao vojno okupljališta srpskih vitezova, najsjevernije prema Ugarima. Do naseljavanja dolazi u prvoj polovini 18. vijeka, nakon Požarevačkog mira 1718. godine. Prema predanju, na ovo područje prva stiže neka Jovana iz Crne Gore sa osmoro djece iz čijeg imena je za turskog vakta proizašlo prezime Jovanović. Tokom 1722.godine Zborište naseljavaju uskoci, pogranični vojnici sa zadatkom čuvanja granice razgraničenja Turske i Austrije u to vrijeme. Prema predanju Kruškonjića, koji su došli nešto kasnije, ovdje zatiču Mariće, Nikoliće i Ružojčiće. Potom, iz Bosanskog Šamca, dolaze i Jerinići kojima Turci daju posjede i nazivaju ih kmetovskim posjedima Jerinića. To je vrijeme kada u Zborište dolazi i jedna porodica vlaških cigana-čergara koji su nakon velike epidemije kuge napustili ovaj kraj i više se nisu vraćali. Uvidjevši da se na ovom području nalaze pravoslavne porodice, 1832.godine Srpska pravoslavna crkva počinje voditi domovnik, a prema prepisu tog dokumenta iz 1901. u selu su bila 64 domaćinstva-, objašnjava Zborištanin Ostoja Marić koji je godine posvetio istraživanju istorije sela.

Marić dodaje da su mnogi događaji i ličnosti ostavili neizbrisiv trag tokom bivstvovanja sela. Ostaće upamćena anegdota o prvom sudaru dva automobila iz 1923.godine.

-Na cijelom sveveroistočnom dijelu BiH bila su samo dva automobila, Puh Krivaje iz Zavidovića i Opel brodske Rafinerije nafte. Sudarili su se na krivini u Zborištu pri punoj brzini od 30 kilometara na čas. Interesantno je da žandarmerijski narednik nije znako kako postupiti u tom slučaju, a u izvještaju je samo naveo: “4.8.1923. u Zborištu se sudarila dva auta”. Mnoge ličnosti su obilježile Zborište tokom postojanja. Iz Zborišta je istinski Solunski dobrovoljac Petar Stanković koji je poginuo u Dobrudži 1916.godine. Iz novijeg vremena treba se sjetiti Vojina Mujičića nekadašnjeg direktora Rafinerije nafte, njegovog rođaka Dušana Mujičića poznatog doktora koji živi u Beogradu, a čovjek bez kojeg Zborište ne bi bilo ovo što je danas je LJubo Kojić koji je stradao na Ozrenu u prošlom ratu. Taj čovjek je bio ljudska veličina koja je cijelog sebe davao selu i sumještanima. Nije dozvoljavao da omladinski dom bude prazan. Bio je pokretač svega!-, istakao je Marić.

Sa sjetom Marić nastavlja priču o prošlom vremenu kada su Zborištani mogli da se diče šarolikim i raskošnim društvenim životom.

-Bilo je mnogo omladinskih i sportskih sadržaja. Kulturno-umjetničko društvo čiji rad nije obnovljen, društvo za sportsku rekreaciju u čijem sastavu je bilo više sekcija, a folkloraši i sportisti, pored bezbroj nastupa na domaćoj, bili su prisutni i na međunarodnoj sceni i dočekivali inostrane goste. Do devedestih život je bio ispunjen da ga se jedva stizalo živjeti. Sve je nekako utihnulo. Nedostaje nam to!-, sa sjetom kazuje Marić priređivač obimne monografije sela, koja bi uskoro trebalo da ugleda svjetlo dana.

Nadaju se Zborištani manje teretnijoj sutrašnjici i obuzdavanju demografskog brodoloma. Vjeruju da će selo biti brojnije mladim porodicama, domaćinima koji ne mogu zamisliti dan bez pradjedovskog ognjišta, seoske dnevne užurbanosti, noćne tišine, slava i svetkovina, mirisa ravničarske pitomine, bez punih ambara i torova i komšijskih razgovora u smiraj dana.

D.I.

 

CATEGORIES
Share This