TREBINJE: Promocija monografije ”Milena Dravić ili ključ snova” – Emotivno sjećanje na istinsku filmsku divu!

TREBINJE: Promocija monografije ”Milena Dravić ili ključ snova” – Emotivno sjećanje na istinsku filmsku divu!

Sinoć je u Narodnoj biblioteci u Trebinju održana promocija monografije ”Milena Dravić ili ključ snova” koju je priredila Anita Panić. Bila je to lijepa prilika da se prisjetimo velike Milene Dravić i njenog života kroz koji je publiku nadahnuto, sa dosta emocija, vodila autorka monografije, Anita Panić. Milena i njen Gaga su istinski velikani domaćeg, ali i evropskog glumišta, nevjerovatno skromni, beskrajno šarmantni i vanserijski talentovani. Knjiga je ovo o Mileni Dravić, ali i o njenim kolegama, prijateljima, saradnicima i svim onim koje je Milena Dravić za života poželjela da se nađu u knjizi o njoj. Neki Milenini prijatelji, u godinama i na izmaku snage, nisu mogli uzeti učešće u ovom vrijednom izdanju, a autorka Anita Panić ističe da je, uslijed kašnjenja štampanja knjige, strijepila da li će Milena, koja je već bila teško bolesna, uspjeti vidjeti jedinu knjigu koja je napisana o njoj. Milena je dočekala izlazak knjige i štampe, nedugo zatim je prebačena u bolnicu, da bi se uskoro preselila na drugi svijet, svijet u kojem je, nema sumnje, čekao njen Gaga, sa onim šeretskim osmijehom mangupa sa Krsta. Prisutni su se prisjetili nekih od uloga Milene Dravić, a Anita Panić je nesebično podijelila svoje utiske druženja sa Milenom, dok je pripremala knjigu i posjetiocima promocije sa dosta poštovanja i emocije otkrila poznate i manje poznate crtice iz života Milene Dravić.

Pred kamere je prvi put stala u Trebinju, davne 1958. godine u filmu ”Vrata ostaju otvorena” reditelja Františeka Čapa. U toku snimanja ovog filma postala je punoljetna, a Trebinje je ostalo u njenom srcu i rado mu se vraćala. Prva je dobitnica nagrade ”Zlatni platan” koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos euromediteranskoj kinematografiji. Te 2014. godine Milena nije mogla sakriti oduševljenje da je nagrađena u Trebinju i da je prvi dobitnik nagrade ”Zlatni platan”.

“Vaši aplauzi, pozdravi i lijepe riječi mnogo mi znače. Vraćam se u Beograd i nosim ovu nagradu koja će stajati pored ‘Zlatnog Davida’, kanske i venecijanske nagrade, ‘Zlatne arene’, ‘Carice Teodore’ i svih onih priznanja koje sam do sada dobila”. – rekla je Milena tada.

Glumila je u brojnim filmovima, a ostaće upamćena kao jedina glumica sa ovih prostora koja je nagrađena na Kanskom festivalu, za ulogu u filmu ”Poseban tretman” Gorana Paskaljevića. Sarađivala je sa mnogim zvijezdama jugoslovenskog i svjetskog filma i baš svimaje ostala u jako lijepom sjećanju.

Ideja za pisanje monografije o Mileni Dravić rodila se 2016. godine, kada je Anita Panić predložila uredniku izdavačke djelatnosti pri Filmskom centru Srbije da se upriliči knjiga o velikanu jugoslovenskog  i evropskog filma. Monografija izlati u avgustu prošle godine, a Milena Dravić je svega dvije sedmice nakon izlaska knjige preminula. Anita Panić je strijepila, uslijed kašnjenja štampe, da li će Milena dočekati izlazak knjige, a kamen sa srca joj je pao kada je Milenin brat Rade, dugogodišnji prijatelj i saradnik autorke monografije, rekao:

”Ne brini, Milena je videla knjigu.”

Anita Panić je sinoć u Narodnoj biblioteci Trebinje o Mileni Dravić govorila sa velikim poštovanjem ,biranim riječima i sa puno emocija. Neke manje poznate crtice iz Mileninog i Gaginog života samo potvrđuju da se radilo o izuzetnim ljudima. Skromni kakvi su bili, nikada nisu željeli da se ističu u bilo kojem smislu. Anita je govorila i o, kako je nazvala, ”tajnom životu Milene i Gage”, o njihovom značajnom humanitarnom radu i djelovanju, o kojem nikada nisu govorili.

U razgovorima sa Milenom Dravić, Anita je naučila mnogo toga, pripremajuću knjigu saznala je mnoge malo poznate detalje iz njenog života. Milenina želja je bila da učešće u knjizi uzmu njene kolege sa prostora Jugoslavije, a sada regiona, jer sebe je prije svega smatrala jugoslovenskom glumicom. Mnoge kolege Milene Dravić su rado prihvatile poziv da podijele svoje sjećanje na Milenu, a neki, već u starosti i bolesni (Ljubiša Samardžić, Radko Polič, Mustafa Nadarević…) uprkos velikoj želji, nisu imali snage da se pronađu u ovom vrijednom dokumentu, svjedoku jedne ogromne filmske epohe.

Uz brojne anegdote, koje su se našle u monografiji. a koje je Anita Panić podijelila sa sinoćnjom publikom, te kroz inserte iz filmova u kojima je Milena maestralno tumačila razne tipove i likove, lijepa noć u Narodnoj biblioteci je završena uz obilje sjetnih pogleda i buru emocija.

Imala je poseban odnos prema kolegama, nerijetko je poklanjala nešto svoje kao uspomenu na prijateljstvo, rado je dijelila savjete mlađim kolegama, pomagala je i svojom skromnošću zapravo potvrđivala da se radi o istinskoj filmskoj divi. Nakon smrti njenog Dragana, pozvala je velikog prijatelja Radeta Šerbedžiju i rekla mu da ima poklon za njega. Dragan Nikolić, veliki ljubitelj rijeke, imao je brodić koji je poslije njegove smrti Milena poklonila Šerbedžiji, kako bi Gagin brod i dalje plovio. Mira Furlan je u tekstu o Mileni Dravić, koji se nalazi u dvojezičnoj (srpsko-engleskoj) monografiji ”Milena Dravić ili ključ snova”, podijelila jedan detalj koji mnogo govori o Mileni, ali i Gagi Nikoliću. Uslijed ratnog vihora devedesetih godina prošlog vijeka, Mira Furlan je bila prinuđena da napusti Jugoslaviju. Ona svjedoči da skoro niko od kolega nije je pozvao da se pozdrave, a jedan dan je primila telefonski poziv od Milene i Dragana. Pozvali su je kod njih u Beograd da se pozdrave. Došavši, u izuzetno prijatnom ambijentu, Milena je Miri Furlan predala jedan papir, rekavši joj: Miro, ovo su moji američki kontakti, sve su to dobri ljudi, nazovi ih, pomoći će ti.

Milena je dočekala knjigu o sebi, nedugo potom je preminula, a prvi kontakt sa Anitom Panić, kada se krenulo u realizaciju ovog kapitalnog djela, počeo je Mileninom konstatacijom da ona i njen Dragan nikada nisu ništa tražili ni dobili od države, da su sve stekli sami, skromno konstatujući:

”Znate,Anita, eto… Za tolike godine rada nemam nijednu knjigu o svom radu.”

Velika Milena Dravić eto ima jednu, i to kakvu knjigu o sebi, a malo je reći da je zaslužila. Anita Panić je vrijedno radila i donijela jednu vrijednu zbirku tekstova o Mileni Dravić, sa kompletnom biografijom (koja je, kako autorka tvrdi, potpuno istinita, s obzirom da su medijima cirkulisale neki netačni biografski navodi), knjigu za buduće generacije, za generacije koje dolaze za nama i koji se neće sjećati vremena kada je jugoslovenska kinematografija bila rame uz rame sa brojnim svjetskim, a Milena Dravić bila skromna boginja, jedan od njenih najboljh izdanaka. Dragan Nikolić, mangup sa Krsta, sada je, nema sumnje, obraz uz obraz, sa svojom ”devojčicom sa Dorćola”…

(Moja Hercegovina)

CATEGORIES
Share This