Na mjestu nekad kultne mesnice “Stočar” danas je ruglo i smetljište, a Banjalučani jedu meso iz Holandije i Njemačke, naravno, ako imaju para za takav luksuz.
U Ulici Nikole Tesle, u strogom centru grada, preko puta Stare autobuske stanice, do nedavno je još opstajao devastirani kiosk, u kojem je nekad stanovala jedna od mnogih mesnica “Stočara”.
Sada je i to srušeno, ostali su samo stubovi i pod stubovima gomile smeća i nekoliko gajbi, koje će nostalgičare podsjetiti da se u “Stočaru” mogao kupiti i alkohol, uključujući i popularne “unučiće” i, naravno, pivo, koje su dokoni likovi cirkali “na licu mjesta”.
Jedno vrijeme je tu, uz mesnicu, bio i bife i roštiljnica sa vrlo dobrim, a jeftinim domaćim ćevapima, u ambijentu koji je već mirisao na propast.
Zlatno doba “Stočara” je bilo ono predratno. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka Banjaluka nije imala samo gigante, poput “Čajaveca“, “Jelšingrada” i “Incela“, nego i moćnu “laku industriju”.
Banjalučani su nosili odjeću “made in” Banjaluka, proizvedenu u “Trudbeniku“, koji će se kasnije zvati “Blik“, iliti Banjalučka industrija konfekcije. Pili su mlijeko i jogurt iz Banjalučke mljekare i jeli meso i mesne prerađevine iz banjalučkog “Stočara”.
“Stočar” je imao mesnice širom grada i u okolnim mjestima. Mnogi su Banjalučani i Banjalučanke u tim “državnim” mesnicama imali svog mesara, koji bi im ostavio najbolje parče, dok se ne vrate s posla, ili bi ima diskretno došapnuo: “komšija, nemojte, nije to za vas”.
– Jeste, bilo je i toga, ali rijetko. Sve što se proizvede istog bi dana bilo prodato – priča jedna starija Banjalučanka, koja je “u ona vremena” redovno pazarila baš u mesnici preko puta Stare autobuske.
Da li zbog dobrih mesara, ili zbog odlične pozicije, tek u ovu su mesnicu dolazile i mušterije iz drugih dijelova grada.
Šta je “Stočar” nekad bio i koliko je značio Banjalučanima, podsjetili su se, prije 2 godine, i posjetioci Fejsbuk stranice “Stara Banjaluka“. Objava “Bio jednom jedan Stočar” pokupila je na stotine lajkova.
– Najbolje hrenovke, malo dimljene, a tek jeger…I pašteta u crijevu, mirisala na kilometar… Uvijek friško meso, ekstra kvaliteta… Nekad je bilo svega, sad samo zgradurine – neki su od komentara na ovu objavu.
Da li će na mjestu sadašnje ruševine i smetljišta u centru grada, koliko sutra, nići još jedna “zgradurina”, fensi kafić, ili prostorije neke političke partije? Vidjećemo.
“Stočar” sigurno neće vaskrsnuti, mada na veb stranici Banjalučke berze stoji da “proizvodno-trgovačko akcionarsko društvo Stočar”, formalno, još uvijek postoji i da se bavi “preradom i konzervisanjem mesa”.
Ali, to meso Banjalučani odavno ne vidješe, a “Stočareve” mesnice, sve redom na atraktivnim lokacijama, odavno su rasprodate.
Srpskainfo
