Rogatičanka Milijana Čarkić – žena heroj iz sjenke

Rogatičanka Milijana Čarkić – žena heroj iz sjenke

Međunarodni dan žena prilika je da se nešto više kaže i o običnoj ženi, supruzi, majci, odnosno onom, kako se često tvrdi, glavnom stubu na kome stoje kuća i porodica.

U samom vrhu takvih u Rogatici je Milijana Čarkić (35), koja je, brinući o svom teško bolesnom suprugu Stojanu (44), preko svoje glave i slabašnih ženskih pleća u posljednjih sedam godina preturila mnogo toga što ne dožive ni duplo starije od nje.

Ja i moj Stole, kako Milijana tepa suprugu, uzeli smo se 13. juna 2002. godine. On je imao 26, a ja tek ušla u 18-u godinu i sve je, kaže, pošlo kako se samo poželjeti moglo.

– Kćerku Martu dobili smo 18. februara 2005. i tako u slozi i ljubavi do 10. januara 2013, kada se Stojan razbolio. Tog, za našu porodicu nezaboravno teškog dana, iznenada, kao grom iz vedra neba, šetajući ulicama naše Rogatice, moj Stojan iz čista mira je pao – priča Milijana.

U besvjesnom stanju prevezen je u rogatički Dom zdravlja, a odatle hitno u Bolnicu u Foči. Iz Foče je, prisjeća se, još hitnije stigao u Klinički centar na Koševu u Sarajevu. Prvi pregled i dijagnoza – težak moždani udar, koji se u međuvremenu još jednom ponovio.

– Moj Stole u dubokoj komi, sa samo povremenim buđenjem, ostao je u Sarajevu blizu pet mjeseci, uz tri operacije na glavi, zbog kojih mu je odstranjena gotovo polovina čeone kosti i dio tjemena, koji su kasnije “zakrpljeni” plastikom – kaže Milijana.

Do dolaska kući operisan je još četiri puta, od čega dva puta kako bi se  saniralo 12 rana koje su došle kao posljedica dugotrajnog bolničkog ležanja, jedna zbog pucanja žuči i jedna na kuku.

– Ova posljednja došla je zbog lošeg tretmana u jednoj od bolnica u Srpskoj, u koju je moj Stojan vraćen sa Koševa i bio otpisan, a ja proglašavana ludom ženom jer se nisam mirila sa pričom da je moj suprug beznadežan slučaj i da mu u tridesetim godinama nema lijeka – kaže ona.

Za taj lijek borila se na razne načine. Kako ističe, molila je Boga i ljude, kumila, svađala se, plakala, vikala, išla od nemila do nedraga, ponižavala i njega i sebe.

– Uz Božiju pomoć i veliku podršku Stojanove i moje porodice i brojnih znanih i neznanih prijatelja, posebno iz Rogatice, uključujući i zaposlene u Domu zdravlja “Dr Zoran Mitrović”, moj domaćin i velika ljubav, moj Stole, već mjesecima je kod kuće – priča Milijana.

Iako su još prisutne posljedice teške bolesti, Milijana je srećna što je među njima. Iako je u invalidskim kolicima, najvažnije je, veli, da je ostao vedar i optimistički raspoložen.

– Piše čak i pjesme, čiji je jedan dio ušao i u zbirku koja je pod naslovom “Kroz pjesme sam Bogu molbe slao, to je dokaz da sam postojao” nedavno objavljena i pred velikim brojem sugrađana promovisana u našoj Rogatici – ponosno priča Milijana.

Govoreći o Stojanovoj knjizi, Milijana nešto i prećuta. Znatan dio svojih pjesama Stojan je upravo posvetio ljubavi svoje supruge koja ga nikad nije napustila, njenoj žrtvi i upornosti da se on vrati kući.

Inače, dok je bio zdrav, Stojan je bio kršan momak, uzoran suprug i brižan otac, sin i brat. Sa 16 godina priključio se Vojsci Republike Srpske na samom početku rata.

Vojnu uniformu, po naredbi pretpostavljenih, skinuo je početkom juna 1996. i kao demobilisani borac druge kategorije nastavio prije rata započeto srednjoškolsko obrazovanja.

U Srednjoškolskom centru u Rogatici stekao je kvalifikaciju konobara, ali ga je put odveo u druge vode – drvnu industriju “Drvolik”, gdje je radio više od pet godina. A onda odlazi u “pečalbu” u Soči, u Rusiju, gdje je kao građevinac dvije i po godine gradio objekte za potrebe zimske Olimpijade.

Kući, na zimski odmor, došao je 24. decembra 2012, a teška bolest stigla ga je petnaestak dana kasnije. Njegova ljepša polovina Milijana trgovac je po obrazovanju.

Prateći u stopu liječenje supruga u više bolnica, prekvalifikacijom se osposobila za njegovatelja starih i nemoćnih lica.

Znanje i ljubav novog zanimanja, uz to što svakodnevno bdije nad suprugom Stojanom, prenosi i na štićenike Doma za starija lica “Sunce” u Rogatici, gdje radi oko godinu i po.

Direktor “Sunca” Radomir Ćućula reče da bi svaka kuća ovog tipa poželjela da ima radnika kakva je Milijana.

Jedna od pjesama koje je Stojan posvetio Milijani

Molitva za nju

Ti deliš sa mnom dobro i zlo, ne znam odakle ti više snaga, da izdržiš to.
Ne trebaš meni samo dan il’ dva, za ceo život, Milijana želim te ja!
U najtežim trenucima si sa mnom, i znam radi toga, da si suprugo, meni pravi dar od Boga.
Molim Te za moju dragu, daj joj Bože zdravlje, sreću i snagu!
Obasjaj je Bože dragi, i srećom i svetlošću, i do sad je izdržala samo Tvojom svetom voljom i milošću, imala je velikih iskušenja, al’ uz mene je ostala na tome Ti dragi Bože hvala!
Da je uvijek zdrava i vesela, upiši joj Bože, sve u dobra djela, ponizni te moli sluga. Svojom blagom milošću pomiluj moga najboljeg druga!

(Glas Sroske)

CATEGORIES
Share This

COMMENTS