Sve ove projekte, uz milozvučna obećanja, prati i totalna netrasparentnost, kao i prepucavanja gradonačelnika Draška Stanivukovića s jedne, i SNSD-ove većine u gradskoj Skupštini, odnosno u vlasti na republičkom nivou, s druge strane.
Most u Česmi
Poslije 12 godina čekanja i 5 godina nakon početka radova, most u Česmi je konačno završen i pušten u saobraćaj. Svečano otvaranje je praćeno nadgovrnjavanjem Draška Stanivukovića i SNSD-ovaca na čelu sa Miloradom Dodikom, koji su se grabili za zasluge.
Ispostavilo se, međutim, da je most, još iste večeri, utonuo u mrak, jer u stvari nije završen: na mostu nema ulične rasvjete. Zbog toga postoji opravdana sumnja da je most pušten u rad bez upotrebne dozvole.
Most u Docu
Kakav most, u Docu nema mosta! Mosta nema, ali ima priče o mostu, a ta priča traje još od novembra 2020. godine. I po toj priči se “kotrljaju” silni milioni: što od kredita, što iz budžetskih stavki.
U SNSD su izračunali da je za famozni most do sada “prikupljeno” 14 miliona, a da nisu potrošena ni 3 miliona KM.
Predsjednik Skupštine Grada Ljubo Ninković (SNSD) je ranije izjavio da je dio novca od kredita za most u Docu dat za izgradnju kružnog toka kod “Ekvatora”, odnosno kod tvrđave Kastel.
Kružni tok i u njemu Tvrtko
Ustvari, ono što je Ninković izjavio i nije neko otkriće. Zna se, odavno, da je novac od mosta, za koji još nije završen ni projekat, dat za kružni tok, koji je izgrađen bez regulacionog plana i bez građevinske dozvole.
Ako to neko smetne s uma, podsjeti ga neka od paradoksalnih tačaka dnevnog reda na Skupštini grada, na kojoj se od odbornika traži da legalizuju “faktičko stanje”.
O tome se na svom Fejsbuk profilu oglasila i odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić. Podsjetila je da se kružni tok “računa” kao “parterno uređenje mosta u Docu”.
Dakle, imamo nelegalni kružni tok, koji je dio nepostojećeg mosta, i u tom kružnom toku je “zarobljen” kralj Tvrtko Kotromanić. Tako se u Banjaluci odaje počast i poštuje istorija.
Kad smo već kod poštovanja istorije, evo još jednog detalja: kružni tok, odnosno park u njegovom središtu, izgrađen je na arheološkom nalazištu sa artefaktima koji datiraju, vjerovatno, još iz srednjeg vijeka.
Palas: velelepni hotel ili rupa
Velelepno zdanje, visoko 100 metara, sa 25 spratova i restoranom koji će “lebdjeti” nad starom gradskim hotelom – tako je, pompezno, najavljena izgradnja novog hotela Palas na Trgu Krajine.
– Biće to najveći i najljepši hotel u Banjaluci – rekao je gradonačelnik Draško Stanivuković povodom početka izgradnje, u oktobru 2024.
– Biće to skalamerija koja će naružiti grad – odgovarali su brojni građani.
Od tada pa do dana današnjeg nije se ostvarilo ni jedno od navedenih predviđanja, a kad će ne zna se. Jer, izgradnja Palasa nije daleko odmakla. Umjesto veličanstvenog hotela na Trgu i dan danas zjapi ogromna rupa, koja je, tek nakon pritiska javnosti, bar ograđena kako dolikuje.
Hotel Palas gradi privatna firma, ali Stanivuković često koristi priliku da se zakiti tim dostignućem.
Ipak, gradska vlast je itekako zaslužna za sve: Draškov PDP i SNSD-ova skupštinska većina su složno prekrojili regulacioni plan prema potrebama investitora i tako – otvorili Pandorinu kutiju.
Nakon velelepnog hotela sa 25 spratova, neboderi su u regulacionim planovima nicali kao gljive poslije kiše.
Posebna priča je vlasništvo nad zemljištem na kojem se hotel gradi. Naime, to je bila vakufska zemlja u vlasništvu Islamske zajednice, koje je i izgradila stari Palas. Poslije Drugog svjetskog rata su i zemljište i hotel nacionalizovani. Već odavno je iz IZ najavljeno da će u procesu restitucije tražiti da im se sve to vrati.
Teniski kompleks: Banjaluka kao Katar
“Samo Republika Srpska i Katar su toliko bogati da mogu graditi čitave sportske komplekse za jednokratnu upotrebu“, napisao je 2023. godine, nakon teniskog turnira “Srpska open”, jedan šaljivdžija – vizionar.
O Teniskom kompleksu izgrađenom uoči ovog turnira, zdanju koje godinama trune i propada, napisano je na stotine tekstova. I još uvijek se mnogo toga – ne zna!
Koliko je taj poduhvat koštao? Ne zna se pouzdano, ali se računa da je u pitanju oko 55 miliona KM, od čega je Banjaluka platila 15 miliona, plus izgradila pristupne puteve, dala zemljište i uredila dio Parka Mladen Stojanović.
Nakon završetka “Srpska opena”, ATP turnira koji se dogodio jednom i nikad više, sportska dvorana i cijeli kompleks su prepušteni propadanju.
Javnost nikad nije saznala koliko je sve to zaista koštalo, niti ko upravlja kompleksom.
Ostala je priča da je Teniski kompleks simbol “simbioze”, kako su u SNSD nazvali pripitomljavanje gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, političara koji se, podsjećamo, proslavio kao “dječko koji je pobijedio Dodika”.
Ko je koga na kraju pobijedio, čuće se, ali je jasno ko je gubitnik: to su građani koji su, bilo da se grabilo iz repubičke ili iz gradske kase, sve to masno platili.
Srpskainfo
