Sve uspomene Đoka Stanića Meksikanca iz Čajniča

Sve uspomene Đoka Stanića Meksikanca iz Čajniča

Zovu ga Đoko Meksikanac. Ili Meksikanac iz Čajniča. Riječ je o Đoku Staniću, 86 starcu koji iz sebe ima buran i uspješan život i sanduk pun uspomena.

Đoko je po zanimanju automehaničar, svaka majstorija mu ide od ruke, kažu njegovi sugrađani.

„Vozačku dozvolu sam produžio ove godine, dali su mi „fore“ u policiji da vozim još tri godine, sad zasad. Naradio sam se svega i svačega u životu. Vozački ispit sam položio 1957. Navozao sam se, vala. Bio sam i 17 godina autoprevoznik sa kamionom „Fap“ 13, osam tona nosivosti,“ kaže Stanić preturajući po starim fotografijama među kojima se ističe i ona sa njegovom mašinom i natpisom na vratima „Đoko Stanić, autoprevoznik, Čajniče.“

Nije ni čudo što je Đoko izabrao automehaničarski zanat kao profesiju. Jer njegov je otac imao automobil krajem dvadesetih godina 20 vijeka.

„Moj otac je putnički automobil posjedovao još 1928.godine. Imao je i svog šofera, vozača a za volan je često sjedao i njegov rođeni brat. Pričali su da je u taj auto moglo da sjedne 18 duša, kao da je kombi. Na točkovima su bili drveni nosači na felgama, što bi se danas reklo. Bio je jedan od prvih automobila u tadašnjem sreskom mjestu Čajniču.  Otac je bio po zanimanju mesar”, priča Stanić.

Starac iz Čajniča i sam posjeduje automobil koji je jedan od rijetkih oldtajmera na ovim prostorima.

“Vlasnik sam „folksvagena“ proizvedenog 1970 godine. Platio sam ga tada dva miliona i četiri stotine hiljada dinara. Za te pare sam mogao da nabavim dva tadašnja „tristaća“ . Taj automobil je prešao samo 29.000 kilometara, na njemu su još  originalne plombe. U to vrijeme svi putevi u okolnim gradovima, pa i u Čajniču, su bili makadamski osim što je od Goražda do Vitkovića na cesti bila postavljena kocka”, prisjeća se Stanić.

Кomšije i prijatelji ovog Čajničanina pričaju da je njegova automehaničarska radnja i dalje kao apoteka a u istom stanju je doskora bio i njegov automobil.

Nažalost, garaža u kojoj je Stanić čuvao stari automobil se od snijega provalila i oštetila mu krov tako da ga nismo mogli snimiti.

“Trebalo bi da se ispegla krov na „folsvagenu“ a ostalo je ispravno. Dolaze mi često ljubitelji oldtajmera da ga kupe, cijenio sam ga 5.000 evra, ne znam šta da radim, teško mi se od njega rastati”, žali se bivši vozač, automehaničar, prevoznik …

A zašto su ovog čovjeka još u mladosti prozvali Meksikanac?

“U vojsci, u sali za odmor jedan Italijan je pjevao meksikanske pjesme. Odjednom je zaboravio melodiju i ja sam kao iz topa nastavio pjesmu. On se začudio i rekao mi da treba da iskoristim talenat i da pjevam i kad izađem iz vojske”, kaže Stanić.

Čovjek iz grada podno planine Cicelj  je postao kasnije poznat po pjevanju meksikanskih pjesama na srpskom jeziku što je u njegovo vrijeme bilo moderno.

Tada je dobio i nadimak Meksikanac.

Od prijatelja iz Amerike je dobio na poklon  i originalan ukrašen meksički sombrero kojim se ponosi i fotografiše kad mu dođu novinari.

Danas ne može da pjeva, ali prebira po žicama uspomena i priča prijateljima kako je to nekad lijepo vrijeme bilo.

(BN Foto; BN/Ustupljene fotografije)

CATEGORIES
Share This