Čajniče: Dan za sjećanje

Čajniče: Dan za sjećanje

Danas je u Čajniču bilo svečano. Ali to je bila ona vrsta svete mukle svečanosti, kad sve zamukne i sjećanja navru. Sjećanja na mrtve i stradale. Borci. Žene. Djeca. Smrt ih je uzimala sve. Zlo u obliku komšija bivših poznanika, bivših ljudi, došlo je po njih.

14.2. 1993. – dan koji će vječno trajati kao simbol zla i simbol da danas svijet ne gleda na sve mrtve i žrtve isto. Srpske nekako uvijek vrijede manje. Za taj zločin nikad niko nije odgovarao. I pored brojnih dokaza, svjedoka. Nije dovoljno. Krv mrtvih vapi za pravdom, ali nikoga nije briga. Sem nas Čajničana.


Mračna sudbina koju je to zlo planiralo za Čajniče izbjegnuta je zahvaljujući hrabrim ljudima, pojedinicima, ali i Čajničkoj brigadi. Navešćemo samo jedan primjer. Krsto Tanasković. Danas pokojni Krsto je tog jutra spasio selo Staronići, a možda i Čajniče. Položaj toga sela je takav da ako ga zauzmete imate kontrolu puta ka Crnoj Gori i strateški idealan položaj da napadnete sam grad. I to bi bila vrsta napada koji se ne može braniti.
Krsto je volio rano da ustaje. Pio je kafu i slučajni pogled kroz prozor je bio dovoljan da brzo djeluje. Primjetio je diverzante tzv ARBiH kako zauzimaju položaje oko njegovog zaseoka Dolina u Staronićima. Zgrabio je pušku i oduzeo im efekat iznenađenja. Zapucao je prvi. Bukvalno je pucao sa kućnog praga. To je napadače iznenadilo. Ali Staronići su bili upozoreni. I krenula je bitka u svim dijelovima toga brodskog sela. Otpor je šokirao napadače. Ubrzo je stiglo vojno pojačanje iz Čajniča. Napadači nisu imali kuraža baš da se bore protiv vojnih jedinica. Draže su im bili žene, djeca i seljaci koji spavaju.

Krsto je živio i umro kao običan čovjek, a bio je heroj. Mi Srbi heroje često zaboravimo ili ne prepoznamo.
Ko više nije ni bitno. Bitno je bar da ih se danas sjećamo, ako ništa drugo.

Bilo je svečano danas u Čajniču. Ali ona tužna svečanost, kakve bismo voljeli nikad da ne slavimo.
Momir Tošić ispred Boračke organizacije Čajniče kaže:


“Danas smo svečano obilježili dan naše Čajničke brigade kako bi, prije svega, odali pomen i priznanje našim poginulim saborcima i ratnim vojnim invalidima, koji su dali najvrednije što su imali, svoje živote i dijelove tijela, koje ugradiše u temelje Republike Srpske.
Svi zajededno imamo obavezu da na ovakav način obilježavamo ovaj dan kao i sve druge važne dane i datume u istoriji očuvanja našeg naroda i stvaranja Republike Srpske kako bi našim mlađim generacijama prenijeli poruku koja je vrijednost otadžbine, ali i života. Da ne shvataju olako ovo što imamo.”

ISTOK

CATEGORIES
Share This

COMMENTS