Bilećani o deponiji bez ekološke dozvole – “Nama je više prešlo pro glave”

Bilećka deponija, koja godinama radi bez ekološke dozvole, ugrožava život mještanima okolnih sela, ali i ekosistem toga kraja. Zato su se već odavno oni udružili u borbi za opstanak u svojim domovima, koji je gotovo nemoguć u blizini ove ekološke bombe.

Jedino u potunosti prihvatljivo rješenje za njih je zatvaranje deponije i njeno izmještanje. No, sudeći po dosadašnjim najavama, takvo nešto trenutno je gotovo neizvodljivo. Još jedna u nizu žalbi nadležnoj inspekciji mogla bi polučiti samo nekoliko mjera koje bi popravile trenutno stanje. Za nešto više – novca nema, a nema ni konsenzusa o tome gdje bi mogla biti lokacija nove deponije.

Sa glavnog puta do bilećke deponije vodi oronuli uski asfalt. Da ne idete u mjesto za uživanje u prirodi, shvatićete već na prvih 500 metara. Smeće je pored puta, zakačeno za šiblje ili poslagano na manje gomile. Da je deponija blizu, koji kilometar iza najavljuje nesnosan nepijatan miris, pored koga je nemoguće disati.

Sve ovo godinama muči Mića Dželetovića iz sela Čapelica i njegove bliže i dalje komšije. Pokazuje rukom svoju kuću koja je udaljena nekoliko kilometara od deponije. No, kilometri nisu prepreka dimu koji zagađuje i mnogo dalje od naselja. Kaže da je izazov u ljetnim mjesecima izaći ispred kuće, a širenje veša je uzaludan posao, jer on ponovo mora na pranje.

„Od 365 dana u godini, ona najmanje 250 dana gori. Taj dim koji je neugodan i kancerogen stvara veliku smetnju mještanima ovih sela, zavisi sve koji vjetar duva. Ako je sjever, prekrije sve do vale Bilećkog jezera, pa i do brane Grančarevo, možda čak stiže i do Trebinja. Ako je jugo, ide ovamo prema Mirilovićima, Šobadinama i dalje, a nekada bude toliko gust da ugrožava magistralni put Bileća-Trebinje“, žali se Dželetović.

Deponija utiče na prirodu, ljude, ali stradaju i domaće životinje, koje mimo kontrole zalutaju na ovaj izvor zaraze. Ograde nema, a nema ni kamera, ni stražara. U takvim okolnostima sve je dozvoljeno.

Nekoliko krava koje su išle na ispašu, pa zalutale na deponiju su već otrovane i uginule.

„Svi ćemo se potrovati. Stanje sa deponijom nikada nije bilo gore. Nekad je bila ograđena, imala je kapiju, stražare i nekakvog reda. Smeće se sada dovozi bez kontrole. Ograda je potpuno pala, kapije su porušene, stražari su povučeni“, priča Direktu Mićo Dželetović.

„Dogone ovdje i leševe svinja uginulih od svinjske kuge“, ljutito dodaje i Srećko Kapor iz sela Mirilovići.

Nešto se mora mijenjati

Iako bi u potpunosti jedino bili zadovoljni da deponija nestane sa ovog mjesta, mještani su saglasni da se od nečega mora krenuti.

„Mi želimo njeno trajno zatvranje, zagrtanje i izmještanje na novu lokaciju koja će biti urađena po svim propisima. Do tad samo privremeno tražimo da se ova deponija dovede u normalno stanje – da se ogradi, da se zatrpa i da više ne gori. Da se postave video nadzori i vrate stražari. Mi ovo više ne možemo trpiti“, očajan je Dželetović.

Već su se obraćali inspekciji, načelnicima, tamošnjem komunalnom preduzeću. I ništa.

„Nadležni su nam uvijek sve pravdali nedostatkom novca i sve je ostalo bez rezultata. Mi im dajemo rok do proljeća, nešto moraju uraditi“, kaže Dželetović.

Njegov komšija Kapor kaže da nadležnima više ne daje nikakve rokove.

„Ne dajemo im više ni minut. Isto će nas čekati i dogodine. Neki dan je bager izgrnuo tone kostiju životinja koje su prije mnogo godinina uginule od svinjske kuge. Sve to raznose životinje. Naša borba traje 20 godina, ali zadnje tri-četiri je mnogo kritično“, navodi Kapor.

„Nama je više prešlo pro glave”, zaključuju mještani sela oko deponije.

Ni novčane kazne ne pomažu

Republički inspektor je u junu prošle godine utvrdio da deponija ne posjeduje ekološku dozvolu i da usljed samozapaljenja dolazi do stvaranje velikih količina dima i neugodnih mirisa. Tada su odgovornima izrečene i novčane kazne, naloženo da deponija pribavi ekološku dozvolu i zasipanjem odgovarajućim materijalom ugasi požar koji nastaje usljed zamozapaljenja.

„U ponovljenoj kontroli utvrđeno je da je subjekat izvršio mjeru zasipanja inertnim materijalom, međutim ekološka dozvola nije pribavljena. Jedinica lokalne samouprave nadležna je da preduzme potrebne mjere u cilju rješavanja pitanja zbrinjavanja otpada na svojoj teritoriji i rješavanja stanja u kojem se nalazi javno-komunalno preduzeće, a kako bi isto bilo u mogućnosti da obavlja svoju osnovnu djelatnost“, rekli su Direktu u inspektoratu.

Nema uslova za izmještanje deponije

Kako nezvanično saznajemo, do kraja mjeseca trebalo bi da stigne i nova predstavka republičkog ekološkog inspektora, ali ni ona neće nalagti zatvaranje deponije, već niz mjera koje bi trebalo da poprave staje na postojećoj.

Načelnik bilećkog Odjeljenja za privredu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Ognjen Kapor kaže da rješavanje problema deponije iziskuje ozbiljnu sumu novca, a Opština trenutno nema ni potencijalno novu lokaciju za deponiju. Zato će ići u sanaciju postojeće. Tenderska procedura je u pripremi.

„Mi smo trenutno u procesu ispunjavanja uslova  za pribavljanja ekološke dozvole. Mi ćemo zato da pokušamo da saniramo ovu postojeću da bude ekološki koliko-toliko prihvatljiva i da bude prihvatljiva za mještane i sve građane Bileće. Neophodno je dovesti tešku mehanizaciju da napravi prostor za lakšu manipulaciju kamiona koji dovoze smeće i za lakši istovar smeća, neophodno je ograditi deponiju da bismo spriječili ulazak divljih i domaćih životinja i nasuti je materijalom kako bismo spriječili samozapaljenje“, pojašnjava Kapor i moli građane za još malo strpljenja.

Direktorka “Komusa”, koji upravlja deponijom, Danijela Kapor danas nije odgovarala na naše telefonske pozive. Ovo preduzeće je u dugogodišnjim problemima, o čemu smo u više navrata izvještavali.

Direkt.portal