Želio je da se sva njegova djela spale, a danas je slavan
Franc Kafka, proslavljeni češki pisac, koji je pisao na njemačkom jeziku, preminuo je prije stotinu godina 3. juna 1924. godine.
Pisac globalnog ugleda, neka vrsta oličenja avangardnog autora, kako ga određuju, eksperimentalnog moderniste, za života je zapravo bio nepoznat. Rođen je jula 1883. u Pragu, tada Austrougarska, u porodici jevrejskog porijekla, srednjeg imovnog stanja.
U kući se govorilo njemački. Bio je najstariji od šestoro djece. Uobičajeno se navodi da je očeva autoritarnost imala bitnog uticaja na uobličavanje njegove strukture ličnosti. Studirao je pravo, uglavnom nevoljno, po očevoj želji.
Pohađao je pritom kurseve i iz germanistike, kao i istorije umjetnosti. Radio je u osiguravajućim društvima. Iako bez zanosa, ostvario je pristojnu karijeru na tom polju. Potom i u porodičnom preduzeću, fabrici azbesta. Literarnim radom bavio se u slobodno vrijeme, najviše noću.
Nesumnjivo je imao potrebu da piše, kako bi nekako izrazio ili prevazišao pritisak stvarnosti, kako ga je osjećao. Po svjedočenjima, pisanje je opisao kao neku vrstu molitve. Njegovo djelo „Proces“, ali i druga kao „Zamak“, slika su totalne otuđenosti malog čovjeka u svijetu bez empatije, svijetu brutalnosti, nedokučivosti, beznadežnosti.
Kafkijanska atmosfera
Odrednica „Kafkijanska atmosfera“ izrasla iz njegovog književnog djela globalno je prihvaćena, ne samo u domenu literature, nego daleko šire. Za života je objavio dvije zbirke kratkih priča „Razmatranje“ i „Seoski ljekar“, kao i pojedine pripovijetke u periodičnoj štampi. Posthumno su objavljena djela koja su ga proslavila „Proces“, „Zamak“, „Amerika“, „Umjetnik u gladovanju“.
Publikovao ih je Maks Brod, lični prijatelj, uprkos izričitoj Kafkinoj želji da budu uništena. Brod, koji ga je poznavao sa studija, opisao ga je kao povučenog, stidljivog, ćutljivog, ali i načitanog. Ako je vjerovati Maksu Brodu, Kafka je Platona čitao u starogrčkom originalu. Po istom izvoru bio je ophrvan mladalačkim strastima.
Bio je sklon jevrejskim tradicijama, sa kojima je odrastao. Sa druge strane imao je izvjesni otklon prema disciplini koju pripadnost te vrste podrazumijeva. Bio je takođe aktivan u lokalnom praškom jevrejskom pozorištu. Tokom boravka u Berlinu, ranih dvadesetih, pohađao je jevrejske studije, učio hebrejski.
Politički, izjašnjavao se kao sklon anarhističkim načelima, ili takođe idejama socijalizma. Porodične veze izvukle su ga od učešća u Prvom svjetskom ratu, pošto je navodno bio važan za ratnu privredu. Dijagnostifikovna mu je, međutim, tuberkuloza, 1917. godine.
Pošto mu se zdravstveno stanje pogoršalo marta 1924, vraća se u Češku iz Berlina, da bi se potom našao u sanatorijumu kraj Beča. U Kierlingu i umire 3. juna 1924. Imao je 40 godina. Sahranjen je u Pragu. Kafka je sve vrijeme pisao na njemačkom. Uostalom, maternji jezik mu je bio jidiš. Jedino su pisma Mileni Jesenskoj pisana na češkom. Pisao je veoma mnogo, a pored drugog, kao i neku vrstu terapije, ako ne literarna djela, onda pisma.
Spaljivao je svoja djela
I najveći dijo napisanog, koliko je poznato, je spalio. Njegovi, inače nedovršeni romani, pojavljuju se 1925. „Proces“, „Zamak“ naredne godine, potom 1927. „Amerika“.
Maks Brod ih je ne samo objavio, on ih je konačno uobličio, stvorivši, recimo, smislene cjeline.
Kod Kafke uostalom u literanim ostvarenjima, važnija je atmosfera „Kafkijanska“ kako je davno uočeno, od nekakve uobličene poruke. Uprkos tumačenjima koja se nevjerovatno razlikuju, njegovo djelo, iako umnogome neshvatljivo, nelogično, apsudrno, postalo je globalno nezaobilazno, prenosi B92.
