Ovo božanstvo u sebi je imalo i zlu i dobru stranu. Stoga nije čudno da su njegova djeca bila dva moćna božanstva, Črnobog i Bjelobog, oličenja Zla i Dobrote. Ova dva božanstva, djeca Svarogova, u slovenskoj mitologiji pojavljuju se u popularnijem obliku i kao Veles i Perun.
Veles je bog zemlje, magije i zemljoradnje, a Perun bog neba, rata i oružja. Bitka ova dva božanstva započinje kada Perun u obliku boga oluje svojim munjama pokušava da sprži zmajolikog Velesa, koji klizi nad zemljom. Veles bježi od Peruna, pretvarajući se uz pomoć magije u razne životinje, baš kao čarobnjak Merlin u crtanom filmu “Mač kralja Artura”. Veles se skriva od Perunovih munja iza drveća i kuća, ali ga Perun na posljetku sustiže, kada se transformiše u oblik demonskog psa. Perun namami psa Velesa komadom mesa, potom ga zgrabi i baci u jezero. Veles nestaje kroz vodu u podzemni svijet.
Njemu je posvećena neobična neopaganska “Velesova knjiga” koju je 1919. godine, zapisanu na daščicama, u jednom zamku u Ukrajini pronašao ruski vojnik Fjodor Arturovič Izenbek. Iako je moguće da je “Velesova knjiga” naučni falsifikat, ona iznova baca svjetlo na jedno od najzanimljivijih crnih božanstava svjetske mitologije. Veles je u ruskoj okultnoj tradiciji smatran za demonskog boga, koji se najčešće pojavljuje u obliku zmaja, psa ili vuka. Psi i vukovi su životinje koje u velikom broju naseljavaju područja u kojima su živjeli istočni Sloveni.
Zanimljivo je da je prvo pominjanje Slovena kao naroda zabilježio slavni grčki mislilac Herodot u svojoj “Istoriji”. Sloveni su za njega narodi sa sjevera, Neuri i Srbi, koji imaju sposobnost transformacije iz forme ljudi u formu vukova. Zapravo, stari istočni Sloveni imali su svoje kultne festivale u kojima su se oblačili u kostime vukova. Predanja starih istočnih Slovena postala su kasnije osnov pomodnih priča o vukodlacima i likantropiji.
Istoričar A. Brikner je tvrdio da Neuri nisu bili narod nego kasta vračeva koja je praktikovala likantropiju. Široko rasprostranjeno vjerovanje u vukodlake i likantropiju u slovenskim zemljama moguće je objasniti i time, vjeruje isti autor, što su vukovi u tim oblastima kao prava napast predstavljali stalnu opasnost za ljude. Pretvaranje glumom u oblik vuka, nošenje vučije kože i zastrašivanje seljaka jezivim vučijim kricima, bilo je svojstveno sjevernjačkim nomadskim ratničkim narodima, kao što su bili Sloveni i Varjazi (Vikinzi).
