Veliki duhovno-kulturni događaj u zdanju stare Skupštine kod drevne crkve u Kragujevcu: I NEVIDLJIVI BOG POGLEDAO

Kod stare kragujevačke crkve, pod svodovima zdanja stare Skupštine, u kojoj je knez Miloš Obrenović, donio 17 važnih odluka,  među kojima i Sretenjski ustav 1835. godine, predstavljena je knjiga „Nevidljivi spasitelji“ akademika dr Dragana Damjanovića, pisca tridesetak romana, među kojima je i „Anja sa Dedinja“, djelo koje je, prije godinu dana, bilo pred ljubiteljima pisane rikeči na istoj toj „adresi“.

U prelijepom ambijentu, prepunom Šumadinaca i njihovih gostiju sa svih strana,priređeno je kulturno-duhovno saborovanje za nezaborav, kako je primjetio akademik pukovnik profesor dr Željko Zirojević, koji je naglasio da „Dragan Damjanović kao divno čedo koje je rodila majka Svetosavka, dijete roda, Kosmeta i  rodnog vrela, pokazao, po ko zna koji put, kako se ljubavlju, znanjem, darom i umijećem osvjetljavaju na najljepši način i „obični“ ljudi, koji su skrajnuti sa scene, ali ne i iz reda onih koji čine velika velika djela“.

Akademik profesor dr Petar Veselinović podsjetio je na istorijski značaj mjesta gdje je predstavljeno još jedno, dragocjeno djelo Dragana Damjanovića, naglašavajući da je, odavno, to zdanje proglašeno zaštićenim spomenikom kulture.I, kako je rekao, „djelima poput Damjanovićevih i jeste mjesto da budu predstavljena, ne samo onima koji ljube pisanu riječ, već i vjeru Hristovu, „koju pisac, na samo njemu znan način, ugrađuje u svako svoje djelo, svaki njegov odjeljak i pasus“.

Akademik profesor dr Radenko Krulj, koji je ostavio neizbrisiv trag u srpskom visokom obrazovanju, posebno na Kosmetu, rekao je da je Damjanović od raskošnog, časnog, hrabrog, istrajnog i jako obrazovanog novinara sa Kosmeta, stasao u književnika za ponos svom rodu, „kao ličnost koju, uz znanje, umijeće i talenat, krasi veliko iskustvo i mudrost, što svjedoči „još jedno njegovo veliko književno djelo na zadovoljstvo i radost svih nas, jer u središtu svega, kod njega, je prije svega i iznad svega istina i samo istina.Akademik Krulj je ukazao i na piščev značaj u društvenom životu Srba na Kosmetu, u teškim vremenima, ali i njegovo odbijanje da prihvati bilo koju funkciju,“jer nije želio da svoj bogat i častan život, mijenja za fotelju, mada su pred njim bile nebrojene ponude, pa i molbe, da dođe na važne položaje“. Nije ni čudo, naglasio je akademik Krulj, što nas takav kakav je raduje i usrećuje ovako dragocjenim djelima kao što je ovo „Nevidljivi spasitelji“.

Sveštenici na čelu sa protojerom stavroforom Milićem Markovićem, bili su sjani domaćini za ovo duhovno-kulturno saborovanje, uz blagoslov koji je dao mitropolit Jovan, i riječi pozdrava koje je uputio piscu i publici.Prota Milić je, kroz nadahnutu duhovnu besjedu, na lijep, pitak, zanimljiv i za dušu jako prijemčiv način, ukazao na značaj duhovnosti  i vjere Isusove za ljudske duše, njihov život, rad i stvaralaštvo.Izdvojio je ljubav, kao nešto najuzvišenije, što je, kako je rekao, „davno osetio pisac Damjanović i na tome zasniva sva svoja djela, među kojima je najveći dio baš iz oblasti duhovnosti počev od djela „Putevi svete porodice“ do „Anastasija, majka Svetoga Save“.

Prota Milić, koji je iz Petlovače, u Mačvi, kod Šapca,  i kroz besjedu i susrete sa gostima, među kojima je bilo i desetak akademika, iskazao je, sa saradnicima, poštivanje za dobra djela, dobre i vrijedne ljude, čiji su, kako je rekao, „svijetli primjeri odlične poruke i pouke u ovom i svakom drugom vremenu“.

Vladimir Mitrić, novinar „Večernjih novosti“, koji je došao iz Loznice, iz Jadra, Vukovog zavičaja, izrazio je ponos, čast i sreću što je na istorijski značajnom mjestu, sa divnim Šumadincima, čiji je dugo duhovni otac bio njegov zemljak, Jadranin iz varošice Lešnice, vladika Valerijan Stefanović, prvi episkop šumadijski u čijem je osvjetljivanju imena i djela posljednjih godina, i sam, dosta učestvovao.Sa svojim prijateljem, komšijom porodice vladike Valerijana, Radenkom Petrovićem, donio je blagoslov hrama Svetih apostola Petra i Pavla iz Lešnice u kom je čuveni arhijerej kršten.Mitrić je rekao da ga raduje što je u Kragujevcu na služi prota Milić, „za koga se može reći da je komšija vladike Valerijana, jer je iz djela  gdje se baš „grle“ Mačva i Jadar na najljepši način, preko svetinja, koje sijaju u sve većem sjaju.

-Isidora Sekulić je primjetila da je Vuk spoznao da je jezik krvotog naroda, a Dragan Damjanović je veliki majstor da najljepše iz duša našeg naroda prenese na papir, sabere u svoja djela i nesebično nam preda na uživanje -rekao je Mitrić, ističući da je srećan i što je Dragan divan otac troje uspješne i časne djece, među kojima je  i sin Stefan, inače omiljeni i ugledni kragujevački sveštenik, koji mu je „desna ruka“ bio i ostao na mnogim hodočašćima posle kojih su nastala najveća njegova djela.

-Nobelovac Gabrijel Garsija Markez, mada je dobio Nobelovu nagradu za književnost, uvijek je ostao novinar, čime se javno ponosio, ponavljajući često da „ljepše profesije od novinarstva nema i protiv toga se ne može“.Dragan je baš takav primjer, što njegovim djelima daju posebnu i snagu, i ljepotu i vrijednost.

ISTOK