Sjećanje na velikog semberskog umjetnika Miše Lukića: UMJETNIK „OD SRCA“ ZA DELA I LJUDE

Čuveni slikar Miša Lukić, rođeni Bijeljinac, mada odavno nije među živima, ostavio je djela za divljenje, čija se umjetnička vrijednost prepoznaje kao vrhunska na svakom platnu, koja su predstavljena na posthumnoj retrospektivnoj izložbi u Galeriji Bijeljina, koja je sabrala tri decenije njegovog stvaralačkog djelanja.

Izložbu su pomogli i podržali sugrađani koji su donijeli slike velikog umjetnika od svojih kuća, među kojima su prve nastale prije više od pet decenija na posljednje prije 22 ljeta. Prikazano je umjetnikovo djelo od ranih apstraktnih kompozicija do sjajnih pejzaža, kojima su se, i u vrijeme njegovog života, divili i radovali ljubitelji likovne umjetnosti, ne samo u Semberiji i ne samo na lijevoj obali Drine.

Kćerka Miše Lukića, Zvjezdana Pejić, istakla je da je ova posthumna izložba njenog oca realizovana zahvaljujući inicijativi građana, koji su ustupili njegove radove i time omogućili da se izložba održi.

-Postoje slike iz njegovog ranog perioda stvaralaštva, čak iz gimnazijskih dana, pa sve do posljednjih godina njegovog stvaralaštva -rekla je slikareva kćerka Zvjezada Pejić.

– Postoji dosta slika za koje smo mi kao porodica posebno vezani portreti, pejzaži i mnoge druge. Ovo je veliki događaj za našu porodicu, da se nađemo pred svim njegovim slikama.

Pred bijeljinskom publikom, koja baštini generacijama veliki broj ljubitelja slikarstva su djela rađena tehnikama ulje na platnu, ulje na drvetu, a među njima je nekoliko crteža na papiru.

Sjajni akademski slikar, kako  kaže njegov prijatelj i saborac Semberac iz Medjaša, Dušan Tomić, bio je i humanista, misionar dobrote, koji je umro u siromaštvu, kako je i živio i stvarao čitav umjetnički život.

-Rijetko je prodavao slike, već ih je nesebično poklanjao -priča Tomić.

-Sjećam se da je, prije skoro četiri decenije,  kada sam krenuo sa brigadom da obnavljamo krajeve koje je oštetio zemljotres na Kopaoniku, da je poklonio sedam tek urađenih slika za narod Kušumlije. Mnogi drugi slikari, i to oni koji se ne mogu da porede sa Mišom, nevoljno su poklanjali i po jednu, a na naše ukazivanje da je dao sedam, odgovoravali bi da je „Miša lud“!?

Miša će da ostane i nepotkupljiv umjetnik, koji je ljude i svijet gledao svojim očima, a ne po narudžbinama, kojih se, jednostavno, ježio.Ostala je anegdota da je od njega zatraženo da uradi portret jednog generala, koji mu je danima pozirao.I, sve je išlo po želi generala i njegove supruge, koja je tražila umjetničko ovjekovečenje njegog životnog saputnika.

-Miša je, naravno,  portretu dao svoju, umjetničku, crtu, sa detaljima koje svjedoče kako je doživio i generala i generalicu, što se njima nikako nije svidjelo i onda su shvatili, ali jedva, da kod Miše pare i narudžbine ne znače ama baš ništa -priča Tomić.

-Zanimljivo je da generalica umalo nije pala u nesvjest kada je vidjela  svog muža na platnu, koji je bio „kao preslikan“, ali sa detaljima koji svjedoče o njegovim i njenim „crtama“ karaktera, bila zaprepašćena da umalo nije pala u nesvjest. Mislim da će neko na ovu temu da napiše komediografski komad poput Nušićeve „Gospodje ministarke“.

Miša je izlagao širom zemlje, ali i Evrope i svijeta gdje je portretisao mnoge ljude, a znao je, najčešće, krajem dana, da sav dobijeni novac podijeli prosjacima. A, Mišin grom je, na mjesnom groblju u selu Amajlijama, bez nadgrobnog spomenika, koji je, juče, odmah posle promocije, poručio da se uradi njegov prijatelj Dušan Tomić.

ISTOK