Promocija Petoknjižja vladike Atanasija

Promocija Petoknjižja vladike Atanasija

Večeras je u Vladičanskom dvoru u Mostaru Crkvena opština organizovala promociju Petoknjižja vladike Atanasija Jevtića ”Od Kosova i Metohije do Jadovna, Jasenovca i Prebilovaca”.

O knjizi su govorili starješina Saborne crkve u Mostaru Radivoje Krulj, igumanija Petropavlovog manastira Pavla Ćuzulan, te književnik i publicista Rade Likić.

Radivoje  Krulj je rekao da je vladika Atanasije od 1983. godine prikupljao građu o stradanju srpskog naroda, a da je posljednju knjigu o stradanju u Hercegovini završavao na kovid odjeljenju trebinjske bolnice.

‘’Dobio sam tada veliki blagoslov, jer mi je dao zadatak da završim petu knjigu i uputio me kako to treba da uradim. Radi se o kapitalnom djelu našeg naroda’’, kazao je Krulj.

On  je naglasio da vaskrsenja nema bez krsta, ni života bez muke, zato kada kroz muke nosimo krst dostojanstveno i svjedočimo Hrista, onda će biti i vaskrsenja. ‘’To nas je učio vladika Atanasija, tome svjedoči i ovo petoknjižje. Nikada nije kasno da se organizujemo kao narod i zajednica. Srpski narod je svoje mučenike gurnuo u zaborav. Teolog i jeromonah Atanasije Jeftić je znao važnost toga’’, kazao je Krulj.

Krulj je podsjetio da se Mostaru prije petnaest godina okupila grupa ljudi, od kojih su mnogi danas pokojni – Niko Vuković, Pero Kovačević, Aleksandar Došlo, Radmilo Andrić i da su zajedno s njim odlučili da sakupe imena srpskih mostarskih novomučenika. Na početku smo došli do 980 imena. Za sve nam je uzor bio jevrejski narod. Danas mi imamo 1906 imena, nakon 80 godina od stradanja. Drugu obavezu koju nikada nisam rekao od vladike Atanasije je da budemo pozvani da pominjemo stradalnike’’, kazao je Krulj.

U svom obraćanju igumanija Pavla je podsjetila da je “Živojin Rakočević, književnik, novinar, istoričar sa Kosova, rekao je da je Vladika Atanasije „najvažniji srpski putnik od Kosova do Jadovna“. Zašto je to rekao? Vladika Atanasije je na svim srpskim stratištima, od Kosova – do Jadovna i hercegovačkih jama i Prebilovaca, bio lično, na licu mjesta, služio je opijelo. Iako je bio svjetski poznati teolog, nije se teologijom bavio na način da je samo predaje na fakultetima, ili samo pisanjem teoloških studija, nego je živo učestvovao u svim događajima kroz koje je prolazio njegov narod.”

Ona je istakla da je “pred nama pet kapitalnih knjiga. Čuli smo koliki trud je bio potreban da nastanu ova svjedočanstva, koja su neosporna istorijska dokumenta o tim događajima. Njegovo interesovanje za istorijske događaje nastalo je iz dubokog vjerovanja da je pozornica istorije – živi život u kome se odvija javljanje Boga i sva drama Krsta i Vaskrsenja. Iz te perspektive on sagledava istoriju svijeta i čovjeka. Tajna stradanja, za njega je istovjetna sa tajnom ljubavi i tajnom krsta. Otuda ta predanost i neumorno traganje za svjedočanstvima, dokumentima, spiskovima imena postradalih, što sve radi sa sistematičnošću koja istoriografe ostavlja bez teksta. Znamo kako je predano to radio do posljednjeg daha svog života.”

Na kraju svog obraćanja igumanija Pavla je rekla: “Iz svjedočanstava ljudi koji su ga pratili u njegovom dugogodišnjem radu na srpskom Martirologiju (Dušan Bataković, Živojin Rakočević, Vladika Maksim, monah Ignatije Marković i mnogi drugi) vidjećemo da njegov patriotizam obuhvata sve srpske krajeve, sve planine, more, gradove, sela, doline, jame, groblja ali i pojedinačne ljudske sudbine. Na Kosovu je znao svako selo, svako crkvište i sve je to bilježio. Njegovo zalaganje bilo je potaknuto prvenstveno ljubavlju prema žrtvama, a istinu je branio čuvajući je od zaborava, sa nadom da svojim zapisima, putopisima, dokumentima, pismima, apelima – doprinosi očuvanju istorije svoga naroda. Na to koliko su ova svjedočanstva i ovaj, slobodno možemo reći, srpski Martirologij značajni i zbog čega im je Vladika Atanasije posvetio toliko vremena u svom životu, opominju nas riječi blaženopočivšeg MitropolitaAmfilohija: „… sve dok u srpskom narodu i u ovom svijetu bude ljudi spremnih da se žrtvuju za Pravdu i Istinu, i da život svoj žrtvuju za bližnje svoje, srpski narod će imati budućnost, a ovaj svijet smisao postojanja.“

“Zato je naša obaveza da ove knjige čuvamo od zaborava, jer to je naša dužnost prema sopstvenom narodu, i naša eshatološka perspektiva koja nas uvodi u Carstvo Nebesko”, poručila je igumanija Pavla.

Rade Likić naveo je da je u ovo kapitalno izdanje uvrštena jedna njegova priča – ”Pero inženjera Borivoja Obradovića”.  Likić se prisjetio i situacije iz  2013. godine kada su Ljubinjci počeli obnovu crkve u Ljubinju, a vladika Atanasije tada je rekao da na zapadni zid oslikaju hercegovačke mučenike. ‘’ispunili smo taj zavjet nakon sedam, osam godina. Posebno mjesto na tom zidu zauzima jama Pandurica u kojoj su stradal i dva katolika i jedan musliman koji su takođe oslikani. Oni simbolizuju neko vrijeme kada je čovjek čovjeku bio vuk, a oni su odbili da budu vuci, jer su čuvali svoje komšije’’, naveo je Likić.

Na kraju promocije je prikazan i film trebinjskih gimnazijalaca „Vlado“, koji je posvećen Vladi Krulju iz sela Pocrnja, kao i ostalim stradalnicima na Kapavici 8. juna 1941. godine.

ISTOK

CATEGORIES
Share This