Šta Nenada može iznenaditi, a šta ga inspiriše? Otkud mu tako neobično prezime? U čemu je tajna njegovog uspjeha i kako mu polazi za rukom da ozbiljne i bitne teme ispriča na zanimljiv način? Na ova i druga pitanja profesor Gugl odgovara za Srpskainfo.
Kako bismo ovaj razgovor počeli nego pričom o vašem neobičnom i simboličnom prezimenu, koje je u Srbiju “donio” vaš čukundeda Antoan iz Flandrije. U šali kažete da ste bili Gugl prije Gugla. Treba li i vama čuveni pretraživač ili znate više od njega?
Priča o prezimenu je i danas veoma zanimljiva. Mnogi misle da je to pseudonim, ali istina je da je to zaista moje prezime sa kojim sam rođen. Čuveni pretraživač mi je veoma potreban. Vjerujem da sam rođen u pravo vrijeme, kao i svako od nas, iako to mnogi od nas često ne prepoznaju. Veoma sam radoznao i pretraživač mi omogućava da pomjeram svoju pažnju vertikalno, horizontalno i dijagonalno, kroz najrazličitija polja ljudske kreativnosti.
Taj internet Gugl, s druge strane, može biti opasan i uhvatiti čovjeka u zamku, ali ako ga dobro koristimo, kao i svaku tehnologiju, onda su koristi nevjerovatne. To je isto kao i sa nožem: nož u ruci ubice i nož u ruci hirurga nisu isto. Danas bi trebalo da pokušamo da koristimo pretraživač, društvene mreže i internet kao hirurzi.
U Trećoj gimnaziji u Beogradu 14 godina ste predavali srpski jezik i književnost. Kako je raditi s mladima? Kako uspijevate da zaokupite njihovu pažnju i podstaknete ih na diskusiju, danas kada djeca na internetu imaju “sve”?
Rad sa mladima ima jednu nevjerovatnu osobinu – ne iscrpljuje te, ispunjava čovjeka. Što više radite s mladima, ako uspijete da privučete njihovu pažnju, sve ste svježiji. Praktično je izgrađen perpetuum mobile.
Djeca danas imaju „sve“ na internetu, ili bar tako izgleda. Međutim, oni često koriste internet na destruktivan način, atrofiraju im mišići pažnje jer nisu u stanju da se urone. Njihova pažnja nije stalna, već lete s teme na temu, što nije loše ako postoji radoznalost. Međutim, na svakoj se temi zadržavaju samo nekoliko sekundi, a onda pažnja nema prostora ni da uleti, niti da se produbi. Ovo je veoma opasna situacija, jer zbog toga današnja djeca ne mogu dublje da zarone ni u jednu temu, već ostaju na površini.
S druge strane, moj rad u prosvjeti mi je pokazao da su djeca veoma zainteresovana za ozbiljne teme, za izgradnju svoje ličnosti, za podizanje stanja mišljenja i osjećanja. Problem je što su često uskraćeni za takve sadržaje, jer su krcati šarenim lažima ovog vremena. Zato nije bilo teško privući njihovu pažnju, naravno, ako su teme vezane za njih i njihovo iskustvo, a dobra literatura je takva da je uvijek vezana za ljude i život.
Objavili ste 3 romana, pišete poeziju, jedan ste od osnivača portala predavanja.com, kažu i da ste odličan motivacioni govornik… Kad biste dobili priliku da sami sebe u jednoj rečenici opišete na Guglu, šta biste napisali? Ko je Nenad Gugl?
Veoma teško pitanje. Rekao bih da sam čovjek koji uvijek želi da da sve od sebe, da doprinese drugima i da raste koliko može.
Nedavno ste bili jedan od predavača na Nikoljdanskom porodičnom festivalu u Banjaluci. Kakve utiske nosite iz grada na Vrbasu? Šta vas je najviše (raz)očaralo?
Festival je bio izuzetan. Na poziv dr Milana Grubora okupilo se mnogo divnih ljudi. I predavači i publika napravili su izuzetnu atmosferu i energiju, a uz teme koje su pokrenute bilo je pravo zadovoljstvo i privilegija biti dio te cjeline koja nas pojedinačno nadmašuje. Banjaluka je na mene ostavila snažan utisak. To je grad koji ima svoju eleganciju, svoju autentičnost, a to se vidi prije svega po velikim ljudima i energiji koja vlada u gradu. Zaista sam očaran Banjalukom.
Kada su u pitanju Vaše knjige, ranije ste izjavili da Vas ne interesuje stav književne kritike, nego publika, te da nastojite da vaši romani budu zanimljivi, ali ne i površni. Kako postići taj čarobni spoj?
Moj cilj je isključivo čitalac. Knjiga je samo alat, a važna je ličnost. U tom smislu, književna kritika mi nije interesantna, jer gleda na djelo, vrlo često iz stručnog ugla, koji nerijetko izostavlja ono što je najvažnije u književnom djelu, a to je potencijal da se čitalac pomjeri naprijed i naviše.
Danas je veoma važan književni kriterijum da djelo bude zanimljivo, ako je cilj čitalac. S druge strane, mora da ima i književnu i umjetničku vrijednost, ako je riječ o ozbiljnoj književnosti, a za to je potrebna dubina.
Zaista sam se trudio da moji romani imaju i brzinu i dubinu, da budu zanimljivi i široki po obimu, ali vrijedni i duboki u dodiru sa čitaocem. Koliko je ova formula zaista zaživjela u romanima ostaje na čitaocima da prosude.
Kako u savremenom svijetu i (pre)brzom životu dosegnuti smisao? Da li je rješenje upravo u “mnogostrukosti”, ili u originalnosti, bjekstvu od “trendova”…
Značenje je različito za svaku osobu, rekao bi Viktor Frankl. Autentičnost je veoma važna u cijelom algoritmu. Možemo postići smisao ako smo ono što jesmo.
U savremenom svijetu često nas gutaju tuđe definicije i šabloni. Zbog toga mnogi od nas odustaju od sebe, od svoje zagarantovane posebnosti i različitosti. Ako to sebi dozvolimo, gotovo sigurno nećemo pronaći smisao svog života, jer je smisao našeg života uvijek povezan sa onim što nas čini jedinstvenim i drugačijim.
Na kraju, od silnih anegdota kojima je, zasigurno, bogat vaš život, koju biste izdvojili po zanimljivosti?
Anegdote su često vezane za moje prezime. Jednom je moja koleginica protestovala, zamjerajući drugim kolegama zašto me zovu Gugl “po nadimku”, jer je neprimjereno obraćanje profesoru. Naravno, bila je veoma iznenađena kada je saznala da je to moje prezime.
A.E./Srpskainfo
