Tamo gdje potpaljujem ognjište i hranim svoju ženu i djecu i prijatelje. Sada živim u Istri, živim u Beogradu, tu na Dorćolu i ponekad u Zagrebu. Šetam se. Vrlo često idem dalje, često u Ameriku, gdje snimam filmove. Bio sam ove godine dva puta u Americi, i u Londonu. Lenka i ja smo na točkovima – rekao je Šerbedžija.
Na Balkanu se više bavi muzikom, dok se u svijet otisnuo zahvaljujući glumi.
– Ja samo glumim u teatru na Brionima. I to u predstavama moje žene. Nekako, zajedno smo mi prošli taj život, 1991. godine smo se vjenčali u Beogradu, putovali smo, išli, i u tim teškim vremenima smo bili zajedno. Nekako je to naš potpis, i naših života, i naše umjetnosti. Ja Lenku cijenim kao rediteljku. Napravio sam divne predstave u Beogradskom dramskom pozorištu. Ova zadnja “Tramvaj zvani želja” je zaista božanstvena sa Brankom Katić, koja briljantna sa cijelim ansamblom. Onda mi napravimo predstave, a onda sa “Virdžinijom Vulf” gostujem u Beogradu vrlo često, gotovo svakog mjeseca u Beogradskom dramskom pozorištu. To je jedini moj teatar. Zapravo sam uglavnom filmski glumac i još uvijek snimam filmove – rekao je Šerbedžija.
Umjetnik se potom dotakao svog stvaralaštva.
– Moje pjesme su uvijek ili samo ljubavne, ili neke tužne, ili su politički angažovane. I to je neki moj stav kao umjetnika, a ja sam i takve predstave radio. Recimo, ako uzmete KPGT, s kojim sam se nekada bavio, sa teatrom Ljubiše Ristića, mi smo uvijek nastojali da budemo u našim predstavama i zanimljivi, politički interesantniji, i protestni. Na neki način i disidentni. I to jeste u biti svakog umetnika, da preispituje stvarnost, život i društva u kojem živimo. E, na taj način ja imam te moje koncerte. Govorim svoju poeziju koja je na neki način oštra i provokativna. Kod mene su najvažnije riječi – rekao je Šerbedžija.
Rade je naveo da nema ponuda za snimanje filmova i serija u Beogradu.
– U Beogradu ne, a ni u ostalim našim krajevima. Nemam neke planove, jer još uvek radim sa mojim agentima američkim i engleskim u stranom filmu. Tako da imam neke projekte za strane filmove. Sada ću ići da snimam neki film u Tbilisiju, a možda onda jedan u Rimu američko-engleski – rekao je Šerbedžija.
Rade je potom priznao da je dobio više ponuda da svoju knjigu ekranizuje, ali ih je sve odbio, a objasnio je i zašto.
– Ne razmišljam o tome. Bilo je pokušaja nekih naših velikih režisera da naprave neki film, gotovo igrani o meni, a ja to nikad nisam dozvolio. Bio je pokušaj da jedan poznati pozorišni reditelj napravi predstavu koja bi se zvala mojim imenom, ja to nikad nisam dozvolio. Zbog toga što ne želim da kopam po svojim ranama i što mislim da je to pravo na moju privatnost i želim je zadržati za sebe – rekao je Šerbedžija, prenosi Blic.
