Mr Miroslav Radovanović, profesor, književnik i književi kritičar o poeziji, kod nas, danas-Žive pjesnici i njihova djela

„Promišljanja o modernoj srpskoj poeziji“, naziv je djela mr Miroslava Radovanovića, zapaženog profesora srpskog jezika i književnosti, književnika, književnog kritičara, jednog od najčuvenijih kulturnih poslenika u RS i BiH, koji, danas, živi u Loznici, Vukovom kraju, gdje , kako kaže osjeća najljepše divni žubor Vukovog i našeg jezika, koje je izašlo iz štampe u izdanju Doma kulture „Politika“ u Krupnju, čiji su recenzentni vrli književnici Ljubomir Ćorilić i Radoslav Vučković.

Ovo djelo nekadašnjeg Sarajlije, danas Lozničanina i Jadranina, svjedoči da poeziji i pjesnicima nije odzvonilo, kako neki misle, u vrijeme kada je, kako i sam autor kazuje, „skrajnuta zbog savremenih tokova u društvu u svijetu“.

Mr Radovanović, kroz analizu stvaralaštva jednog broja pjesnika, svjedoči da, uprkos svemu, „za srpsku poeziju nema zime“, smatra akademik SKANU, književnik sa Kosmeta Dragan Damjanović.

Stručno, posvećeno, sa puno ljubavi prema poeziji osvijetlio je dio naših modernih pjesničkih stvaralaca, pitkim riječima i rečenicama, na samo jedan njemu znan način, kada kritika nadmašuje samu sebu,  svrstavajući se u dostojne naslednike naše književnosti i kritike poput Jovana Skerlića, Milana Bogdanovića, Milivoja Solara, Živana Živkovića…Radovanović je više decenija posvetio proučavanju i vrednovanju  srpske poezije.

-Naglasak sam stavio  na to kako intimno pjesničko tkivo, uz simboličko -antroploški naboj, prerasta u čudesnu sliku svijeta -priča mr Radovanović, koji je knjigu posvetio djeci Ljubiši, Nataši i Dunji i supruzi Slobodanki.  -Pokušao sam da dam osvijetljenja  koja će da bace  novo svijetlo  na pojave u našoj književnosti.

Ovaj raskošni ineteltulac, koji je član Udruženja književnika Srbije, je, do sada, objavio pored ostalog knjige „Pripovedački svet Danila Kiša“, „Studije i eseji moderne srpske književnosti“, „Srpske priče“, „Grbavički nokturno“,  kao i stotine književnih kritika, eseja  i proze u  mnoštvu časopisa u zemlji  i inostranstvu.A, kako kažu njegovi poznavaoci, tako je i obećavao kao mladić koji je, uz ostalog, prije skoro 40 ljeta,  na Filozofskom fakultetu u Sarajevu  odbranio magistarski rad  „Antropološko viđenje romana Omerpaša Latas“.

Radovanović u najnovijem djelu ukazuje, pored ostalog,  na rodoljublje, kao svijest o dužnostima duha, ali i poplavi emocija, na koje, kako piše, „što je impresivno  ostvario u zbirci „Pomen“ Nedeljko Babić.Za „Mračni hljeb“ Ranak Jovovića, naglašava da predstavlja „izuzetan poetskin uzlet u kome dominiraju emocije, koje izražavaju autentičan odnos lirskog subjekta prema svijetu, vremenu, ljubavi, smrti, Bogu i nepravdi“.

A, dalje piše da je  u djelu“ Varvari na Pontu“ Srbe Ignjatovića , između ostalog,  u pitanju „lirska tema usamljenosti i bolne izdvojenosti, što je uveo na jedan nov deziluzionistički način“.Kod Rajka Petrova Noga  u djelu „Neodmereno oko“ zapaža pjesnikovu „duboko usađenu svijest  o misiji pjesnika i neophodnosti misaonog sažimanja iskustava kao neminovnosti ljudske i nacionalne sudbine“.“Pjesme putovanja“kod Miroslava Todorovića, zapaža „neuobičajeni apsekt uobičajenih situacija , ona stalno otvorena mogućnost da se dosegnu manje dosežna značenja pojmovnog i pojavnog“.

Za zbirku poezije Ljubomira Ćorilića “ Blago Božije“ Radovanović, ističući da se „Ćorilićeva krajnja lirska pozicija ne doživljava sentimentalno, niti pretjerano intimistički, već djeluje kao duboko izboreno ljudsko opredjeljenje“.“Cveće ljubavi“, zbirka izabranih pjesama pjesnikinje i ugledne ljekarke dr Zorka Dišić , ocjenjuje Radovanović,  je zapravo „ostvarenje sanjalačkog lirizma koji prelazi u pjevanje o gorkim razočarenjima vezanim za životne promašaje  napajajući se unutrašnjom muzikom.

I o drugim pjesmama i pjesnicima autor piše, kao istinski znalac kritike ali i pisane riječi, precizno, jasno i zanimljivo, pa nije ni čudo što je veliko interesovanje za knjigu na obje obale Drine i Save, ali i dalje.

-Kad sam sve ovo, i sam, još jednom pročitao, siguran sam da, uprkos svemu,  ima  i te kako nade za naše pjesništvo, koje bih nazvao jednim od najvećih bisera  i kulture i duha našeg roda -poručuje mr Radovanović.

ISTOK