Milanka Blagojević: Pismo Petru Kočiću
Redakcija „Nezavisnih novina“ svake subote na stranicama kulture i na portalu objavljuje pisma Petru Kočiću savremenih autora iz Republike Srpske.
Ujedno, ova pisma u izdanju „Službenog glasnika Republike Srpske“ upravo su objavljena u knjizi „Dragi Petre…“ i biće predstavljena publici 23. septembra u 19 časova u Kulturnom centru Banski dvor. Po riječima urednice knjige Sanele Babić, radi se o zborniku koji je nastao u okviru posebnog programskog sadržaja nedavno završenog 60. „Kočićevog zbora“ – „Pisci pišu Kočiću“.
„Zbornik obuhvata radove domaćih autora koji kroz različite književne forme otvaraju zamišljeni dijalog sa našim velikim piscem. Ovaj zbornik nije samo omaž Kočiću, već i svjedočanstvo o tome kako njegovo djelo i dalje nadahnjuje, provocira i gradi most između prošlosti i sadašnjosti“, zapisala je Sanela Babić.
Do sada u „Nezavisnim novinama“ objavljena su pisma Berislava Blagojevića, Mihaele Šumić i Milana Rakulja. U narednim subotama objavićemo i pisma: Sanje Savić Milosavljević, Steve Grabovca, Slobodana Jovića, Jelene Kalajdžije, Fedora Marjanovića i Tanje Stupar Trifunović. Danas čitajte pismo Milanke Blagojević.
Dragi Petre,
„Pade mi na um da je život samo beskrajno tumaranje po tami i da čovjek kad umre tek onda vidi svjetlost. A ipak, ni tada nije sigurno da će je vidjeti.“ (Kočić)
Pišem iz vremena koje je tebi možda bilo samo slutnja.
Šta se promijenilo otkad te nema i dokle smo stigli?
Naši koraci naizgled veliki, čini mi se da sve više idu unazad. Još smo u onoj magli gdje si nas ostavio. Nismo od onda mirni bili. Nije nas mnogo ni ostalo. Svugdje nas ima, ispod planine i na planini, letimo i iznad, a nigdje stigli nismo. Hodamo tako plućima punim slobode, a sve nas steže i vraća u okove. Svega imamo, niko nam ne otima, ali nam niko ništa i ne daje. Nezasitni, nedostojni, svega željni. Onog tvog Davida više nema, njega su onda zatvorili i više ga ne vidimo, navikao na tamnu tišinu. Jazavaca ima, ali ih više ne vodimo na sud jer u pravdu smo davno vjeru izgubili. Koga iskreno i strasno ljubimo i za šta se borimo – ni to ti ne bih znala reći. Sloboda je i dalje naša najskuplja riječ, kao knedla u grlu zapela. I ne miče. U sve smo red uveli, zakone izmislili, a nikad većeg nereda i jačeg bezakonja. Ima u našem čovjeku još ponegdje borbe i prkosa, ali najjače borbe su i dalje u nama.
S poštovanjem,
Milanka Blagojević
Nezavisne
