Milanka Blagojević: Kultura ne smije biti privilegija velikih centara

Festival se održava od 21. do 24. aprila u Šamcu, a šta nam donosi peto izdanje, Blagojevićeva je govorila za „Nezavisne“.

NN: Po čemu će biti specifično predstojeće peto izdanje Festivala „Milica“?

BLAGOJEVIĆ: Ovogodišnji, peti, jubilarni Festival „Milica“ ima posebnu težinu i simboliku, a jedan od najznačajnijih momenata svakako je to što je Narodno pozorište u Beogradu poseban gost ovogodišnjeg festivala. To za nas ima izuzetan značaj, jer je upravo Narodno pozorište bilo Miličina matična kuća, institucija u kojoj je ona provela više od tri decenije i ostavila dubok i trajan trag u istoriji pozorišne umjetnosti. Zato nam mnogo znači to što će Narodno pozorište u Beogradu ove godine biti prisutno u Šamcu tokom tri dana festivala, kroz više različitih sadržaja.

NN: Ovaj put festival otvarate operom?

BLAGOJEVIĆ: Festival svečano otvaramo koncertom „Mlade zvezde operske scene“ u izvođenju Operskog studija Narodnog pozorišta u Beogradu i mislim da na najbolji mogući način započinjemo ovogodišnji program. Opera je za nas bila prirodan i vrlo promišljen izbor. Kada govorimo o Milici Babić Andrić, ne govorimo samo o jednom imenu iz kulturne istorije, nego o umjetnici koja je svojim radom pokazala koliko je kostim važan za ukupni scenski doživljaj. U operi se to možda vidi na najpotpuniji način, jer je riječ o umjetničkoj formi u kojoj se muzika, gluma, pokret, vizuelnost i kostim susreću u punoj snazi. Zato smo željeli da upravo kroz operu otvorimo ovogodišnji festival, kao omaž Milici, ali i kao poruku da njen umjetnički svijet i danas živi kroz savremene scenske izraze i nove generacije izvođača. Istovremeno, ovo je i poruka da vrhunska kultura ne smije biti privilegija velikih centara. Mi se u Šamcu vrlo svjesno borimo da pokažemo da i mali grad može biti mjesto susreta sa umjetnošću na najvišem nivou.

NN: Šta nam možete reći o ostatku programa?

BLAGOJEVIĆ: Ovogodišnji program festivala pažljivo je koncipiran tako da objedini različite segmente umjetnosti, ali i da ostane vjeran osnovnoj ideji festivala – povezivanju pozorišta, kostimografije, kulturnog nasljeđa i savremenog umjetničkog izraza. Pored svečanog otvaranja, publika će imati priliku da pogleda i dvije veoma značajne pozorišne predstave. To su „Anđela“ u izvođenju Beogradskog dramskog pozorišta, snažna savremena drama koja preispituje odnose, moral i lične izbore, kao i „Kuća“ u izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske, predstava koja kroz porodičnu priču otvara pitanja identiteta, pripadanja i nasljeđa koje nosimo. Posebno nam je važno što će publika ove godine, zahvaljujući prisustvu Narodnog pozorišta u Beogradu kao posebnog gosta festivala, imati priliku da prisustvuje i sadržajima koji produbljuju vezu sa istorijom pozorišta i sa Miličinim profesionalnim svijetom. U okviru festivala biće priređena i izložba posvećena Draganu Zariću, koju priprema Muzejski sektor Narodnog pozorišta u Beogradu, a čiji je autor Dragica Gaćeša, kustoskinja Muzeja Narodnog pozorišta. Pored toga, biće organizovano i predavanje na temu istorije opere i Narodnog pozorišta u Beogradu, koje će voditi direktor Muzeja Narodnog pozorišta u Beogradu Dragan Stevović.

NN: Uz to, festival donosi i radionice kostimografije?

BLAGOJEVIĆ: Da, radionice kostimografije za nas imaju poseban značaj, jer povezuju nasljeđe Milice Babić Andrić sa mladim generacijama i savremenim pristupima kostimu i vizuelnom oblikovanju. Za jedan mali grad kao što je Šamac, ovako osmišljen program ima dodatnu težinu. On pokazuje da i u manjim sredinama možemo i moramo graditi ozbiljne, dostojanstvene i kvalitetne kulturne događaje. U vremenu u kojem je kultura sve više potisnuta na marginu, mi smatramo da je ona jedna od najvažnijih tačaka očuvanja jednog naroda, njegovog identiteta, pamćenja i samopoštovanja.

NN: Ko vodi radionicu i da li je kasno za prijave?

BLAGOJEVIĆ: Ovogodišnju radionicu vode dvije izuzetno značajne stručnjakinje iz oblasti kostima i scenskog oblikovanja. Jedna od njih je profesorica Ljiljana Petrović sa Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, jedno od prepoznatljivih i veoma cijenjenih imena u oblasti scenskog kostima, koja je kroz svoj pedagoški i umjetnički rad oblikovala generacije mladih kostimografa i umjetnika. Posebno nam je važno što Centar za kulturu Šamac ima potpisan sporazum o saradnji sa Fakultetom primenjenih umetnosti u Beogradu, jer nam ta saradnja omogućava da festival razvijamo ne samo kao manifestaciju, već i kao ozbiljan prostor edukacije, stručnog rada i umjetničkog razvoja. Uz profesoricu Petrović, radionicu vodi i Duška Vujmilović Kukavica, koja je za Spomen-kuću Milice Babić Andrić u Šamcu izradila replike kostima i dala veliki doprinos vizuelnom i interpretativnom oblikovanju Miličinog nasljeđa. Upravo takav spoj akademskog znanja, praktičnog iskustva i osjećaja za kulturno nasljeđe daje ovoj radionici posebnu vrijednost. Posebno nam je važno što su polaznici radionice studenti Fakulteta primenjenih umetnosti, kao i pobjednici konkursa koncepta „Kopče“, koji se bavi rekonstrukcijom narodnih nošnji kroz savremeni dizajn i novo čitanje tradicije. U tome prepoznajemo jednu veoma važnu paralelu sa samom Milicom Babić Andrić – jer i njeno stvaralaštvo pokazuje koliko kostim može biti mjesto susreta tradicije, identiteta i savremenog umjetničkog izraza. Ono što je za nas takođe značajno jeste da ova radionica nije zamišljena kao jednokratan festivalski sadržaj. Naprotiv, ovogodišnjim festivalom mi sa njima započinjemo jedan proces, a već na jesen planiramo nastavak radionica, kada ćemo, zajedno sa polaznicima, raditi na izradi replike jednog kostima Milice Babić Andrić. Na taj način kultura u Šamcu ne ostaje samo na nivou programa koji se održi i završi, već postaje živ proces, rad, istraživanje i stvaranje. Upravo u tome i jeste suština svega što pokušavamo da izgradimo – da kultura ovdje ne bude samo događaj, nego trajna vrijednost.

NN: Koliko se popularizovalo ime Milice Babić Andrić u prethodne četiri godine zahvaljujući festivalu i zašto je to važno?

BLAGOJEVIĆ: Mislim da danas sa punim pravom možemo reći da je ime Milice Babić Andrić mnogo prisutnije u javnosti nego što je bilo prije pokretanja festivala, i to ne samo u Šamcu, nego i mnogo šire. Kada smo počinjali, imali smo svijest o tome da govorimo o velikom imenu naše kulturne istorije koje, uprkos svom značaju, nije bilo dovoljno prepoznato u javnom prostoru. Danas je situacija drugačija. Kroz festival, kroz Spomen-kuću, kroz medije, kroz saradnje sa pozorištima, muzejima, umjetnicima i obrazovnim institucijama, Milica Babić Andrić sve više zauzima mjesto koje joj s pravom pripada. I to je važno iz više razloga. Prije svega, važno je zbog istine o našoj kulturnoj istoriji. Milica nije bila samo dio jedne velike biografije pored nekog drugog imena, nego snažna, obrazovana, umjetnički formirana i pionirska ličnost koja je obilježila jednu važnu oblast scenske umjetnosti. Drugo, važno je i zato što jedan mali grad poput Šamca ima obavezu da čuva i afirmiše svoje velike ljude. Ako to ne uradimo mi, teško da će to uraditi neko drugi sa istim stepenom odgovornosti, poštovanja i emocije. Na kraju, važno je i zbog vremena u kojem živimo. U vremenu površnosti, brzine i sve češće kulturne marginalizacije, vraćanje pažnje na jednu ovakvu ličnost znači i vraćanje dostojanstva umjetnosti, radu, znanju i stvaralaštvu. Festival „Milica“ upravo tu ima svoju najdublju vrijednost.

NN: Spomen-kuća Milice Babić Andrić u Šamcu, takođe, privlači posjetioce i medije tokom cijele godine, a ne samo u danima festivala?

BLAGOJEVIĆ: Spomen-kuća Milice Babić Andrić je za nas mnogo više od izložbenog prostora. Ona je mjesto susreta sa jednom ličnošću, jednim vremenom i jednim veoma važnim segmentom naše kulturne istorije. Upravo zato posjetioci vrlo emotivno reaguju na postavku, jer ona ne djeluje samo informativno, nego i vrlo lično i autentično.

NN: Koji eksponati su, uslovno rečeno, najatraktivniji?

BLAGOJEVIĆ: Posebnu pažnju posjetilaca najčešće privlače predmeti i dokumenti koji Milicu približavaju kao umjetnicu, ali i kao ženu svog vremena – fotografije, lični tragovi, dokumentacija vezana za njen profesionalni rad, kao i segmenti koji svjedoče o njenom stvaralačkom putu i vezi sa pozorištem. Naravno, posebno mjesto u tome imaju i replike kostima, jer one na veoma neposredan način publici približavaju umjetnički domet Milice Babić Andrić i daju vizuelnu snagu cijeloj postavci. Mislim da je najveća vrijednost ove kuće u tome što Milicu vraća tamo gdje pripada – u centar priče. A za Šamac je to od ogromnog značaja, jer pokazuje da i mali grad može na ozbiljan, savremen i dostojanstven način da njeguje kulturno nasljeđe.

NN: U kojoj je fazi scenario za dugometražni igrani film o Milici Babić?

BLAGOJEVIĆ: Rad na scenariju za dugometražni igrani film o Milici Babić Andrić za mene predstavlja izuzetno važan i osjetljiv proces. Scenario razvijam u okviru master rada na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, gdje se projekat oblikuje kroz istraživački i autorski pristup, a planirano je da bude završen do kraja godine. Od samog početka bilo je jasno da je riječ o temi koja zahtijeva temeljno istraživanje i visok stepen umjetničke odgovornosti. Upravo zato se na scenariju radi pažljivo i bez žurbe, kako bi priča o Milici bila ispričana dostojanstveno, slojevito i istinito. Cilj nije isključivo biografski prikaz, već film koji će publici približiti njenu umjetničku snagu, duh vremena u kojem je stvarala, kao i značaj koji je imala za pozorišnu umjetnost i širi kulturni kontekst.

NN: Koliko Vam znači dosadašnja podrška velikih glumačkih imena kao što su Tanja Bošković i Tihomir Stanić?

BLAGOJEVIĆ: Podrška umjetnika kao što su Tanja Bošković i Tihomir Stanić za nas ima višestruki značaj. Naravno da nam znači na nivou vidljivosti i javnog priznanja, ali možda još više na nivou potvrde da ono što radimo ima stvarnu kulturnu težinu i smisao. Kada umjetnici takvog formata prepoznaju vrijednost jednog festivala u maloj sredini, to nije samo lijep gest – to je važna poruka da kultura ne treba i ne smije biti geografski ograničena. Njihova podrška nam daje dodatnu snagu, ali i potvrđuje da Festival „Milica“ nije lokalna priča zatvorena sama u sebe, nego projekat koji ima kapacitet da komunicira mnogo šire. Posebno je značajno istaći da Tihomir Stanić godinama posvećeno radi na liku i djelu Ive Andrića, kroz monodramu i televizijsku seriju u kojoj se pojavljuje i Milica Babić Andrić. Upravo zato mu je, kako i sam ističe, posebno drago što se u Šamcu na sličan način njeguje i proučava lik i djelo Milice Babić Andrić. Njegova podrška nije trenutna, već trajna – i imamo je i danas, što nam daje dodatnu sigurnost i podstrek u daljem radu. Sa druge strane, Tanja Bošković, kroz svoje bogato pozorišno iskustvo, duboko poznaje značaj i domete Miličinog rada. Njen susret sa spomen-kućom ostavio je snažan utisak – bila je iskreno oduševljena načinom na koji se čuva i predstavlja ovo kulturno nasljeđe. Istovremeno, veoma nam je važno da takva podrška ne ostane samo na simboličkom nivou, nego da kroz godine gradi i povjerenje i kontinuitet. Upravo na takvim odnosima i saradnjama razvijaju se ozbiljni kulturni događaji. A nama je cilj da Festival „Milica“ iz godine u godinu raste, ali da pritom sačuva svoju suštinu – kvalitet, kulturnu misiju i odgovornost prema baštini koju nosi.

Nezavisne