Ljubiša Savanović: Svakodnevni događaji govore koliko je bitan glas mladih

Prvi put ovu funkciju obavljao je od 2007. do 2011. godine. Dakle, imao je svega 26 godina kada je prvi put preuzeo ovo važno mjesto i, kako je izjavljivao, da je znao šta ga sve čeka nikad ga ne bi prihvatio.

Zašto se, međutim, ovaj put prihvatio ove obaveze te kakvi su dalji planovi nacionalnog teatra Republike Srpske nakon još jedne uspješne godine za ovo pozorište, Savanović je govorio za „Nezavisne“.

NN: Koliko danas drugačije pristupate poslu umjetničkog direktora NP RS u odnosu na prvi put?

SAVANOVIĆ: S obzirom na to da je od mog prethodnog mandata na ovom mjestu prošlo petnaestak godina normalno je da ovaj put stvari gledam malo drugačije. Prihvatio sam poziv da se vratim na ovo mjesto jer je na mjestu direktora Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić, čiji rad cijenim i sa kojom dijelim mišljenje o budućnosti, razvoju i napretku našeg ansambla i pozorišta, ali i uloge pozorišta u društvu. Bez takvog razumijevanja i međusobne podrške direktora i umjetničkog direktora nemoguće je raditi ovaj posao kako treba. Imao sam sreću da je i u mom prvom mandatu upravnik Rade Simović bio velika podrška meni i kolegama, a od njega sam mnogo i naučio. S druge strane, tada je bilo drugačije jer je ansambl bio manji, manje se radilo mimo pozorišta, ljudi koji su nosili ansambl bili su mlađi. To ne smatram ni za dobro ni za loše, prosto bilo je drugačije. Ono što me čini mirnim jeste da imamo odličan ansambl te to što dolaze mlađi u kojima vidim ogroman potencijal i dostojnu zamjenu dokazanim glumcima u budućnosti.

NN: Na šta ćete se fokusirati u ovom mandatu, koji su Vaši prioriteti?

SAVANOVIĆ: Prioritet je rad na okupljanju ansambla oko bitnih tema i na još većoj posvećenosti u radu na svim predstavama. Kao što smo već objavili, jedan od prioriteta je i ulaganje u mlade na svim poljima pozorišne umjetnosti. Scena „Petar Kočić“ u ovoj i narednoj sezoni rezervisana je za mlade reditelje koji su porijeklom iz Republike Srpske, a koji su na završnim godinama studija ili su netom svršeni reditelji. Pored njih, planiramo da na sceni predstavimo i mlade glumce od kojih će neki, siguran sam, postati i članovi našeg ansambla. U potrazi smo i za domaćim tekstovima koji nisu izvedeni. Imamo i dva mlada dramaturga koji sjajno rade i koji mnogo doprinose kvalitetu našeg rada. Naravno, sve ovo je u službi predstava koje spremamo, a na kraju smo svi u službi dobrog, živog i aktuelnog pozorišta kakvom težimo.

NN: Već ste dogovorili i realizovali predstave dva njemačka pisca: našeg savremenika Franca Ksavera Kreca i klasika Hajnriha fon Klajsta. Koliko ste zadovoljni realizacijom predstava „Ni riba ni meso“ i „Razbijeni krčag“?

SAVANOVIĆ: Predstavu „Ni riba ni meso“ režirao je jedan od tih mladih lavova čije vrijeme dolazi – Nikola Bundalo. Napravio je sjajan posao sa glumcima i sa cjelokupnim autorskim timom koji zaslužuje sve pohvale. Ova predstava se bavi sudbinama ljudi u vrijeme – a čini mi se da je to svakako i ovo naše vrijeme – u kojem nestaju zanimanja koja su do juče postojala, kad nestaju čitavi pogoni i tehnologija mijenja ljude. Sve se to prelama kroz prizmu porodice. Raduje me što na ovu predstavu hrle mladi ljudi koji su generacija ili čak i mlađi od ansambla predstave i samog reditelja. Druga predstava, „Razbijeni krčag“, rađena je na velikoj sceni pod rediteljskom palicom Tatjane Mandić Rigonat, koja je, po mom mišljenju, jedno od najznačajnijih i godinama i kvalitetom najkonstantnijih rediteljskih imena u regionu. U ovoj predstavi bavimo se takođe vrlo aktuelnim temama: pedofilijom, korupcijom, lažnim patriotizmom, zloupotrebom funkcija i moći u sudstvu. Svakodnevni događaji, nažalost, rade za ovu predstavu. A reakcije publike, kolega i stručne kritike govore da smo napravili bitnu predstavu.

NN: Pohvalno je da i u pomenutim predstavama i u „Švabici“ Laze Lazarevića igra dosta mladih ljudi, uglavnom studenata završne godine Odsjeka glume banjalučke Akademije umjetnosti. Koliko je i zbog čega važno mladim ljudima otvoriti vrata nacionalnog teatra i da li će ova praksa biti nastavljena i u budućnosti?

SAVANOVIĆ: Kao što maloprije rekoh, svakodnevni događaji govore o tome koliko je bitan glas mladih i koliko je to jedan divan dio ovog društva. Među studentima koji dolaze sa Akademije umjetnosti u Banjaluci u svakoj generaciji ima nekoliko sjajnih mladih ljudi koji, iako studenti, odgovorno i vrijedno pristupaju radu. Nemoguće je da Narodno pozorište Republike Srpske da šansu svima, ali ćemo putem kastinga, razgovora sa profesorima i rada s njima dati šansu nekima od njih. To nikako ne treba da obeshrabri ostale jer nije svačiji put isti. Od ove sezone u pozorištu su angažovani zastalno već pomenuti reditelj Nikola Bundalo i producent Nikola Đaković, a njihov angažman je donio nove, dobre ideje i već se osjeti da je ekipa osvježena novom energijom.

NN: U „Razbijenom krčagu“ igrate Valtera, sudijskog savjetnika. Šta nam možete reći o ovom liku i o saradnji sa rediteljkom Tatjanom Mandić Rigonat?

SAVANOVIĆ: Valter je jedan od onih neprolaznih „vojnika sistema“ koji vam se na prvi pogled mogu učiniti i kao korisni, ali oni braneći sistem koliko god on loš bio, brane svoje pozicije i ne pada im na pamet da talasaju i mijenjaju bilo šta. Zato je većina tih sistema trula i ne donosi dobro onima zbog kojih postoji – građanima. Probe sa Tanjom Mandić Rigonat su bile užitak za svakog glumca jer je došla sa sjajnom adaptacijom i bila je neumorna u sprovođenju svojih ideja. Ponosan sam i na moje koleginice i kolege koji su odigrali sjajne uloge, kao i na našu scenografkinju i kostimografkinju, ali i sve ostale saradnike. Veliko mi je zadovoljstvo i što smo rediteljku ispratili sa sjajnim utiscima iz našeg pozorišta i Banjaluke.

NN: Ko će biti selektor narednog Teatar festa „Petar Kočić“ i da li možda planirate da određenim inovacijama dodatno obogatite festival?

SAVANOVIĆ: Iako to nije moj dio posla, mislim da je sjajno što već godinama unazad selekciju za Teatar fest „Petar Kočić“ prave dokazani glumci iz našeg ansambla pa je nakon Slađane Zrnić i dvije njene sjajne selekcije taj posao ove i prošle godine preuzela Nataša Ivančević.

NN: Kako komentarišete to što na posljednjim Internacionalnim teatarskim susretima u Brčkom nije bilo nijedne predstave iz Republike Srpske?

SAVANOVIĆ: To je pitanje za ljude iz organizacije festivala. Moj osjećaj je da su Pozorišni susreti u Brčkom posljednjih nekoliko godina izgubili mnogo od onog festivala koji pamtimo neposredno nakon obnavljanja u kojem je učestvovalo i Narodno pozorište Republike Srpske. Čini mi se da se luta konceptualno i da je i tamo vrijeme za nove ljude, koji su spremni da se uhvate u koštac sa revitalizacijom tog festivala. Vjerujem da to mogu napraviti samo ljudi koji su dokazani pozorišni stvaraoci, a ne pozorišni marginalci, ljudi koji se ne stide svog i domaćeg, i kojima je bitnija suština festivala nego to da se tokom festivala ugoste i sa njima fotografišu zvijezde iz okruženja.

NN: U godini za nama otvoreno je Narodno pozorište Istočno Sarajevo. Koliko je ovo dobra vijest za pozorišnu scenu kod nas?

SAVANOVIĆ: To je svakako dobra vijest. Nadam se da će nakon otvaranja pozorišta u Bijeljini, Gradišci i Istočnom Sarajevu isto da se desi i u Doboju i Trebinju, a zašto ne i u drugim, manjim sredinama. Ljudima koji vode pozorište u Istočnom Sarajevu treba pružiti podršku jer je svaki početak težak, a ne sumnjam da će formiranjem ansambla njima biti mnogo lakše. Međutim, nedavni konkurs za prijem glumaca u to pozorište pokazao je još jedan problem koji imamo, a koji me nije iznenadio. Svi su očekivali da će se na taj konkurs prijaviti veliki broj mladih ljudi koji su završili akademije, ali njih je bilo samo sedam, tako da nije uvijek do institucija i njihove tromosti nego postoji problem i sa druge strane. Mladi ljudi moraju da shvate da ne mogu svi odmah u velike centre i da ovakve prilike moraju da zgrabe i iskoriste.

NN: U 2025. godini igraćete u filmu o Blagoju Jovoviću „Ruka pravde“ reditelja Nemanje Ćeranića. Koliko nam smijete otkriti o ovom projektu?

SAVANOVIĆ: Sve što u ovom trenutku smijem da kažem je da ću igrati u filmu.

NN: Koji su još Vaši profesionalni planovi za 2025. godinu?

SAVANOVIĆ: Pored svega što je planirano u Narodnom pozorištu Republike Srpske i čemu se iskreno radujem, te mojih ličnih angažmana, tu je i Gradsko pozorište „Jazavac“ u kojem imam još neke obaveze po ugovoru. To je jedan manji i brži pozorišni tim sastavljen od ljudi kojima je pozorište dijagnoza, a ne posao. Sa takvim ljudima je zadovoljstvo raditi, a sve ono što je „Jazavac“ napravio do ove godine kad slavi punoljetstvo je jedna divna i nepretenciozna pozorišna priča kojoj se iskreno radujem. Pored toga, u 2025. godini posvetiću se i radu u Fondaciji „Kaća“, koja je nastala u znak sjećanja na prerano preminulu Katarinu Trivić. Fondacija će djelovati u tri oblasti, a to su promocija donacije organa, psihološka podrška oboljelima i njihovim porodicama i pomoć mladim talentovanim ljudima u oblasti nauke i umjetnosti.

Nezavisne