Kako lektor kaže: Dobre sluge, a zli gospodari

Kako lektor kaže: Dobre sluge, a zli gospodari

Nerijetko se dešava da mi se neko koga poznajem ili koga čak sretnem prvi put povjeri kako birajući zanimanje nije mislio o tome šta voli, nego obrnuto, o tome šta ne voli.

Iskren da budem, meni je ovo veoma neobična logika, ali kako se to dešava često, sve više počinjem da se preispitujem da li sam ja pomalo čudan i da li je moja logika na svom mjestu.

Bilo kako bilo, rečenica koja me uvijek iznenadno ošamari i na koju nikako ne mogu da se naviknem glasi: “U životu sam uvijek bježala/bježao od matematike, to jest od brojeva, zato sam studirala/studirao jezike (ili filozofiju, ili žurnalistiku, ili medicinu, ili prava, ili istoriju, ili književnost, ili neku drugu umjetnost…)”

Sjećam se jednog proljećnog dana kada sam kao student s kolegama na pauzi između predavanja stajao u uskom hodniku fakulteta u kojem je svaka naša riječ odjekivala tako glasno kao da smo imali koncertno ozvučenje. Vodili smo žustru raspravu, a jedna koleginica nametnula se svojim zaključkom kako od antike pa sve do savremenih tokova književnosti postoje samo dvije teme, a to su (teško li je pogoditi) – ljubav i smrt. One se ne mogu nikako proračunati i za njih nikakvi brojevi ne vrijede, zato i studira jezik, a posebno književnost, jer se u životu uvijek gnušala brojeva i proračuna.

Predavanje koje smo čekali ubrzo je počelo, a profesorove uvodne rečenice bile su:

“Brojevi su promjenjiva vrsta riječi koje objedinjuju posebno značenje i specifičan kompleks gramatičkih osobina. Njima se izražava koliko ima nečega ili koje je nešto po redu. U zavisnosti od toga šta se njima izražava, dijele se na glavne, redne i zbirne brojeve…”

Poslije ovoga začulo se nekoliko tupih udaraca koje je proizvelo zatvaranje bilježnica i isto toliko klikova hemijskih olovaka, onda je nastupila škripa stolica i pomenuta koleginica uz desetak svojih istomišljenika napustila je predavanje. Ljubav prema jeziku tada je prešla u smrt ljubavi prema jeziku prouzrokovanu brojevima.

Da se to ne bi dešavalo prečesto, navešćemo neka pravopisna pravila vezana za brojeve i izvedenice od njih:

– Manje brojeve, pogotovo one do deset, mnogo bolje je pisati slovima nego ciframa (jedan, pet, osam).

– Spojeno se pišu brojevi od 200 do 900 (dvjesta, trista, četiristo, šeststo, devetsto).

– Odvojeno se pišu višečlani brojevi (osnovni, redni i zbirni) te zbirne brojne imenice (dvadeset tri, sto trideset četiri, dvjesta trideset sedmi, hiljadu petsto dvoje).

– Spojeno se pišu imeničke i pridjevske izvedenice od višečlanih brojeva (dvadesetpetogodišnjica, tridesetpetogodišnjak, četrdesetosmočasovni). Kada je potrebno izbjeći duge riječi, može se napisati: 25-godišnjica, 35-godišnjak ili 48-časovni.

– Redni brojevi pišu se uz upotrebu tačke (2. avgust, 27. dan, 58. nedjelja). Pogrešne su varijante 2-gi, 2-i, 27-mi ili 58-ma. Kod nabrajanja rednih brojeva ne nagomilavaju se interpunkcijski znakovi, a to znači da zapeta, da se tako izrazimo, istiskuje tačku, npr.: Marija će boraviti u Beogradu 25, 26, 27, 28. i 29. septembra.

– Iza rimskih brojeva koji su u funkciji rednih ne piše se tačka, osim u slučaju kada se nalaze ispred naslova poglavlja u toj funkciji. Primjeri:

a) Vladao je carstvom u drugoj polovini XIV vijeka.

b)  I. APSTRAKT

II. SADRŽAJ

III. UVOD…

– Ne treba miješati cifre i slova u istom broju. Dakle, pogrešno je napisati 250 hiljada. Možemo napisati dvjesta pedeset hiljada, 250.000 ili 250 000.

– Pomoćna riječ put piše se spojeno sa jedan, dva i tri (jedanput, dvaput, triput), u svim ostalim kombinacijama, uključujući i one sa oblikom puta, obavezno je odvojeno pisanje (dva puta, dvadeset jedan put, trideset pet puta, sto jedan put).

– S crticom se pišu kombinacije brojeva ili imenice sa brojem za označavanje približnosti, npr.: dva-tri dana, tri-četiri puta, korak-dva, dan-dva

– Bitno je zapamtiti i to da riječ cifra (brojka) nije isto što i riječ broj, pa je ne treba upotrebljavati umjesto nje. Dakle, pogrešno je reći ili napisati (što novinari naprosto obožavaju) astronomske cifre.

Koliko smo mi na Balkanu posvađani sa brojevima, pogotovo kada govorimo o politici i ovih dana aktuelnim temama, ilustruje uvodna rečenica jednog teksta koji sam pročitao na portalu “Nezavisnih novina”, a ona glasi: “Na biračkom spisku Bosne i Hercegovine nalazi se 3.368.666 birača, što je za 162.493 birača manje nego što Bosna i Hercegovina ima stanovnika po popisu iz 2013. godine, s tim da je u ovom trenutku na biračkom spisku u Republici Srpskoj više birača nego što zvanično Srpska ima stanovnika.”

Da nam se ubuduće ne bi dešavale ovakve nelogičnosti, možda bi bilo dobro da naučimo bar ponešto o brojevima i da u životu biramo svoj put znajući prevashodno šta volimo i šta hoćemo, a ne da koristimo obrnutu logiku. Po mom mišljenju, brojevi su kao vatra ili voda i za njih bi se s pravom moglo reći da su dobre sluge, a zli gospodari.

(nezavisne)
CATEGORIES
Share This